Autor: Marko Raguž
The Sun shines to everybody
Ono za čime čeznemo jeste Pogled
koji nije od ovoga Svijeta,
a to je božije oko (na primjer).
Ne mora nužno biti božije, nego nešto Treće.
Nešto putem čega bi objektivirali,
osvjedočili i spoznali vlastito postojanje.
Stvarnost se zasniva na sistemu posmatranja,
I nadzora a ukupni je život test, ispit.
Baš kao da se samo pripremamo za punu egzistenciju.
Mi kao da slutimo da naš nervni sistem
osjeća impulse drugih Realnosti.
Molitva je tihi unutrašnjih razgovor sa zaumnim svijetom.
A kako bi izgledala božija perspektiva?
Pogled odozgo, pogled iznutra i izvana:
Pogled prodoran poput Svjetlosti.
Sunčani sat je postavljen na trgu S. Sontag Foto: M. Raguž
Sarajevo Blues
Grad nastaje kolizijom i organskim sjedinjenjem različitih elemenata
– on je, jednostavno govoreći, hibridne prirode.
Grad je betonski cvijet – ponikao na tlu planete – i on mora
– osvijestiti – svoj odnos prema Stvarnosti.
Pravo na slobodno Nebo.
– Svaki Grad
– ima pravo na slobodan pogled u Beskraj i Vasionu.
Rat za teritorije podrazumijeva i rat za nebo nad nama – jer identitet
– Urasta u Beskraj.
Baš kao i čovjek – Grad posjeduje Identitet – sastavljen od slojeva
– prelazak iz jednog Ja u drugo Ja
– podrazumijeva i jedan novi pogled na Realnost.
Stvarnost u svakom gradu posjeduje specifičnu šaru, i goblen duha
– jer duh se – uvijek originalno razvija.
Želim razmišljati o pjesmi Izgubljeni – benda Hibrid
– jer sam u njoj zapazio
– probleme identiteta – koje sam i sam propatio – i prošao.
Sarajevo je tlo – polje na kojem se odvija priča.
Grad je jedan betonski labirint – jedan sistem i mreža toponima – i čovjek
– tetovira vlastiti duh u tu betonsku Realnost.
Kratki film – video za pjesmu Izgubljeni – prati jednu djevojčicu
– koja luta Gradom
– i otkriva šavove Stvarnosti – u kojoj se obrela.
Po mnogo čemu ona podjeća na Alisu u zemlji Čudesa – djevojčica koja samo sluti
– punu fantazmagoriju Realnosti.
Geografija Grada – u kojem smo rođeni – prvi je labirint – koji moramo savladati
– prije prelaska – u novi labirint.
Stvarnost kao jedna mreža koja posjeduje pukotine
– u koje se uliva – Iracionalno.
Kultura je štit – jedan bezuspješan pokušaj – osmišljavanja Realnosti
– i kad izađemo izvan okvira Jezika
– i Kulture, pred nama se otvaraju pustinje – koje ne možemo – osmisliti.
Djevojčica iz pjesme – kao da je prvi put
– izašla iz roditljeskog doma
– i kao da se našla u prostoru – kojeg ne poznaje – sa zakonitostima
– orijentacije, koje još nije naučila.
Sasvim jasno, jedna životna faza, koju svi prolazimo.
A prelazak iz jednog Labirinta – u drugi Labirint – podrazumijeva
– i mogućnost – posmatranja onih koji tek ulaze
– u labirint – iz kojeg smo izašli – riječ je o sistemima opservacije
– o različitim durbinima – i opservatorijama
Iz kojih posmatramo Realnost.
Lutanje te djevojčice ulicama Sarajeva – identično je mom vlastitom
– Lutanju – samo jednu deceniju ranije.
Svaki toponim, svaki podzemni hodnik, svaka ulica, svaki grafit – i igralište
– prepoznajem, jer sam i sam utisnut – u identični
– simbolički sistem – Prostora – i Grada.
Vakuum odsustva smisla – i jedna mladost suočena sa podmuklim djelovanjem
– Zla, i Nasilja – koje je u Sarajevu snažno.
A to je cijena kretanja zonom podzemlja – tom sivom zonom
– Granicom, na kojoj udišemo
– Realnost – drugih Sfera – ali koja je izložena, i vrlo osjetljiva.
S druge strane, lijepo je zapaziti da rock and roll – urbani i subkulturni
– život – alternativnog Sarajeva
– onog koji živi ispod površine, u podrumima grada
– zapravo je priča – koja ima svoj nastavak.
Autor: Marko Raguž
Autori ovog lijepog sunčanog sata su: kipar Stijepo Gavrić i dr. Milutin Tadić
Sat je postavljen u Neumu, ispred hotela Sunce
