Bez obzira na to što je Kancelarija za veterinarstvo BiH ustanovila da na tržištu nije bilo distribucije i uvoza spornih pošiljki mesa iz Poljske, ipak je cijeli taj slučaj doveo građane u situaciju da se pitaju šta jedu. Institucije tvrde da vrše redovne kontrole, a domaći proizvođači smatraju da je ipak previše uvoza hrane kvalitete lošije nego domaćih proizvoda.
Nakon slika iz jedne klaonice u Poljskoj iz koje je izvoženo meso bolesnih krava na trpeze širom Evrope, gradske vlasti u Banjaluci naložile su ovih dana kontrolu ispravnosti uvoznog mesa u svim mesnicama i tržnim centrima. Rezultati kontrole koju provode Institut za javno zdravstvo Republike Srpske i Veterinarski institut Vaso Butozan, mogu se očekivati već u narednih sedam do deset dana, kaže portparol Grada Banjaluka Milenko Šajić.
„Znamo da je ovih dana bilo raznih informacija i napisa o prisustvu oboljelog mesa iz Poljske u našem susjedstvu, međutim, prema informacijama kojima mi raspolažemo, da meso nije uvezeno na područje Bosne i Hercegovine, ali jednostavno, preventivno želimo da utvrdimo kakvo je stanje mesa iz uvoza. Zato su ove kontrole i pokrenute. Meso će biti kontrolisano na prisustvo antibiotika, na prisustvo bakterija salmonele, stafilokoke i ešerihije koli.“
Šajić navodi da će pod lupom biti i domaći proizvođači.
„U narednim sedmicama plan gradske inspekcije je da se izvrši kontrola i na našim farmama, kod naših uzgajivača, u klaonicama, u mljekarama kao i ribnjacima.“
Građani pozdravljaju svaku dodatnu kontrolu, jer su mišljenja da ne bi bilo čudno da se i na našem tržištu nađu prehrambeni proizvodi opasni po zdravlje ljudi. Banjalučani Bjelan Petrov i Mirko Bogojević kažu sljedeće:
„Uzmite kobasicu. Gdje ćete vi naći kranjsku kobasicu za osam maraka kilogram, kad je svinjski but 14 maraka? Pa šta vas to onda može iznenaditi.“
„Nije sigurno, sto posto. Kad drugi kupuju, mi jedemo.“
Podaci Spoljnotrgovinske komore Bosne i Hercegovine pokazuju da je u BiH prošle godine uvezeno mesa i drugih klaoničkih proizvoda u vrijednosti gotovo 286 miliona maraka ili nešto više od 140 miliona evra. Meso se uvozi iz Holandije, Italije, Poljske i Njemačke. Domaći proizvođači mesa tvrde da preko nekih evropskih zemalja u Bosnu i Hercegovinu stiže čak meso iz Argentine ili Brazila, koje je najčešće i nižeg kvaliteta.
Predsjednik Udruženja proizvođača svinja u Republici Srpskoj Mišo Maljčić kaže:
„Zapad je jako bogat industrijskim otpadom i tečnom ishranom. Ogroman broj tih prehrambenih količina što nije više za ljudsku upotrebu završava u tečnom hranjenju i ishrani svinja. To naravno utiče na loš kvalitet mesa, njegov sadržaj, odnos proteina. To su uglavnom jeftinije, i polutke i same tovne svinje, i uglavnom završavaju u izvozu, konkretno na tržištu u BiH.“
Na pitanje da li je meso iz BiH zdravije od ovog iz uvoza, Maljčić odgovara:
„Mogu da kažem da ogroman broj ljudi stvarno hrani svinje domaćim žitaricama, bez nekog prisustva GMO, hormona. Kod nas je realno takva ishrana koja nije bazirana na hormonalnoj hiperprodukciji. Kontrole je upravo potrebno raditi na domaćem proizvodu, iz jednostavnog razloga da se vidi učešće antibiotika, da se ne hrane određenim klaničnim konfiskatima.“
Uvoze se ogromne količine i drugih proizvoda, poput mlijeka i mliječnih proizvoda, ribe te voća i povrća. Prije nekoliko dana zabranjen je i uvoz deset tona mandarina iz Turske jer je utvrđena prevelika količina pesticida. Murisa Marić Iz Udruženja za zaštitu potrošača Don iz Prijedora ističe da nije nerealna situacija da na tržištu BiH završe i nezdravi proizvodi:
„Pri kontroli uvoza namirnica imamo uzorak koji se kontroliše. Sad, kad razmišljamo koliko je graničnih prelaza na koje ulaze i kako se kontroliše, koja je to količina itd., definitivno je moguće da i na naše tržište, različitim kanalima, dođu proizvodi koji imaju veću količinu pesticida od očekivanog. Apsurd je da uopšte pričamo o uvozu mandarina, a onolike mandarine propadaju po Hercegovini. Mi ne štitimo domaću proizvodnju, a stalno nešto promovišemo, ‘Kupujmo domaće’. Ne ide jedno s drugim, prije svega. S druge strane, ne može biti kontrola svih artikala, bilo o čemu da se radi, ali najosjetljiviji smo, naravno, na hranu.“
Marićeva je mišljenja da su domaće prehrambene namirnice i dalje kvalitetnije od uvoznih, te da bi u tom smislu i sami potrošači trebali razmišljati prilikom kupovine određenih proizvoda:
„Mi nemamo još uvijek na tržištu, i sreća za nas, te primjese. Ne pričamo o GMO, kao što se to priča vani, premda GMO treba da je obilježen, ali sigurno je domaća proizvodnja zdravija. Mora biti pod kontrolom i naša proizvodnja, bez daljnjeg. Najviše se ovdje priča o pilećem mesu i uvijek imamo neke slike koje nam pokazuju da to i nije proizvodnja kakvu bismo mi kao potrošači očekivali, ali u svakom slučaju lakše se kontroliše. Vi ćete za našeg proizvođača poslati i inspekcijske organe i provjerićete tamo kako ide ishrana, i da li je to u skladu sa svim zakonskim propisima, a to sigurno nećete raditi za neku austrijsku, hrvatsku, slovenačku ili bilo koju drugu firmu.“
U udruženjima potrošača stalno apeluju na to da na svim prehramebnim artiklima moraju biti istaknuti podaci o porijeklu i datumu proizvodnje. U Republici Srpskoj već neko vrijeme postoji ta obaveza. Međutim, prema jednom od istraživanja Udruženja Don, građani i dalje ne obraćaju dovoljno pažnje na deklaracije. Stalna kontrola namirnica, ali i podizanje svijesti kod građana, moraju biti konstantan proces kada je prehrana u pitanju, upozorava se.
- Milorad MilojevićDiplomirao je 2003. kao prvi diplomirani novinar sa Univerziteta u Banjaluci. Novinarstvom se počeo baviti 1999. na banjalučkoj Alternativnoj televiziji. Godine 2002. postaje dopisnik RSE iz Banjaluke. Obrađuje političke i društvene teme.
- [email protected]
RSE
