Hronologija propadanja sarajevskog vodovoda

Redukcije vode u Sarajevu koje su počele u ljeto još uvijek traju jer je samo petina vodovodnog sistema ispravna a gubici vode u mreži su prešli 70 posto. Većina grada nema vodu iza ponoći pa sve do jutra.

Problem dotrajalih i šupljih cijevi nije riješen već 20 godina. Tri izvještaja koje je napravio Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine daju jako dobru hronologiju propadanja vodovodnog sistema u glavnom gradu i otkrivaju razloge zbog kojih nema vode u domaćinstvima iako je dovoljno ima na izvorima.

2003: Bez obnove nakon uništavanja

Prvi izvještaj za Vodovod i kanalizaciju Sarajevo revizori su napravili 2003. godine. Tu je godinu preduzeće završilo sa više od 23 miliona maraka gubitka.

“Gubitci vode u transportu i distribucija vode je ključni problem ovog preduzeća koji iznose 61,3 posto u odnosu na ukupno proizvedenu vodu”, napisali su revizori u izvještaju za ovu kompaniju koja je godinu završila sa 1.033 uposlenika.

Ogromni gubici vode mogu se smanjiti, otkrili su revizori, u izvještaju od prije 12 godina.
“Prema našem saznanju navedeni gubitci mogu se smanjiti ulaganjem u vodovodnu infrastrukturu  koja je prema izjavi menadžmenta zastarjela i dotrajala”, pisali su revizori i naveli kako rješenje problema zavisi od osnivača preduzeća, Vlade Kantona Sarajevo, odnosno odluke da se u vodovodnu mrežu ulaže novac.

A novca je u kompaniji bilo sve manje. Dugovi za vodu u Sarajevu premašili su 2003. godine osam miliona maraka. Iako je naplata te godine dostigla 87,5 posto problem su bili dugovi iz ranijih godina. Kompanija je imala prihode nešto manje od 40 miliona maraka ali su troškovi premašili 64 miliona.

Godišnji gubitak vode je dostigao iznos od 51,4 miliona kubnih metara odnosno 61,3 posto vode uzeta sa izvora. Po tadašnjoj cijeni vode od 1,22 marke po metru kubnom Vodovodu je iz cijevi isteklo gotovo 63 miliona maraka! Samo 38,7 posto vode je od izvora došlo do domaćinstava. Planovi za smanjenje gubitaka su i tada postoji.

Uprava Vodovoda je planirala uložiti oko 24 miliona maraka za popravak cijevi ali nikada nisu dobili novac od Kantona.

Tokom godine za obnovu mreže potrošeno je tek 1,7 miliona maraka a za nabavku opreme manje od pola miliona maraka. Na neke od nabavki revizori su skrenuli posebnu pažnju.
“Uvidom u prezentiranu dokumentaciju, utvrđeno je da procedure propisane Uredbom o postupku nabavke robe,vršenju usluga i ustupanju radova, nisu ispoštovane kod nabavke namještaja,mobitala, slika, klima, muzičke linije, video rekordera i muljne pumpe u ukupnom iznosu od 15.618.00 maraka, što ne predstavlja značajan iznos”, napisali su revizori.

Gubitak na kraju svake godine razlog je neekonomske cijene vode u Sarajevu, smatrali su revizori 2003. godine. Prosječna cijena vode je 1,22 marke po metru kubnom a za rad bez novčanog gubitka potrebna je cijena od 2,07 maraka.

Još jedan od razloga manjka u kasi je tadašnji način obračun vode. Sve do kraja maja 2003. godine Vodovod je mogao po jednom članu domaćinstva naplatiti do pet metara kubnih. U junu je taj limit povećan na osam metara kubnih po članu u zajedničkim stambenim objektima. Bez obzira koliko bi potrošili Vodovod bi po članu porodice naplaćivao najviše pet odnosno osam kubnih metara vode.
“Uvidom u raspoloživu dokumentaciju vidljivo je da je potroönja u zajedničkim stambenim objektima znatno veća i da Vodovod i kanalizacija po ovom osnovu knjigovodstveno evidentira gubitke”, napisali su revizori i dodali kako je gubitak na ovaj način veći od 7,6 miliona maraka godišnje.

Da bi riješili ovaj problem uprava kompanije i Vlada Kantona su odlučili da od 2004. godine počnu sa ugradnjom vodovodnih mjerila u svako domaćinstvo.

Zanimljiv je podatak da je među najvećim dužnicima iz privrede na prvom mjestu bila Armija BiH.

2008: Pretpostavljeni gubitak vode i novca

U izvještaju revizora pet godina poslije u kompaniji je radilo dva radnika više. Problemi iz 2003. godine su se nastavili a gubici povećali. Cijena vode je i dalje bila ona iz 1997. godine pa je Kanton uplatio gotovo osam miliona maraka za pokrivanje takozvane neekonomske cijene vode. Uprava kompanije je predložila povećanje cijene vode za 12 posto i plaćanje naknade za održavanje vodomjera. Na taj način prihodi kompanije bi se povećali za više od šest miliona maraka. Vlada Kantona ovaj prijedlog nije usvojila.

Gubitak na kraju godine je bio veći od 24 miliona maraka.

Gubitak vode u mreži se povećao na 66,2 posto uprkos ulaganjima u mrežu od nekoliko miliona maraka.

Revizori su istaknuli neke druge nabavke u ovom slučaju poput gotovo pola miliona maraka za uredski namještaj i opremu te mobitele.

Dugovi prema kompaniji su od početka 1996. do kraja 2008. godine narasli na više od 50 miliona maraka. Značajan dio ovih potraživanja kompanija nije očekivala da će ikada naplatiti.
“ Preostala utužena potraživanja vjerojatno neće biti naplaćena, jer se odnose na potrošnju vode u poslijeratnom periodu, kada su se dešavale intezivne migracije stanovništva, promjene adrese tuženih potrošača,zastoj rada sudova i slično”, napisali su revizori 2008. godine.

Vlada Kantona je u ovoj godini izdvojila tek 1,1 milion maraka za rekonstrukciju vodovodne mreže.

Dio budžeta kompanije iscurio je poput vode iz šupljih cijevi. Uprkos višemilionskom gubitku kompanije radnicima je isplaćen regres koji je kompaniju koštao 644.000 maraka. Bajramluci i isplate za 8. mart još 483.000 maraka.

Jedna javna nabavka Vodovoda i kanalizacije može se koristiti kao primjer favorizovanja jedne kompanije i izigravanje zakona. Na tender za održavanje vodovodnih instalacija u nekoliko sarajevskih opština javile su se dvije kompanije, Džekos i Harysco. Razlike u njihovim ponudama za dva dijela tendera bile su ogromne. U slučaju jednog dijela tendera ta razlika je bila veća od 1,5 miliona maraka. Revizori su istražili nabavku i otkrili grešku u tenderskoj dokumentaciji. Tamo je jasno pisalo da je jedinica mjere metar kubni pa je kompanija Harysco svoju ponudu napravila po toj uputi. Džekos je ponudu pravio na osnovu metra kvadratnog.
“Međutim, za oba tendera (Lot 1 i Lot 2), ugovor je zaključen sa preduzećem Džekos koje je ponudilo nižu vrijednost ponude ‘jer je predpostavilo’ da se radi o m², a ne m³ kako je navedeno u tenderskoj dokumentaciji”, piše u izvještaju revizora gdje se dodaje kako je ponuda druge kompanije odbijena.

Vodovod je u svom odgovoru Hariyscou naveo kako su morali znati da se “sporna pozicija” računa kao kvadratni a ne kubni metar. Očita greška u tenderskoj dokumentaciji koštala je kompaniju mogućeg dobijanja tendera. Revizori su jasno rekli kako je jedino ponuda ove kompanije bila ispravna na osnovu dokumentacije ali je kompanija ipak odbijena jer je radila na osnovu dokumentacije a ne pretpostavki.

2012: Od izvora do domaćinstva stignu tri od deset litara

U novom izvještaju revizora četiri godine poslije društvo je smanjilo samo broj uposlenih na 968 a gubici vode u mreži su se dodatno povećali.

Gubici su dostigli nivo od 72 posto!

Od deset litara koji se prikupe na izvoru sedam nestane u sistemu a manje od tri litra dođu do domova kupaca.

Iako je zakonom planirano da se u cijenu vode uračuna i amortizacija starih cijevi i sistema to se nije desilo pa ozbiljno obnavljanje vodovodne mreže nije započeto. Zbog toga je u potpunosti propalo 74 posto vodovodne mreže u Sarajevu, 62 posto rezervoara, 84 posto pumpi za vodu, 76 posto elektropostrojenja i 81 posto laboratorijske opreme za kontrolu vode.

Revizori navode kako samo 16 posto cijelog sistema nije za potpuni otpis.
“Problem vodosnabdijevanja Kantona Sarajevo postaje sve više izraženiji i iz godine u godinu ima tendenciju još većeg pogoršanja”, pisali su revizori u izvještaju za 2012. godinu kada je nestašica vode bila identična današnjoj – redukcije tokom dana i noći.

Revizori smatraju kako uprava kompanije ne može sama riješiti probleme bez pomoći osnivača odnosno Kantona.
“Oni su posljedica dugogodišnjeg neadekvatnog odnosa, neprepoznavanja prioriteta i neozbiljnog pristupa Osnivača, čiji predstavnici u proteklom periodu nisu bili dorasli prihvaćenom zadatku u vršenju kantonalne vlasti”, smatraju revizori i dodaju kako je još 1970. godine upozoravano da sarajevski vodovod ne može osigurati redovno vodosnabdijevanje te je i tada bilo manjih redukcija.
“Ratna razaranja dodatno su uništilamrežu, koja na žalost, ni nakon rata i značajnih donacija nije na odgovarajući način obnovljena”, piše u izvještaju za Vodovod i kanalizaciju.

Prije tri godine u Vodovodu je radilo 968 uposlenih a sistematizacijom je predviđeno čak 1.454 radnih mjesta.

Limit potrošnje po članu domaćinstva je u međuvremenu povećan na 12 kubnih metara. Sva potrošnja veće od ove se smatra neracionalnom i znak je da su cijevi negdje šuplje pa se kupcima račun pravi na ovaj iznos i istovremeno traži kvar. Tako je sistem barem zamišljen ali su revizori otkrili nešto drugo.
“Međutim, na osnovu umanjenja prihoda u navedenom iznosu ili 383.652 m3 utrošene vode zaključujemo da kvarovi nisu blagovremeno otklonjeni, što je uzrokovalo gubitak prihoda u navedenom iznosu”, napisali su revizori o gubitku više od 400.000 maraka dobiti.

U istoj godini je prikupljeno rekordnih 91 milion kubnih metara vode ali je rekordan bio i gubitak vode u cijevima. Samo 25 miliona kubnih metara vode ili 27,46 posto je stiglo do kupaca.
“Prema prezentiranim podacima, tehnički gubici vode (isticanja na cjevovodima i priključcima, propuštanja rezervoara islično) iznosili su 62,7 posto. Ostali gubici odnose se na prividne gubitke (bespravna potrošnja, greškena mjernom mjestu kod potrošača, neočitanja i greške u bazi kod prenosa podataka)”, otkrili su revizori.

Novčani gubitak kompanije na kraju godine je bio veći od 30 miliona maraka ali to ni ovaj put nije spriječilo isplaćivanje regresa za godišnji odmor od gotovo 300.000 maraka.
“U obrazloženju odluke navodi se da su Planom poslovanja za 2012. godinu predviđena sredstva zaisplatu regresa za godišnji odmor, te je u skladu sa raspoloživim sredstvima odlučeno u dispozitivu, neovisno o činjenici što Društvo u kontinuitetu posluje s gubitkom i što nije u skladusa odredbama Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH”, pisali su revizori koji su i ovaj put imali primjedbi na javne nabavke u kompaniji.
“Ono što jekarakteristično za postupke dodjele ugovora putem konkurentskih zahtjeva je što se zahtjevi uglavnom šalju na adrese istih kandidata i što po pravilu, uglavnom isti ponuđač bude izabran. Ostali ponuđači, iako znaju da se radi o konkurentskom postupku, u većini slučajeva dostavljaju ponude iznad procjenjene vrijednosti ovih ugovora i izvan utvrđenog okvira ovog vrijednosnog razreda.”

Jedna javna nabavka zaslužila je posebno mjesto u izvještaju. U isto vrijeme dok je uprava kompanije molila svoje kupce koji redovno plaćaju račune da troše manje vode, čime će svakako smanjiti dobit kompanije, zaradu je omogućila kompaniji sa ogromnim dugom za vodu. Revizori su otkrili kako je kompanija Harysco izvođač radova na nekoliko “značajnih projekata” dok u isto vrijeme ima dug za vodu od 14.194 marke.

(zurnal.info)