Ko se pred jednim klanja, drugome okreće leđa

Ne znam ni ja koji put: blago rečeno, skeptičan sam prema narodnim mudrostima – ne zato što „narod” nije mudar, naravno da jeste! (izlaznost na izbore i postfestum kritiziranje izbora onih koji su birali je izravan dokaz narodne mudrosti). Skeptičan sam samo zato što ih je stvarnost nebrojeno puta oštro opovrgla i obezvrijedila, te dokazala njihovu netačnost i neupotrebljivost.

Političar vizionar

Među njima se naročito ističu: „Na mladima svijet ostaje!”, „U laži su kratke noge!”, „Ko rano rani, dvije sreće grabi!” i „Nije blago ni srebro ni zlato, već je blago što je srcu drago!” Ali, moram priznati, nisu ni sve potpuno bez pameti. Jedna od mudrosti kojima nemam šta prigovoriti je: „Što bešika zaljulja, to lopata zakopa!” Isto tako, spremno bih i rado potpisao: „Ko sa šejtanom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju!” A kao onu iz koje nikad niko nije ništa naučio istakao bih: „Ko se jednom o mlijeko opeče, taj i u jogurt puše!”

U predmetnom kontekstu nimalo bolji osjećaj ne gajim ni prema ljudima s predrasudama. Mrziti bilo koga, a da „s njim nisi pojeo vreću soli” jednako je pogrešno kao bilo kome pridavati preveliku vrijednost prije nego preseli, naime umre. Stoji i ona „narodna” da je „bivši prijatelj, gori nego neprijatelj!” Zato sam, među ostalim, skeptičan i prema neumjerenim pohvalama, kao i prema pretjeranim kritikama jer narod kaže da „ni šejtan nije crn koliko pričaju”; ima ljudi gorih od njega. Osim toga, svejednako sam skeptičan (da ne kažem ništa teže) prema koalicijama i partnerstvima, druženjima i sijelima, bratstvima i sestrinstvima, virtualnim prijateljima i facebook grupama i virtualnim džema'atima…

No, u kontekstu narodnih mudrosti nisu mi sporne samo izreke i poslovice. Tu su i doskočice, zagonetke i razne druge umotvorine, jer narod kaže da „riječi treba mjeriti, a ne brojati” jer „lijepa riječ i gvozdena vrata otvara”. Eh sad, kako su naši političari tipični predstavnici svojih naroda, a tvorevine njihovih vizionarskih umova kao i jezičke bravure – nelijepe koliko i besmislene – još nisu verificirane kao mudrosti, ovim putem apeliram na „narod” da na narednoj sjednici na dnevni red uvrsti i prvom prilikom razmotri i sljedeće: kada, naprimjer, neki političar-vizionar iz jedne stranke kaže da je ključni političar iz druge stranke, makar i koalicione i partnerske, “izašao sa stajalištem” – osim što ovakva izjava baci u očaj sve lingviste južnoslavenskih jezika – to, ustvari, znači da je izjavitelj ucijenio ili postavio ultimatum svojim sugovornicima.

Nadalje, kada onaj prvi (političar) kaže da je njegova stranka „to prihvatila kao razuman argument”, te da će „nastojati, koliko god je to moguće”, to znači da je pristala da ispuni sve zahtjeve svoga ucjenitelja i da će na ultimatum odgovoriti pristajanjem na ovaj i, naravno, sve naredne te su to, tipične moderne narodne zagonetke. U kontekstu poslovica, narod s početka kolumne kaže: “Ko zavisi od drugoga, treba i njegovom psu da se umiljava” i “Ko se pred jednim klanja, drugome okreće leđa” i, nevjerovatno, ali potpuno je u pravu. Međutim, nažalost, čini se da prvi političar dijeli moju skepsu prema narodnim mudrostima.

Nadalje, u kontekstu modernih narodnih umotvorina sasvim dobro funkcionira i jedan od omiljenih jezičkih instrumenata, takozvana zamjena teza. Klasičan primjer je da je dobro nešto što je, ustvari, katastrofalno loše. Naprimjer, „dobro je što formiranje vlasti ide sporo” i „što se problemi i nesuglasice javljaju u procesu uspostave vlasti”, jer je „bolje sve iskristalizirati prije nego nakon uspostave vlasti” zato što poslije toga „ostaje samo teži i zahtjevniji posao oko raspodjele ministarstava” i „ispunjavanja određenih zahtjeva koalicionih partnera”! Potpuna analiza samo ove rečenice – osim što je mudrost predstavnika naroda – mogla bi biti tema kvalitetnog doktorata (ne jednog od ovih kakvima se kod nas doktorira, ovih jeftinijih od presađivanja kose, nego pravog).

Osim toga, čini mi se da, iako nisam stručnjak u toj oblasti, ovdje ima posla za dobar i brojan tim psihijatara, ako ne za govornika, a onda sigurno za nas jer nas (kolektivno i pojedinačno) smatraju mentalno poremećenim ili makar uskraćenim. Naravno, tu je i cijeli niz potpuno praznih i besmislenih floskula tipa: „već smo uvidjeli da se takvim načinom i pristupom ništa ne može riješiti”, „treba iznijeti jasne stavova i jasne probleme”, od kojih su mi najdraže one izrečene u kondicionalu: „trebalo bi izvršiti demokratski pritisak na vlast” da „ozbiljnije i odgovornije rješava nagomilane probleme”… Međutim, narod kaže da „čovjek se pozna u tri slučaja: u jelu, u bogatstvu i u pijanstvu”, a rado bih dodao i „u jeziku”, ali očigledno da narod nije u pravu. Cijenim da je navedeno dovoljan pokazatelj da i prosječan bosanskohercegovački političar zaslužuje mjesto u nekoj novoj Antologiji narodnih umotvorina.

Socijalno i penziono

Za kraj bih se vratio izvornim narodnim izrekama od kojih nema nikakve koristi zato što nisu tačne, poput: „Bolje je sa mudrim plakati nego sa budalom pjevati” kaže jedna od njih. Nije tačna jer je demantira druga: „Kome je do pjesme, uvijek će naći i pjesmu i onoga s kim će je pjevati”. Ima još: „Što čovjek više ima, to više želi”, a „bogatstvo mijenja ćud, rijetko nabolje”. Ima tu još i onih koje su tačne, ali svejednako ničemu ne služe poput: „Ko lopovu gleda kroz prste i sam je lopov”, jer „kadija te tuži, kadija ti sudi”. Svima onima koji nemaju ni zdravstveno, ni socijalno, ni penziono osiguranje, a takvih je dosta u ovoj zemlji, „narodni mudrac” preporučuje: „Ako nemaš ljekara, neka ti ljekar bude ovo troje: vedra duša, odmor i umjeren način života”.

Znam, neke bih i sam trebao poslušati, naprimjer one da „Svako ima prava koliko ima moći” ili „Mnogo znati znači prije vremena ostariti”, kao i onu da „Pametan uči na tuđim, a budala na svojim greškama”, te me zato svako malo neko od načela kojih se tiču ove poslovice opomene, jer „Riječi su kao pčele – istovremeno i med i žaoka”. Ali ja sam skeptik. I Bošnjak. I Bosanac.

 

Autor: Piše: Edin Urjan KUKAVICA – avaz.ba