Kakvu reputaciju imamo u svijetu i koja će politika bolje proći na agendama svjetskih moćnika, nekada ne ovisi samo od stvarne situacije u zemlji. Nekada taj posao urade lobisti. Za Bosnu i Hercegovinu nekada su radili istaknuti lobisti, no danas je primat u lobiranju preuzeo entitet – Republika Srpska.
Američke lobističke kuće više zarađuju od Republike Srpske, nego od države Bosne i Hercegovine. Rezultat je to proaktivne vanjske politike Milorada Dodika. Za službenu Banjaluku radilo je pet lobističkih kuća, a vrhunac je bio 2009. godine.
Tada je Republika Srpska bila treća u svijetu po izdvajanju novca za lobiranje, u iznosu od 4,6 miliona dolara. Procjenjuje se da je Republika Srpska do sada potrošila više od 20 miliona maraka na lobiranja. Posljednjih godina ovi podaci su manje transparetni, pa se o obimu trošenja na lobiranja može samo nagađati.
Jedine budžetske stavke iz kojih bi moglo da se financiraju ove namjene su takozvane stručne usluge. Kabinet predsjednika RS je lani od deset miliona maraka, u ove svrhe potrošio tek oko 160 hiljada maraka.
Međutim, u Ministarstvu ekonomskih odnosa RS, koje ima nadležnost za vanjsku politiku, ova stavka je mnogo veća, skoro 4 miliona maraka. Osim toga, samo prošle godine na račune brojnih predstavništava Republike Srpske, u svijetu, koja se također bave lobiranjem, uplaćeno 4 miliona 400 hiljada maraka.
Svojevremeno je značajnu ulogu imalo izraelsko predstavništvo, na čijem je čelu Dodikov savjetnik Arie Livne. Milorad Dodik je godinama imao tijesne veze sa bivšim šefom izraelske diplomatije, Avigdorom Libermanom, koji je bio čest gost u Banjaluci. No, te su posjete naglo prestale. Za razliku od proaktivne politike lobiranja iz Banjaluke, službeno Sarajevo, bar prema zvaničnim podacima, godinama spava zimski san.
To što u šumi lobističkih kuća, prema dostupnim informacijama, niti jedna ne radi za inerese službenog Sarajeva, isključiva je krivica probosanskih političkih opcija, tvrde upućeni. Lobiranje za službeno Sarajevo svodi se na, recimo, državničke posjete Bakira Izetbegovića, na primjer, turskom predsjedniku Erdoganu – ali to nije dovoljno. Pogotovo ako se zna da svi drugi, kao na primjer Milorad Dodik ili Mladen Ivanić, koriste priliku da lobiraju za Republiku Srpsku, a Dragan Čović za rješavanje hrvatskog pitanja u BiH.
Ne treba zanemariti i da je Aleksandar Vučić nebrojeno puta rekao da svoje državničke posjete koristi da pomene Republiku Srpsku, a hrvatska predsjednica potrebu poboljšanja statusa Hrvata u Bosni i Hercegovini.
“I iz susjednih država, bez obzira na proklamiranu politiku prijateljstva, svako malo dolaze vrlo aktivna lobiranja protiv interas BiH, a za interese srpske ili hrvatske komponente. Ni bošnjačka komponenta se nije proslavila, bez obzira na to što nema rezervnu domovinu. Imamo tužnu situaciju, da državnici iz BiH rade protiv interesa svoje države. Ako nećete vi braniti svoju državu ko će onda? To je tužna situacija, ali i politička realnost”, kazao je univerzitetski profesor Ešref Kenan Rašidagić.
A oni koji, ipak, lobiraju iz BiH – to čine u Washingtonu, kao centru političke moći, koja je i bila pokrovitelj potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ova je destinacija sada zanimljivija nego ikad, pogotovo zbog nepoznanice – šta nas čeka nakon dolaska Trumpa?! Istim je korakom krenula i hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović, kojoj su zamjerili što je izjavu dala ispred Bijele kuće, kao turistkinja, a ne državnica. No, ona je imala cilj…
“Da se Hrvatska pozicionira kao faktor. Osvijestiti o problemima Hrvatske, osvijestiti o problemima Jugoistočne Europe”.
Tajnovitost je uvijek bila privlačna javnosti – pa tako i susreti hrvatske predsjednice koji su objavljeni na Twitteru ili Dodikove lobističke ofenzive na Washington. Druga je tema – da li je potrošeni novac srazmjeran rezultatima.
