‘Konstitutivni’ protiv ‘nekonstitutivnih’

22.decembra navršilo se punih osam godina od kada je Evropski sud u Strazburu presudio u korist Derve Sejdića i Jakoba Fincija nalažući Bosni i Hercegovini da omogući pripadnicima manjina da se kandiduju za Predsjedništvo i Dom naroda BiH.

No, presuda nije provedena niti je Izborni zakon promijenjen kako bi se prekinulo sa diskriminacijom.

Nije provedena niti presuda u slučaju građanke Azre Zornić od prije tri godine, a isti slučaj je i sa presudom iz prošle godine po tužbi Ilijaza Pilava.

Kako trenutno stvari stoje, i predstojeći opšti izbori 2018. godine proći će u znaku diskriminacije jer sve je izvjesnije da neće biti omogućeno svim građanima BiH da bez ograničenja biraju i budu birani.

Na neki su se način neprovedene presude Suda za ljudska prava u Strazburu u Bosni i Hercegovini počele obilježavati kao godišnjice. Na to je upozorio i Visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko), u čijoj pisanoj izjavi se navodi da presuda u slučaju ‘Sejdić-Finci’ podsjeća BiH na obavezu da osigura da svaki građanin ima ista prava na sudjelovanje u javnom i političkom životu, bez ikakvog oblika diskriminacije. Sve drugo je neprihvatljivo, kaže Incko.

„Od 2009. godine, svaki 22. decembar tužan dan je za Bosnu i Hercegovinu i njene građane. Tog dana obilježava se još jedna godina u kojoj je značajan broj bh. stanovništva ostao uskraćen za osnovno pravo – pravo da se kandidira na izborima i da bude adekvatno zastupljen u Predsjedništvu i Domu naroda BiH. Obilježava se još jedna obljetnica neprovedbe presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu ‘Sejdić-Finci’ protiv Bosne i Hercegovine. Još jedna godina takve politike diskriminacije je mrlja na isprepletenom tkanju bh. tradicije“.

I dok Incko ali i Vijeće za provođenje mira pozivaju vlasti u BiH da konačno izborne odredbe usklade sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, čini se da niti jedan od prijedloga izbornog zakona koji su trenutno u proceduri pred državnim Parlamentom to ne nudi. U proceduri su odvojeni prijedlozi HDZ-a, SDA te nezavisnog bloka.

Članica Inicijative ‘Građanke za ustavne promjene’ Lejla Gačanica kaže da “ono što političke stranke kroz svoje prijedloge izbornog zakona donose jeste ponovo potenciranje pitanja koji konstitutivni narod jeste konstitutivniji u kojem dijelu Bosne i Hercegovine”.

“Zapravo se najmanje bave pitanjem provođenja presude ‘Sejdić-Finci’. Meni se čini da se ovim prijedlozima izbornog zakona presuda ‘Sejdić-Finci’, pa zatim i ‘Pilav’ i ‘Zornić’, nekako koriste kao pozadinski argumenti. Ono što nezavisni blok, odnosno SDP i DF potenciraju jeste rješavanje, odnosno provođenje ove presude kroz Izborni zakon, međutim, argumenti koji se navode sa druge dvije strane jesu da se Izbornim zakonom implementacija presude ne može rješavati na taj način, nego da se prvobitno mora riješiti u samom Ustavu“, rekla je Gačanica.

Ona je mišljenja da za dosljednu primjenu presuda Suda za ljudska prava nije dovoljno mijenjati samo Izborni zakon.

„Ustav se mora mijenjati, to je neupitno. Ustav mora ukinuti diskriminatorne odredbe koje se odnose na kandidiranje na izborima, odnosno adekvatnu zastupljenost u Predsjedništvu i Domu naroda, a što je trenutno onemogućeno svima onima koji pripadaju grupi ‘ostalih’, odnosno onih koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.“

U Vijeću za nacionalne manjine koje djeluje pri Parlamentu BiH tri puta su do danas pokušali uticati na Parlament svojim prijedlozima da se provede presuda ‘Sejdić-Finci’. No, svaki put ti prijedlozi su odbijeni, kaže predsjedavajući Vijeća Tihomir Knežiček.

„Prvi put, kad se predlagala izmjena Ustava, to je bilo prije pet, šest godina, mi smo, kao parlamentarno tijelo, dobili odgovor od Parlamentarne skupštine da Vijeće nacionalnih manjina nema pravo da predlaže ustavne izmjene. U zakonu je rečeno da je Vijeće nacionalnih manjina savjetodavno tijelo pri Parlamentarnoj skupštini, što znači da oni, jednostavno, savjet koji smo mi uputili nisu prihvatili. To se ponovo desilo i kad je bio u pitanju Izborni zakon. I evo, i treći put, mi smo ponovo tražili prije dvije sedmice da se stavi na dnevni red Parlamentarne skupštine rješavanje presude ‘Sejdić-Finci’, međutim, definitivno, donosioci odluka, a to je konkretno Komisija za ljudska prava pri Parlamentarnoj skupštini, nisu voljni da se založe da se taj problem riješi“.

Knežiček smatra da se izborna diskriminacija neće sigurno riješiti još nekoliko godina.

„Iz prostog razloga što konkretno Hrvati pokušavaju da riješe svoj problem, uslovno rečeno, formiranja trećeg entiteta na osnovu te presude ‘Sejdić-Finci’. Dakle, čeka se taj neki balans, a objektivno govoreći, odredbe presude ‘Sejdić-Finci’ apsolutno ništa nemaju s tim za šta se zalaže hrvatska strana u Bosni i Hercegovini“.

Analitičari su mišljenja i da nema dovoljno pritiska iz Evropske unije da se provedu presude Suda za ljudska prava. Čini se da je to gurnuto u drugi plan, iza provođenja Reformske agende.

Da nema pritiska može se prepoznati i u izjavi Ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnatka.

„To već predugo traje da bi neko mogao da kaže da će biti sigurno riješeno iduće godine. Ja sam bio nedavno u Strazburu i naravno da to i dalje stoji kao neriješeno pitanje, mada ja moram priznati da to nije nešto što nam posebno podčitavaju, posebno naglašavaju i postavljaju kao problem za daljnju saradnju, ali ostaje kao jedna stvar koju treba riješiti jer je bitno, naravno, poštovati odluke Suda u Strazburu. Međutim, iz ove perspektive, definitivno, ja ne vidim rješenje niti smatram da smo blizu rješenja“.

Bez ozbiljnijeg međunarodnog pritiska teško je očekivati da budu provedene presude Suda za ljudska prava, poručuje predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović.

„Potpuno je iluzorno očekivati od neodgovornih političara, koji su na ovakve pozicije u najvećoj mjeri i došli različitim oblicima izbornih prevara, korupcije i ostalog što vidimo kod nas na izborima, da riješe bilo koje pitanje koje pred njih stavlja razvoj Bosne i Hercegovine u pravom smislu riječi. Međutim, ono što nas iznenađuje jeste neuplitanje međunarodne zajednice“.

Sud za ljudska prava pozitivno je 22. decembra 2009. godine odgovorio na tužbu Derve Sejdića i Jakoba Fincija koji su tužili Bosnu i Hercegovinu zbog toga što kao pripadnici ‘ostalih’, odnosno kao Rom i Jevrej, nisu imali pravo da se kandiduju za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamenta BiH. Azra Zornić tužila je Bosnu i Hercegovinu jer se nije mogla kandidovati na parlamentarnim izborima 2002. godine zato što se izjasnila kao ‘građanka’, a ne Srpkinja, Bošnjakinja ili Hrvatica. Sud u Strazburu je 2014. godine presudio u njenu korist.

Evropski sud za ljudska prava je nakon devet godina trajanja postupka 2016. godine presudio i u korist Ilijaza Pilava iz Srebrenice koji je tužio državu jer kao Bošnjak iz Republike Srpske nije imao mogućnost da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH.

*Tema realizovana u saradnji sa Helsinškim parlamentom građana Banjaluka, u okviru Inicijative ‘Građanke za ustavne promjene’.