Novo međunarodno naučno istraživanje otvara pitanje koje arheologija tek počinje postavljati.
Zašto su drevni graditelji namjerno zatrpavali i zatvarali građevine koje su sami izgradili?
To pitanje me prati već decenijama.
Tokom 21 godine arheoloških istraživanja prahistorijskog podzemnog kompleksa Ravne u Visokom, moj međunarodni tim i ja dokumentovali smo 85 suhozida, kilometre zatrpanih prolaza i jasno odvojene slojeve materijala kojima su pojedini dijelovi tunela potpuno ispunjeni – od poda do stropa. Sve češće se nametalo isto pitanje: zašto?
Odgovor nisam tražio samo u Bosni i Hercegovini. Tokom nekoliko posjeta Göbekli Tepeu u jugoistočnoj Turskoj, gdje sam vršio mjerenja i snimao dokumentarni film o jednom od najznačajnijih arheoloških lokaliteta svijeta, ponovo sam se susreo s gotovo istim fenomenom. Monumentalni kameni krugovi, stari više od 11.000 godina (možda I 18.000 godina kako mi je nagovjestio pokojni Dr. Klaus Schmidt), nisu uništeni niti napušteni. Naprotiv, njihovi graditelji su ih svjesno zatrpali hiljadama kubnih metara šljunka i kamenja.
To me navelo na razmišljanje: da li je namjerno zatvaranje građevina bilo mnogo rasprostranjenija pojava u prahistoriji nego što danas pretpostavljamo? Da li su drevne zajednice na taj način završavale životni ciklus svetih prostora, štitile ih ili pripremale za neka buduća vremena? Upravo iz tih pitanja nastala je ideja za ovaj naučni rad.
Rezultat tog istraživanja sada je objavljen u međunarodnom recenziranom časopisu Global Journal of Human-Social Science: History, Archaeology & Anthropology pod naslovom:
“Deliberate Closure of Constructed Spaces: An Anthropological Analysis of Backfilling and Sealing in the Ravne Tunnel System (Bosnia and Herzegovina) and Göbekli Tepe (Turkey).”
U radu ne nudim senzacionalna objašnjenja niti tvrdim da između ova dva lokaliteta postoji direktna kulturna veza. Umjesto toga, upoređujem arheološke dokaze – stratigrafiju, suhozide, slojeve zatrpavanja, rezultate radiokarbonskih i uranij-torij datiranja te poznate primjere namjernog zatvaranja prostora iz drugih dijelova Evrope i Bliskog istoka. Cilj je pokazati da je namjerno zatvaranje izgrađenih prostora pojava koja zaslužuje mnogo veću pažnju u savremenoj arheologiji.
Svaki novi naučni rad otvara više pitanja nego što daje odgovora. Upravo je to ljepota nauke. Nakon godina terenskog rada u Ravnama i istraživanja lokaliteta poput Göbekli Tepea, uvjeren sam da pitanje zašto su drevni graditelji namjerno zatvarali svoje građevine tek počinje dobijati mjesto koje zaslužuje u arheološkim istraživanjima.
Cijeli naučni rad dostupan je na:
https://globaljournals.org/…/deliberate-closure-of…
Dr. Semir Osmanagić
https://www.drsamosmanagich.com/scientific-articles
FB: Semir Osmanagich
