6. Januar (6.1.) je 6. dan godine po gregorijanskom kalendaru. Do kraja godine ima još 359 dana (360 u prijestupnoj godini).
Događaji
1288. – Sastavljen Vinodolski zakon.
2001. – Američki kongres proglasio je Georgea W. Busha pobjednikom američkih predsjedničkih izbora 2000.
Rođeni
1412 – Ivána Orleánska (fr. Jeanne d'Arc) (Domrémy, 6. siječnja 1412. – Rouen, 30. svibnja 1431.), francuska heroina i svetica rimokatoličke crkve.
Rođena je 6. siječnja 1412. u skromnoj seljačkoj obitelji u mjestu Domremyju. Bila je jedno od petero (dva brata i tri sestre) djece seoskog zemljoposjednika Jacquesa i domaćice Isabelle (rođ. Romée) d'Arc. [1]Kako je bila dijete siromašnih roditelja nikada nije naučila čitati i pisati, a vrijeme je provodila u planini čuvajući stada i pjevušeći pjesme i nije se razlikovala od druge djece onog doba iz njezina staleža. Ono što ju je činilo ponešto drukčijom jeste da je svakodnevno išla u crkvu ispovijedati se, a oni koji su je poznavali svjedočili su kako je bila iznimno pobožna i dobroćudna. Kada joj je bilo 13 godina doživjela je prva ukazanja, a prema njezinim riječima ukazivali su joj se sveti Mihovil te svete djevice i mučenice Katarina i Margareta koje će joj objaviti kako je njezina zadaća osloboditi Francusku od Engleza i svečano okruniti kralja.
Mlada i neuka Ivana Orleanska, na čelu samo nekoliko stotina Francuza, zauzela je 29. travnja 1429. grad Orleans i natjerala engleske osvajače u panični bijeg. Snažni oslobodilački zanos zahvatio je potom cijelu Francusku. Toj mladoj seljanki, rođenoj 1412., kojoj su “glasovi s neba” naredili da spasi Francusku od engleskih osvajača, povjerio je kralj Karlo VII. vodstvo jednog odreda. Ona je oslobodila opsjednuti Orleans, pobijedila Engleze kod Pataya, a zatim povela kralja na krunidbu u Reims. Kod Compiegnea pala je, međutim, u ruke pristaša engleskoga kralja, koji su je izručili Englezima. Crkveni sud ju osuđuje, po diktatu Engleza, na smrt kao krivovjerku i vješticu. Spaljena je živa na lomači 30. svibnja 1431. u Rouenu. Mrtva junakinja rehabilitirana je prigodom revizije procesa 1456., a Katolička Crkva (papa Benedikt XV.) proglasila ju je 16. svibnja 1920. sveticom. Druga nedjelja u mjesecu svibnju, posvećena njezinoj uspomeni, slavi se u Francuskoj kao nacionalni praznik.
Spomendan joj je 30. svibnja.
1486 – Martin Agricola, njemački kompozitor i teoretičar muzike
1838 – Max Bruch (Köln, 6. januar 1838. – Berlin, 2. oktobar 1920.), njemački kompozitor.
U svom bogatom stvaralaštvu najviše se ugledao na Mendelssohna i Brahmsa. Iako izrazit čuvar stare tradicije, ostavio je nekoliko djela koja su se održala do danas. Najuspjelija djela ovog kasnoromantičara violinski su koncerti i varijacije za violončelo i orkestar te veće vokalne kompozicije kao što je oratorij “Pjesma o zvonu” na Schillerov tekst.
1861 – Victor Horta, belgijski arhitekt
1862 – August Oetker, njemački industrijalac
1872 – Alexander Nikolajewitsch Skrjabin, ruski pijanist i kompozitor
1883 – Kahlil Gibran, libanonski pjesnik i umjetnik
1925 – Regina, nadvojvotkinja od Austrije
1937 – Doris Troy, američka pjevačica soula
1937 – Paolo Conte, italijanski kantautor
1938 – Adriano Celentano, italijanski pjevač, glumac i TV-voditelj
1954 – Mirza Tanović,bosanskohercegovački glumac
1955 – Rowan Atkinson, britanski komičar i glumac
1964 – Henry Maske, njemački bokser
1975 – Enis Bešlagić, rođen 6. januara 1975. godine u Doboju, je bosanskohercegovački pozorišni i filmski glumac. Porijeklom je iz Tešnja. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2001. godine. Ostvario je uloge u više od 30 predstava.
1982 – Gilbert Jay Arenas Jr., američki košarkaš
Umrli
1693 – Mehmed IV (2. januar 1642. – 6. januar 1693.), osmanlijski sultan.
Mehmed IV postaje sultan 12. augusta 1648. godine nakon što je njegov otac Ibrahim I ubijen u krvavom puču.
Većinu svoga slobodnog vremena on provodi u lovu zbog čega dobija nadimak lovac. Ako gledamo njegovu vladavinu ne obazirući se na posljednjih 5 godina on bi bio jedan od najuspješnijih sultana svih vremena. Poslije Turskog osvajanja Krete, Venecija je prisiljena u potpunosti napustiti Egejsko more prepuštajući ga Turcima. Sličnu sudbinu samo na drugim područjima doživljavaju Transilvanija i Poljska u ratovim koji slijede. Previše uvjeren tada u svoju nepobjedivost i u superiornost Turske države on objavljuje rat Austriji.
Sama ideja o ratu nije niti bila njegova nego do rata dolazi u znak potpore mađarskim pobunjenicima protiv austrijske vlasti.
Poraz kod Beča 1683. godine zajedno s još nekoliko drugih koji uskoro slijede dovodi do puča koji ga smjenjuje 1687. godine.
Naslijedio ga je brat Sulejman II.
1852 – Louis Braille, francuski tvorac pisma za slijepe
1884 – Gregor Mendel, začetnik klasične genetike
1919 – Theodore Roosevelt, 26. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država
1960 – Nima Yushij, iranski pjesnik
Praznici
Današnji dan, uoči Božića, zove se Badnji dan, a noć koja slijedi Badnje večer, zbog toga što se toga dana i te večeri bdjeniše, tj. bdije, i s nestrpljenjem očekuje najsvečaniji momenat u historiji roda ljudskog – Rođenje Bogodeteta Isusa Hrista. Zbog toga se i vidljivi simbol Njegov, koji sa naročitim obredom unosimo u domove svoje, zove Badnjak. Badnjak (mlad cerić ili hrastić) simbolički predstavlja Isusa Hrista koji je raskinuo lance ropstva grijehu i preporodio čovjeka i u njemu razbuktao plamen ljubavi prema dobru, vrlini, prema Bogu, kao što i mlad cerić, tj. hrastić, razbuktava vatru na ognjištu i jarkim plamenom osvjetljava sve kutove domova naših. U našem narodu razvio se čitav kult vezan kako za Badnjak, tako i za Badnje večer. Na Badnji dan izjutra, domaćin kuće odlazi u šumu i kad nađe cerić ili hrastić pogodan za Badnjak, najprije izgovori kratku molitvu, a potom ga u tri maha isiječe tako da padne na istočnu stranu, jer odatle Gospod dolazi. Do noći Badnjak stoji pred kućom. Tek uvečer, badnjačar ga svečano unosi u kuću kada pozdravlja ukućane riječima: “Dobro večer i srećno vam Badnje večer”, na šta ovi odgovaraju: “Bog ti dobra dao i sreće imao”. Zatim iz sita posipa Badnjak žitom, premazuje ga medom i preliva vinom, a potom uzima kadionicu i okadi najprije ikonu domaće slave, a potom i sve prostorije, da sve zamiriše na tamjan i izmirnu. U svakoj sobi pospe slamu i zvečeći novac (simbolika ovog dijela običaja vezuje se za trenutak kada je Hristos po rođenju položen u jasle na slamu i kada su ga mudraci istočni, pošto su došli da mu se poklone, darivali zlatom, smirnom i tamjanom), a u sobu gdje stoji ikona baci po tri oraha u sva četiri ćoška (orasi predstavljaju Svetu trojicu koja vlada vasionim svetom od istoka do zapada i od severa do juga). U gradu se zavežljajčić slame sa drenovim prutićem obično stavi ispod stola na kom je pripremljena badnja večera. Dok se sve ovo čini, obično se poje Roždestvo tvoje Hristovo, badnjačar kvoče, a djeca pijuču. Kada se po svim prostorijama pospe slama, badnjačar stavlja Badnjak na vatru da pregori. Ovaj dio običaja danas se u promenjenim uslovima života rijetko gdje izvodi kako treba. Obično se otkine grančica Badnjaka koji se stavi da pregori na sveći. Badnjačka večera koja slijedi mnogovrsna je i obilna, ali strogo posna. Ne smije se pojesti sve jelo ni popiti sve piće, nego se ponešto ostavlja preko noći na onom mjestu na kojem se večeralo.
Wikipedia