Regija u 2016-oj: korak bliže srednjem vijeku
Godina počinje i završava “dobrosusjedskim hladnim ratom”
Marijan Oršolić, Prometej.ba
Siječanj: Fadile, oprosti
Godina u Hrvatskoj počela s trinaestom hrvatskom vladom, na čije čelo su HDZ i Most stavili nestranačkog premijera Tihomira Oreškovića koji se proslavio pri prvom obraćanju u Hrvatskom saboru, za koje je koristio Google translate i u kojem je englesku izreku „stay calm and govern on“ preveo s nakaradnim „Ostati mirni i vladaju na“. Najviše kontroverzi u Oreškovićevoj vladi izazvali su ministar kulture Hasanbegović zbog suradništva u listu „Nezavisna Država Hrvatska“ u prošlosti i ministar branitelja Crnoja, koji je valjda ušao u Guinessovu knjigu rekorda potrajavši svega 6 dana u ministarskoj fotelji, jer je kao adresu stanovanja prijavio baraku u Samoboru. Crnoja se proslavio i idejom o sastavljanju registra izdajnika koju su ismijali građani Hrvatske, a koju je realizirao opskurni portal Saff.ba u izdanju registra islamofoba. U Saffovom su se registru našli bošnjački predstavnici u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, koje je donijelo odluku o zabrani nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama. Uz imena Saff se potrudio i obznaniti slike i mini-biografije ljudi na čiji su linč pozvali.
Premijer Federacije BiH Fadil Novalić proslavio se kritikama na račun rastrošnosti građana BiH. Slično kao i Crnojin registar i Novalićevi biseri su izazvali podsmijeh građana BiH, koji su mu se ispričavali zbog luksuznog života s izjavama u stilu: “Novaliću, žena mi grah skuhala bez mesa, smijem li hljeba udrobit” ili “Otvoreni mi i safari i chrome i firefox i explorer, a caps lock gori čitav dan, Fadile oprosti zbog luksuza” i sl. Mjesec su obilježile i fotografije hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, a zatim i vode radikala Vojislava Šešelja sa svinjokolje. Ovaj potonji se uslikao s nožem u ruci i krvavom pregačom regiji morbidno poručio “Tko kolje, zlo ne misli”. Sve Šešeljeve ratne zločine, ludorije i morbidno huškanje na sukob Haški sud će za par mjeseci nagraditi oslobađajućom presudom po svim točkama optužnice.
Veljača: BiH predala aplikaciju za članstvo u EU
U BiH diskusije i prosvjedi oko zabrane nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama. Dobro staro skretanje pažnje s bitnih problema etno-fragmentacije i korupcije pravosuđa kroz usijanu, no manje bitnu raspravu o vjerskim obilježjima. Sredinom mjeseca BiH predala aplikaciju za članstvo u EU. U savršenom reklamnom spotu za tu aplikaciju ekipa njemačkog ARD-a posjetila selefijsko selo Gornju Maoču, gdje im je tamošnji ober-štrumf Bosnić otvoreno govorio o simpatijama za stvaranje Islamskog kalifate na svjetskoj razini, te o oduševljenju skorim ulaskom BiH u EU jer će to omogućiti njegovoj braći da nesmetano djeluju po cijeloj EU. Zbog prijetvornosti onih koji su aplikaciju podnijeli, cijela stvar je opet naišla na posmijeh građana i komentare tipa: „Naši, kao, žele da zemlja postane članica EU, a EU, kao, želi da se proširi“. Krajem mjeseca Islamska zajednica stala na rep vehabijama, dajući rok svim paradžematima diljem BiH – odmetnutim muslimanskim zajednicama koje od 1990-ih djeluju u suprotnosti prema sustavu Islamske zajednice – da se vrate u okrilje legalnih džemata Islamske zajednice. Za razliku od prethodne garniture vodstva Islamske zajednice na čelu s Mustafom Cerićem, koji je prešutno odobravao djelovanje vehabija u BiH, novi reis Islamske zajednice Husein Kavazović i njegovi suradnici nedvosmisleno ocjenjuju paradžemate kao rasadišta ekstremizma i radikalizacije, iz kojih se organizirano odlazi na ratišta na Bliskom Istoku.
Ožujak: O Radončićevom poštenju svjedočili ljudi iz Teherana i Velike Britanije
Velika bruka Avaza koji je montirao izraze podrške privremeno uhapšenom lideru Saveza za bolju budućnost i osnivaču Avaza Fahrudinu Radončiću upisavši tipična bh. imena i izmišljene izjave ispod fotografija britanskih komičara, ljudi s teheranskih bazara, kurdskih aktivista… Teško podcjenjivanje intelekta (i pristupa internetu) bh. građana. Kao da to nije dovoljno, u sramotnom “izvinjenju” javnosti, Avaz svalio krivnju na svog dopisnika, koji “nije negirao da je bio pod pritiscima da podmetne lažnu anketu”. Zatvorena balkanska ruta za izbjeglice i migrante.
Sredinom mjeseca novinari N1 fizički napadnuti na skupu ravnogorskih četnika u Višegradu koji su obilježavali 70. godišnjicu hapšenja Draže Mihailovića. Krajem mjeseca Radovan Karadžić pred Haškim sudom proglašen krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u BiH, osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Tih dana na Palama svečano otvoren studentski dom „Radovan Karadžić“. Nakon oslobađanja Šešelja Haški tribunal razmatrao i puštanje Radovana Karadžića na privremenu slobodu, na četrdesetodnevni pomen njegovom mlađem bratu, napomenuvši da su srpske vlasti osigurale sve garancije. Srećom Karadžić ipak nije pušten na privremenu slobodu, jer bi se danas ponovno skrivao po psihijatrijama i Amfilohijevim manastirima.
Travanj: Filozofski fakultet u Zagrebu odbio spajanje s Katoličkim bogoslovnim fakultetom
Na izvanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji premijer Aleksandar Vučić unatoč pobjedi nije uspio doći do željene apsolutne vlasti. U Sarajevu sve glasniji Haris Zahiragić, predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu i član SDA. Nakon govora mržnje o homoseksualcima i o “pederski orijentiranoj ateističkoj zapadnoj Europi, dijelu Sjeverne Amerike, Australije i možda okupirane palestinske teritorije tzv. Izraela”, sada se proslavio i kretenskim video uratkom posvećenim Šešelju, u kojem je za zgodno našao i instrumentalizirati bolesnog dječaka iz Istočnog Sarajeva. Za razliku od Zahiragića, Šešelj bar nije (otvoreno) pokazivao sklonosti fašizmu dok je studirao.
Zanimljivo je ovaj mjesec bilo i na zagrebačkom Univerzitetu. Kontroverze u Hrvatskoj oko suradnje Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Studenti FF-a oštro odbili ugovor: po njima se radi o diskriminaciji studenata FF-a koji nisu vjernici (s obzirom na nejednakost pri upisu na KBF, nejednakost na tržištu rada, klerikalizaciju sveučilišta). Iako ideja o suradnji KBF-a i FF-a u Zagrebu dolazi u osjetljivo vrijeme i iako vodeći teološki diskursi Crkve u Hrvata baš i nisu skloni dijalogu sa sekularnom misli, već radije podcjenjivanju, ignoriranju ili potiskivanju, ni kritika protivnika suradnje dvaju fakulteta nije pokazala zavidnu razinu spremnosti na dijalog.
Svibanj: Dodikove glazbene (ne)sposobnosti
Ništa posebno se nije desilo tijekom i nakon mitinga i kontramitinga opozicije i Dodikovog vladajućeg SNSD-a. (Osim što je Dodik pokazao svoj pjevački talent) Jedino što se u cijelom tom događanju naroda moglo razaznati je tužna politička slika RS-a u kojoj na bini pozicije govor drži sin ratnog zločinca Ratka Mladića, a na bini opozicije kćerka ratnog zločinca Sonja Karadžić.
U Banja Luci je osim mitinga u svibnju održana i ceremonija otvaranja Ferhadije. Sve je proteklo u dobrom raspoloženju, svečanosti je prethodio niz zapaženih kulturnih i vjerskih manifestacija (poput promocije prijevoda Kur'ana na srpski jezik), na svečanost su se potrudili doći vodeći politički i vjerski zvaničnici iz srpskog naroda (čak se i Dodik potrudio biti fin donijevši ćilime kao darove), jedino je uprskao bivši premijer Turske Davutoglu koji je u svom govoru pričao o amanetu Alije Izetbegovića, te isticao kako su Turci „bili ovdje, da su sada ovdje i da će biti zauvijek“, te kako će „Turska, ponove li se 90-te uz BiH stati sa svih svojih 78 milijuna stanovnika“. Vaistinu, prigodnih li rečenica na jednom od rjeđih dana kada članovi srpske i bošnjačke elite zajedno pričaju o miru, povratku i suživotu!
U novoj, proevropskoj naprednoj Srbiji nakon Draže Mihajlovića pred Višim sudom u Beogradu pokušava se rehabilitirati čak i Milana Nedića, srbijansku verziju Pavelića, kvislinga koji je surađivao s Nijemcima za vrijeme nacističke okupacije Srbije. Na internetu osvanula karikatura Hitlera koji na drugom svijetu čita o slučaju Nedić i govori: „Kakva vremena, počeću da verujem kako sam se i ja borio protiv Hitlera!“
Lipanj: Objavljeni rezultati popis stanovništva, čekalo se tri godine
Bakir Izetbegović s delegacijom posjetio Kazane na Trebeviću, mjesto stradanja na koje su pripadnici 10. brdske brigade ABiH pod komandom Mušana Topalovića Cace 1992-1993 odvodili, likvidirali i pokapali najviše sarajevske Srbe, ali i Hrvate i neke Bošnjake. Neki su ovu Izetbegovićevu gestu ocijenili pohvalnom, no mnogi ju ocjenjuju prekasnom i licemjernom. Prekasnom, zato što se moralo čekati 20-ak godina na nju. Licemjernom, zato što je za Cacine zločine znao ondašnji vojni i policijski vrh u Sarajevu, uključujući i Bakirovog oca. Najveći problem sa simboličkim gestama ovdašnjih političkih lidera je što te geste ne prati ništa konkretno čime bi pokazali iskrenu volju za promjene u društvu.
Tih se dana raspala i hrvatska vlada i trijumvirat Karamarko-Petrov-Orešković. Kao najslabija karika trijumvirata pokazao se Karamarko koji je loše prikrio izdaju nacionalnih interesa u aferi s MOL-om.
Krajem mjeseca, nakon beskonačnog natezanja, konačno objavljeni rezultati popisa stanovništva iz 2013. Po podacima koje je objavila državna Agencija za statistiku, u BiH živi 50,11 odsto Bošnjaka, 30,78 odsto Srba i 15,43 odsto Hrvata. Međutim, ove rezultate popisa nije priznala RS, jer su obrađeni po samovoljnoj odluci direktora Agencije za statistiku BiH Velimira Jukića.
Srpanj: Lov na “Gulenovce“
Nakon 7 godina zajedničkog rada BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske na promociji stećaka kao zajedničke tradicije i kulture naroda koji ovdje žive i zalaganja da stećci postanu dio svjetske baštine, taj je projekt konačno doživio uspjeh i stećci su upisani na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
Nakon neuspjelog vojnog udara u Turskoj traje hajka na Erdoganove političke protivnike u Turskoj i u područjima koje naseljavaju turski mentalni sateliti. Tako i u BiH proerdoganovski novinari i stranački botovi pokrenuli lov na “Gulenovce”. Nakon zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Salmira Kaplana koji tvrdi da ćemo „mi u Bosni biti čisti i pred Bogom i narodom ako izolujemo gulenovce“ (?!), pojavljuju se i drugi „svjedoci insajderi“ koji pokušavaju uvjeriti bh. javnost kako su gulenovcima Gülenove knjige važnije od Kur'ana, te kako nagovaraju studente da ne glasaju za SDA nego za Srbe i Hrvate. Tko god s malo mozga pročita ta karikiranja, zaključit će kako se radi o podmukloj dehumanizaciji političkih protivnika. Turski ambasador Cihad Erginay čak se u BiH mrtav hladan drznuo tražiti od države BiH da asistira Turskoj u obračunu s “gulenovcima”.
Hajka na “gulenovce” dokačila je i sarajevske intelektualce srpskog podrijetla. Nenad Veličković, Vuk Bačanović i Borka Rudić – inače dobrodošli multietničkom Sarajevu kad kritiziraju srpski nacionalizam – su nakon kritika pravca u kojem se razvija Sarajevo preko noći postali „četnici“ ili, u slučaju Borke Rudić, prikriveni „gulenisti“ (?). Otkupiti se valjda mogu ako poput Marjana Mijajlovića prijeđu na islam, pa bi onda ponovno zaradili pozitivan masmedijski tretman u Sarajevu.
Kolovoz: Milanović Bosnu nazvao sranjem
Nakon Karamarka, politiku je napustio i Zoran Milanović, no ne prije nego što je u kolovozu u kampanji uvrijedio susjedne zemlje, dok je sniman na sastanku s braniteljima šatorašima. Ne znajući da ga se snima, nazvao je Bosnu i Hercegovinu „velikim sranjem“, pojasnio kako „BiH nije država“, govorio o „našim generalima“. Veći problem od sadržaja njegovih izjava je sve češći fenomen da se voda ljevice spreman ulizivati ekstremnoj desnici kako bi došao na vlast.
Još je fenomenalniji fenomen Aleksandra Vučica i Ivice Dačića, koji su ovih dana skrušeno “oprostili” pokušaj atentata na Vučića u Srebrenici, pacnuvši pritom i “bošnjačke političare” koji ne rade ništa na tome da otkriju “atentatore”.
Veliko nevrijeme pogodilo Makedoniju, posebno glavni grad Skoplje, odnijevši više od 20 života. Makedonski mediji su iznijeli zanimljive podatke kako Skoplje ima 1350 kilometara puteva/cesta/ulica od čega svega 260 km (19 %) ima regulirane odvode; istovremeno, vlada je potrošila 600 milijuna eura na konjanike, lavove i druge spomenike koji slave makedonsku prošlost u cilju jačanja nacionalnog identiteta, a ništa za izgradnju odvoda.
Rujan: Na izvanrednim izborima u Hrvatskoj narod izabrao isto
Mjesec je počeo viješću o hapšenju „hrvatskog špijuna“ u Srbiji, Čede Čolovića, te viješću o savjetniku u Ministarstvu kulture Hrvatske Miljenku Domijanu kao prvom Hrvatu kojemu je SPC dodijelila Orden svetog Save (za pomoć u obnavljanju vjerskog i kulturnog naslijeđa SPC u Dalmaciji). Na izvanrednim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj pobjedu je na iznenađenje mnogih s razlikom od sedam mandata ispred Narodne koalicije (SDP, HNS, HSS, HSU) odnio HDZ. Odmah nakon objave rezultata bilo je jasno da Narodna koalicija s 54 mandata nema potencijal za sastaviti vladu budući da je i puno prije izbora bilo jasno kojoj će se ideologiji u postizbornom procesu sastavljanja vlasti prikloniti “neideološki” MOST, pa je tako narod nakon nekoliko mjeseci na vlast doveo iste stranke koje će formirati gotovo istu vladu koja se prethodno početkom ljeta zbog raznih afera samoraspustila.
Republika Srpska 25. septembra održala prvi poslijeratni referendum na kojem je 99,8% glasača podržalo da se 9. januar i dalje slavi kao Dan Republike. Ustavni sud BiH nije priznao rezultate, a vlast u RS je donijela poseban Zakon o danu RS. Uobičajen folklor predizborne kampanje.
Listopad: Nacija i samo nacija
Građani BiH početkom listopada u reprizi objave rezultata popisa stanovništva izabrali novu/staru lokalnu vlast. Ponovo se pokazalo kako su priča o referendumima i odcjepljenjima i ratna retorika koja ju prati, bez traga govora o programima dovoljni razlozi da bi naivni narod opet dao podršku vladajućim nacionalističkim partijama. Apsolutni pobjednik u Republici Srpskoj bio je SNSD. U Srebrenici je nakon 17 godina načelničku funkciju zauzeo Srbin, Mladen Grujičić, unatoč agitiranju reisa Kavazovića kod bh. dijaspore u Švicarskoj da se ne dozvoli “da vlah vlada Srebrenicom”. Na lokalnim izborima se pojavila i prva kandidatkinja koja nosi nikab, Indira Sinanović.
Krajem mjeseca uhićena desetorica vojnih dužnosnika iz Orašja, po optužnici koja ih tereti po komandnoj odgovornosti za ratne zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti na području Orašja 1992.-1993. Hapšenje je izazvalo burno negodovanje javnosti u Hrvatskoj i BiH, jer se u slučaju Orašja radi o jedinoj enklavi Bosanske Posavine koja je jedva preživjela tešku opsadu brojčano nadmoćnih snaga VRS-a i jednoj od rijetkih enklava s hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom u kojoj nije bilo sukoba Hrvata i Bošnjaka, enklava s brojnim i strašnim neprocesuiranim zločinima VRS-a. Pojavile su se sumnje kako Hrvatska žrtvovanjem uhićenih iz Orašja želi zaštititi svoje generale optužene zbog zločina u Oluji, a vijest je jedva dočekana u RS-ovskim medijima sklonim povijesnom revizionizmu i lažiranju istine o ratu 1990-ih u BiH.
Studeni: BiH bogatija za 300 kvadrata trotoara
Europski put BiH je u mjesecu studenom dobio i svoj europski trotoar na kojem se nije štedjelo: 300 kvadrata trotoara plaćeno vise od 362 tisuće KM. Lokalni dužnosnici odgovorni za otvaranje trotoara imali su obraza čak govoriti i o sujeti građana, koji su se drznuli prigovoriti zbog tolikog trošenja na jedan trotoar u državi u kojoj caruje siromaštvo i u kojoj par godina već nije otvoren ni metar autoputa. No trotoar je savršen simbol za napredak države BiH na europskom putu. Dok se druge postkomunističke države na tom putu brže ili sporije pomiču, dotle BiH odmara na trotoaru i tu stagnaciju skupo plaća.
Jedna satirična Facebook stranica povezala smrt Fidela Castra s mukom i šokom koje je pokojnik doživio vidjevši tko je sve i kako organizirao rođendansku zabavu ZAVNOBiH-a. Među slavljenicima je bio i notorni šovinistički tjednik „Stav“ (koji je utemeljio književnu nagradu „25. novembar“, sa žirijem sastavljenim isključivo od Bošnjaka bliskih SDA), partizanima je ispred Vječne vatre proučena fatiha, a tih je dana potpisan i Memorandum o razumijevanju o obrazovnoj i znanstvenoj suradnji BiH i Saudijske Arabije. Pa se vi sad upitajte kakve koristi može imati BiH od suradnje na polju obrazovanja s državom u kojoj je selefizam službeno učenje i temelj obrazovnog sustava?
Hrvatska obilježila 25 godina od pada Vukovara, grada koji je već valjda sit toga da bude mjesto „posebnog pijeteta“, „grad žrtva“, „grad heroj“, „suza u oku svakog Hrvata“ i koji želi konačno postati grad s budućnošću. Na isti dan obljetnica osnivanja Herceg-Bosne na koju je Božo Ljubić poručio kako „Herceg Bosna ostaje trajna inspiracija, zalog i obveza današnjim i budućim generacijama hrvatskih političara“.
Regija naivnih i površnih građana dobila još jednu političku zvijezdu, Ivana Pernara, hrvatskog saborskog zastupnika iz Živog zida. Rast Pernarove popularnosti na valovima jeftinog populizma (jedan od pamtljivijih poteza bilo je napuštanje emisije “Nedjeljom u 2” kod Aleksandra Stankovića) i površnog tumačenja tajni svjetskog sustava u stilu masoni-i-židovi-upravljaju-svijetom razbio se na hridi nacionalističke uvredljivosti. Koštale su ga izjave kako u Jasenovcu očito jest počinjen genocid, da se vukovarska tragedija ne može kvalificirati genocidom te da je u Oluji vršeno etničko čišćenje.
Prosinac: Pokušaj trovanja djece u omotu čokolade
Mjesec je protekao u znaku čokolade, s Krašovom bombonijerom, novogodišnjim poklonom hrvatske ambasade Slovencima koji su se našli uvrijeđeni zbog karte Hrvatske s Piranskim zaljevom na omotu bombonijere, te s Čokolindom Grabar Kitarović, koja se djeci u Dubrovniku ispričala što su se čokoladice proizvedene u Srbiji našle u hrvatskim novogodišnjim paketićima. Kolinda Grabar-Kitarović je osim Srbije uvrijedila i BiH izjavama kako u BiH islam postaje sve radikalniji.
A kako bi dokazali da nije tako i da je BiH strogo sekularna država, krajem godine Senat sarajevskog univerziteta – na inicijativu SPUS-a, Studentskog parlamenta na čelu s Harisom Zahiragićem, koji se ove godine proslavio agresivnim desničarskim istupima i propagiranjem homofobije – donosi odluku kojom svim fakultetima sarajevskog univerziteta nalaže se da ne drže nastavu i ispite za vrijeme džuma namaza.
Hrvatski premijer Plenković godinu završava najavom da država kupuje Inu od MOL-a. Istu onu Inu koju je njegova stranka predala MOLu, on sada ponovno kupuje novcem hrvatskih građana. Godina počinje i završava „dobrosusjedskim hladnim ratom za siromašne“(Ladislav Tomičić), tobožnjom utrkom u naoružavanju Hrvatske i Srbije, pri čemu se radi zapravo o tome da velike sile prodaju smeće i zastarjelo naoružanje Hrvatskoj i Srbiji za novac koji ove dvije zemlje nemaju.
