Koje su opcije Moskve, Vašingtona i Daiš-a?
Ruska ofanziva u Siriji je u punom jeku i teško je analizirati šta se stvarno dešava, ili koliko je ona efikasna. Prema Sirijskim izvorima, uništeno je 40% sve infrastrukture svih terorističkih grupa (što znači Daiš + Al Kaida + stotine manjih grupa koje se bore protiv sirijske vlade).
Ruski izvori imaju manje entuzijazma i govore o prilično sporoj i neodlučnoj sirijskoj ofanzivi. Do sada, nema neke velike pobjede, ali pošto se svi slažu da je ruska vazdušna kampanja za sve teroriste poražavajuće efikasna i visoko razorna, postoji velika vjerovatnoća da će Sirijci uskoro postići neki veliki uspjeh. Ako ne oni, onda Iranci, koji svakako imaju sposobnost da zaista odnesu prevagu. Dakle, možemo zato analizirati koje će mogućnosti u tom slučaju imati teroristi Daiš-a i kako oni mogu da se prilagode novim okolnostima.
Prvo, do sada su se teroristi mogli nekažnjeno kretati noću jer sirijsko vazduhoplovstvo nije imalo tehnologiju da noću otkrije i uništi njihove jedinice. Dolaskom ruskih aviona to se potpuno promijenilo. To je veliki problem za Daiš, jer oni sada moraju da 24 sata djeluju u za njih izuzetno opasnim uslovima.
Koje je moguće rješenje?
Kamuflaža i rasturanje. Snage Daiš-a će morati da nauče da poklanjaju mnogo više pažnje izbjegavanju njihovog otkrivanja, uključujući i radio detekciju i moraće da izbjegnu koliko god je to moguće bilo kakvo okupljanje snaga koje se može otkriti. To nije lahak zadatak, ali ono što mogu naučiti na primjeru drugih.
Drugo, snage Daiš-a će se morati prilagoditi gerilskom stilu napada “udri i bježi”. Do sada su obje strane praktikovale jednu vrstu rovovskog rata, u kojem bi se svaka strana ukopala i granatirala drugu. To u prisustvu ruskih aviona postaje vrlo opasno i vjerovatno primorava snage Daiš-a da pređu na brže taktike ratovanja.
Treće, većina izvora se slaže da teroristi Daiš-a trenutno kontroliše otprilike 65% teritorije i 20% stanovništva Sirije. To se desilo uglavnom zbog nedovoljne snage sirijskih oružanih snaga, koji su previše razvučene da bi mogle da se drže u slabo naseljenim područjima. Daišto može iskoristiti i pokušati da izbjegne glavne napade sirijskih snaga, a potom dočeka iz zasjede jedinice čiji bokovi i pravci snabdijevanja nisu osigurani.
Sirijci će morati da budu veoma oprezni da ne bi pali u “kazan” zamku kao Ukrajinci u Novorusiji.
Četvrto, ako stvari za njih postanu zaista loše, teroristi Daiš-a mogu da počnu da se kriju unutar granica Turske, Iraka, Libana i Jordana, gdje mogu imati neku vrstu bezbjednih utočišta poput Afganistanaca u Pakistanu tokom sovjetske invazije.
Peto, Daiš bi mogao da slijedi ukrajinski primjer i organizuje neki lažni „ruski zločin“ poput bombardovanja neke pedijatrijske klinike ili bolnice. Mogu čak i da organizuju „ruski“ napad hemijskim oružjem „na nedužne izbjeglice“.Bez obzira koliko to zvučalo smiješno, korporativni mediji će biti više nego sretni da rašire ovakvu priču.
Na kraju, možemo biti apsolutno sigurni da će, ako sirijska vojska postane “previše” uspješna, svi takozvani “prijatelji Sirije” udružiti snage i zahtjevati “mirovnu konferenciju”, čija će glavna svrha biti da sačuva teroriste Daiš-a od potpunog uništenja. To je strategija koju Zapad koristi da bi u mirovnim pregovorima Minsk-1 i Minsk-2 spasio ukrajinsku huntu od vojnog poraza. Svijet je vidio mnogobrojne primjere da se snage poput terorista Daiš-a prilagođavaju tehnološki superiornom neprijatelju. Rusija vremenom može dopremiti i novo i razornije naoružanje, ali na kraju pješadija mora odlučiti ishod borbe. Da li će Sirijci i Kurdi biti dovoljni da se savladaju Daiš teroristi, ili će to učiniti Iranci?
Kladim se na Iran i Hizbullah. Što se tiče ruske kopnene intervencije, Putin je potpuno isključio takvu mogućnost.
Opcije američkih političara?
Američki političari su smislili dva prijedloga za pomoć svojim (teroristima FSA) “umjerenim teroristima”: snabdijevanje terorista naprednim raketama i nametanje zone zabrane letova. Smatram oba prijedloga veoma nepraktičnim i veoma opasnim. Isporuka naprednih raketa:
Kojih ?! Teroristi daiš-a već imaju ručne prenosive sisteme protivvazdušne odbrane (MANPADS) poput američkog Stingera i ruske Igle. Ove rakete međutim nemaju domet da bi pogodile ruski avion koji leti uglavnom na 5000m. Istina, one mogu pogoditi niskoleteći cilj poput Su-25 u bliskoj vazdušnoj podršci ili Mi-24 helikopter. Obje letjelice su jako modifikovane tokom i nakon ratova u Afganistanu i Čečeniji i dobro su zaštićene od takvih napada. Ipak, prije ili kasnije, može se desiti da će ruski avion biti pogođen ili čak oboren, ali isporuka više raketa ne može promijeniti tok rata, jer Sirija nije Afganistan i nismo u 1980-tim, tako da MANPAD jednostavno ne može da donese prednost u odnosu na sadašnje ruske avione.
Zona zabrane letenja: protiv koga, ruskih aviona?
To bi bila luda provokacija i potencijalne posljedice obaranja ruskog aviona za SAD bi bile zaista zastrašujuće. U pravnom smislu samo Rusija ima 100% osnove da proglasi zonu zabrane leta, a ako bi SAD zaista proglasile zonu nad dijelom ili nad cijelom Sirijom, mogle bi biti sigurne da će se „iznenada“ pojaviti dovoljno sistema s-300, da bi to bilo izuzetno opasno. Uzgred, u tom trenutku, Rusi mogu izjaviti da su svi s-300 u Siriji pod sirijskom komandom i sa sirijskim posadama, što bi im omogćilo da nekažnjeno obore američke avione (kao što se to radilo ranije u Vijetnamu i Libanonu).
Želim da vjerujem da u Vašingtonu ima dovoljno razumnih ljudi koji će odbiti bilo kakav plan koji se može završiti nuklearnim ratom između Rusije i SAD.
Upravo sada, SAD izgledaju potpuno pogubljene. Ne može se procijeniti koliko će se Uncle Sam duriti u svom uglu, ali to očigledno nije održiva politika. U stvari, to uopšte nije politika. Ne vidim znak da SAD imaju hrabrosti da sagledaju realnost i djeluju u skladu sa njom. Ne samo da je Obamina administracija apsolutno bez presedana po nivou nesposobnosti i intelektualnog mediokritetstva, već će predstojeći predsjednički izbori samo pogoršati stvari, sa likovima poput Hilari, Mekejnom ili Fjorino, koji gotovo svakodnevno daju neodgovorne izjave.
Bijela kuća mora stalno da odbija optužbe da je “previše mekana prema Rusiji”, a pošto nijedan političar SAD ne može sebi priuštiti da američkoj javnosti saopšti prostu istinu da SAD nisu svemoćne. Američki političari su zaglavljeni u beskonačnoj trci da dokaže koliko su „odlučni“u “odbrani”.
Što se tiče Evropljana, oni vjerovatno vide sve gore navedeno, ali im nedostaje kičma da bi bilo šta rekli svojim američkim gospodarima.
Baš kao u Ukrajini, Zapad je stvorio totalnu zbrku, a sada potpuno nema pojma šta da uradi.
Ruske opcije
Nasuprot utisku koji se može steći u zapadnim medijima, ruska sila u Siriji je i dalje mala. Glavni razlog za to je isuviše mali aerodrom u blizini Latakije. Koliko ja znam, nema druge lokacije u Siriji, gdje bi Rusija mogla da razmjesti više aviona. Jedna od opcija može biti proširenje aerodroma Latakija, ali za to će trebati vremena i više resursa. Kao privremena mjera, Iran bi mogao omogućiti da Rusija svoje avione puni benzinom u vazduhu u iranskom vazdušnom prostoru. Ako bi Iran omogućio Rusiji da koristi iranske baze, onda bi još mnogo ruskih letjelica moglo biti angažovano u Siriji.
U teoriji, Rusija bi mogla koristiti i svoje strateške bombardere, ali za to nema nikakve vojne potrebe. Takođe, mogu se koristiti krstareće rakete sa podmornica u Mediteranu. Glavni problem sa bilo kakvom vojnom eskalacijom ili povećanjem ruskog učešća je ruska javnost, kojoj bi Putin to morao da objasni. Ona ga barem do sada, potpuno podržava, ali je generalno rezervisana prema “zaglavljivanju”, koje bi se završilo otvorenim vojnim učešćem.
Kremlj je do sada obavio izvanredan posao objašnjavajući da suteroristi Daiš-a direktna prijetnja Rusiji i da je bolje da se Rusija sa njima “bori tamo negdje, a ne ovdje”. Ova logika je međutim, zasnovan na ideji da će veoma ograničena ruska intervencija doneti uspjeh. Postoji vrlo jasna koncepcijska linija između donošenja prevage u sukobu ili borbe u nečijem tuđem ratu i to je nešto čega je Kremlj svjestan. Nadamo se da ova linija nikada neće biti pređena.
(Autor: The Saker/The Unz review/GLOBAL CIR)
