U samom leglu nezakonja, besprizornog pljačkanja i otimanja javnog dobra, koje je obilježilo na vjerovatno najjasniji način deceniju režima Aleksandra Vučića, u korupcionaškom smislu – uoči usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama – na Kuli Beograd, na takozvanom Beogradu na vodi, uz prikaze grba Srbije, ispisana je poruka „nismo genocidan narod, Srbija i Srpska zauvijek“, prenosi Danas.
Autorica: Snežana Čongradin, Danas
Jasno je da nismo, kao što je jasno da tako nešto u rezoluciji ni ne piše, ali ono što nije jasno jeste odgovor na pitanje zbog čega je Vučiću stalo da to budemo?
Zašto insistira na toj laži – da su Srbi genocidan narod?
Da nije proveo pola života kao najbliži saradnik osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, da se za to vrijeme, tokom ratnih devedesetih, nije politički zalagao i inspirisao na najteže zločine protiv čovječnosti, da nije izgovorio najgnusnije optužbe i laži o pripadnicima drugih naroda i vjere, da nije bio autor “Sigurne kuće za Ratka Mladića”, da nije finansijski profitirao tokom rata i bombardovanja Srbije…, danas bi predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, bio ponosni inicijator proglašavanja 11. jula za dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama.
Onaj, koji bi svoj narod, kao jedan veličanstveni predsjednik, predstavljao pred cijelim svijetom, kao dobar, saosjećajan, odgovoran i onaj koji više nikada neće dozvoliti da na njegovo čelo dođu monstrumi kao što je, recimo, sam Aleksandar Vučić.
Ali, kako biti takav čovjek, čista srca i obraza, kada je cijeli život proveo sa rukama zaronjenim u krvi i patnji, siromaštvu i bolu kako sopstvenog tako i drugih susjednih naroda.
U proteklih 29 godina, propustio je sve prilike da okaje svoje grijehe, grijehe jednog bijednog ratnog huškača, koji je, dok su ostali ginuli, prigrlio sve privilegije na tuđoj smrti i gladi.
Srbi, naravno, nisu genocidan narod, ali Vučić, svakako, jeste.
Cijelu svoju političku suštinu, cijelo biće u ulozi vladara Srbijom, upregao je da dokaže da su Srbi genocidni narod, kao da je svako od nas radio ono što je on radio kada se genocid dogodio.
A ono što je Aleksandar Vučić radio tokom genocida u Srebrenici, znam da je velikom dijelu građanki i građana Srbije to ponavljanje dosadilo, ali…
Riječi Vučića, sa govornice Skupštine Srbije, one koje spadaju u red najodvratnijih koje su politički i direktni zločinci izgovorili u novijoj historiji naše države – Ako ubijete jednog Srbina, mi ćemo ubiti stotinu muslimana – red je da se podsjetimo, izgovorene su upravo u vrijeme genocida u Srebrenici.
U julu 1995. godine.
I samo jedan takav bijedni političar, poput Aleksandra Vučića, može danas, kada se pred cijelom planetom proglašava dan sjećanja na više od osam hiljada ubijenih nevinih civila u Potočarima, da samog sebe predstavlja žrtvom i identifikuje cijeli svoj narod sa najgnusnijim postupcima i svojom najprljavijom prošlošću.
Dan usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici je dan kada treba da se poklonimo žrtvama najvećeg masakra u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, koji su počinili monstrumi – koji sebe nazivaju Srbima.
Oni nisu Srbi, oni su krvoločne ubice, psihopate, lopovčine i lažovi. Nebitno je gdje i kada su rođeni, koje su vjere i nacije.
Ali, ispada bitno u prilikama kada je njihova agresija toliko snažna i dugotrajna, nesankcionisana, neprepoznata unutar zajednice, da narod koji predstavjaju nije u stanju ni da posumnja u njihove laži.
Strah i siromaštvo, kontrola i korupcija, okovi su kojima diktator Aleksandar Vučić uspjeva da ubijedi milione građanki i građana Srbije da su genocidni, da ih cijeli svijet takvim vidi, kako bi im u potpunosti i dalje držao oči zatvorene pred činjenicom da su to upravo njegove osobine, njegov lični jad i njegova odgovornost. U političkom smislu – komandna.
Vučić nije nikakav Srbin, Vučić je političar koji će ostati zapamćen u historiji kao inspirator na genocid i zločine protiv čovječnosti. Onaj koji nema trunke srama i čovječnosti i koji nas nikada neće osloboditi takozvanog tereta kolektivne krivice dokle god bude nama vladao.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Danas
magazinplus.eu
