-TopSLIDEKultura

Dogodilo se na današnji dan – 6. januar: Badnji dan

6. Januar (6.1.) je 6. dan godine po gregorijanskom kalendaru. Do kraja godine ima još 359 dana (360 u prijestupnoj godini).

Događaji

1288. – Sastavljen Vinodolski zakon.
2001. – Američki kongres proglasio je Georgea W. Busha pobjednikom američkih predsjedničkih izbora 2000.

Rođeni

1412 – Ivána Orleánska (fr. Jeanne d'Arc) (Domrémy, 6. siječnja 1412. – Rouen, 30. svibnja 1431.), francuska heroina i svetica rimokatoličke crkve.
Rođena je 6. siječnja 1412. u skromnoj seljačkoj obitelji u mjestu Domremyju. Bila je jedno od petero (dva brata i tri sestre) djece seoskog zemljoposjednika Jacquesa i domaćice Isabelle (rođ. Romée) d'Arc. [1]Kako je bila dijete siromašnih roditelja nikada nije naučila čitati i pisati, a vrijeme je provodila u planini čuvajući stada i pjevušeći pjesme i nije se razlikovala od druge djece onog doba iz njezina staleža. Ono što ju je činilo ponešto drukčijom jeste da je svakodnevno išla u crkvu ispovijedati se, a oni koji su je poznavali svjedočili su kako je bila iznimno pobožna i dobroćudna. Kada joj je bilo 13 godina doživjela je prva ukazanja, a prema njezinim riječima ukazivali su joj se sveti Mihovil te svete djevice i mučenice Katarina i Margareta koje će joj objaviti kako je njezina zadaća osloboditi Francusku od Engleza i svečano okruniti kralja.
Mlada i neuka Ivana Orleanska, na čelu samo nekoliko stotina Francuza, zauzela je 29. travnja 1429. grad Orleans i natjerala engleske osvajače u panični bijeg. Snažni oslobodilački zanos zahvatio je potom cijelu Francusku. Toj mladoj seljanki, rođenoj 1412., kojoj su “glasovi s neba” naredili da spasi Francusku od engleskih osvajača, povjerio je kralj Karlo VII. vodstvo jednog odreda. Ona je oslobodila opsjednuti Orleans, pobijedila Engleze kod Pataya, a zatim povela kralja na krunidbu u Reims. Kod Compiegnea pala je, međutim, u ruke pristaša engleskoga kralja, koji su je izručili Englezima. Crkveni sud ju osuđuje, po diktatu Engleza, na smrt kao krivovjerku i vješticu. Spaljena je živa na lomači 30. svibnja 1431. u Rouenu. Mrtva junakinja rehabilitirana je prigodom revizije procesa 1456., a Katolička Crkva (papa Benedikt XV.) proglasila ju je 16. svibnja 1920. sveticom. Druga nedjelja u mjesecu svibnju, posvećena njezinoj uspomeni, slavi se u Francuskoj kao nacionalni praznik.
Spomendan joj je 30. svibnja.

1486 – Martin Agricola, njemački kompozitor i teoretičar muzike

1838 – Max Bruch (Köln, 6. januar 1838. – Berlin, 2. oktobar 1920.), njemački kompozitor.
U svom bogatom stvaralaštvu najviše se ugledao na Mendelssohna i Brahmsa. Iako izrazit čuvar stare tradicije, ostavio je nekoliko djela koja su se održala do danas. Najuspjelija djela ovog kasnoromantičara violinski su koncerti i varijacije za violončelo i orkestar te veće vokalne kompozicije kao što je oratorij “Pjesma o zvonu” na Schillerov tekst.

1861 – Victor Horta, belgijski arhitekt
1862 – August Oetker, njemački industrijalac
1872 – Alexander Nikolajewitsch Skrjabin, ruski pijanist i kompozitor
1883 – Kahlil Gibran, libanonski pjesnik i umjetnik
1925 – Regina, nadvojvotkinja od Austrije
1937 – Doris Troy, američka pjevačica soula
1937 – Paolo Conte, italijanski kantautor
1938 – Adriano Celentano, italijanski pjevač, glumac i TV-voditelj
1954 – Mirza Tanović,bosanskohercegovački glumac
1955 – Rowan Atkinson, britanski komičar i glumac
1964 – Henry Maske, njemački bokser

1975 – Enis Bešlagić, rođen 6. januara 1975. godine u Doboju, je bosanskohercegovački pozorišni i filmski glumac. Porijeklom je iz Tešnja. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2001. godine. Ostvario je uloge u više od 30 predstava.

1982 – Gilbert Jay Arenas Jr., američki košarkaš

Umrli

1693 – Mehmed IV (2. januar 1642. – 6. januar 1693.), osmanlijski sultan.
Mehmed IV postaje sultan 12. augusta 1648. godine nakon što je njegov otac Ibrahim I ubijen u krvavom puču.
Većinu svoga slobodnog vremena on provodi u lovu zbog čega dobija nadimak lovac. Ako gledamo njegovu vladavinu ne obazirući se na posljednjih 5 godina on bi bio jedan od najuspješnijih sultana svih vremena. Poslije Turskog osvajanja Krete, Venecija je prisiljena u potpunosti napustiti Egejsko more prepuštajući ga Turcima. Sličnu sudbinu samo na drugim područjima doživljavaju Transilvanija i Poljska u ratovim koji slijede. Previše uvjeren tada u svoju nepobjedivost i u superiornost Turske države on objavljuje rat Austriji.
Sama ideja o ratu nije niti bila njegova nego do rata dolazi u znak potpore mađarskim pobunjenicima protiv austrijske vlasti.
Poraz kod Beča 1683. godine zajedno s još nekoliko drugih koji uskoro slijede dovodi do puča koji ga smjenjuje 1687. godine.
Naslijedio ga je brat Sulejman II.

1852 – Louis Braille, francuski tvorac pisma za slijepe
1884 – Gregor Mendel, začetnik klasične genetike
1919 – Theodore Roosevelt, 26. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država
1960 – Nima Yushij, iranski pjesnik

Praznici

Današnji dan, uoči Božića, zove se Badnji dan, a noć koja slijedi Badnje večer, zbog toga što se toga dana i te večeri bdjeniše, tj. bdije, i s nestrpljenjem očekuje najsvečaniji momenat u historiji roda ljudskog – Rođenje Bogodeteta Isusa Hrista. Zbog toga se i vidljivi simbol Njegov, koji sa naročitim obredom unosimo u domove svoje, zove Badnjak. Badnjak (mlad cerić ili hrastić) simbolički predstavlja Isusa Hrista koji je raskinuo lance ropstva grijehu i preporodio čovjeka i u njemu razbuktao plamen ljubavi prema dobru, vrlini, prema Bogu, kao što i mlad cerić, tj. hrastić, razbuktava vatru na ognjištu i jarkim plamenom osvjetljava sve kutove domova naših. U našem narodu razvio se čitav kult vezan kako za Badnjak, tako i za Badnje večer. Na Badnji dan izjutra, domaćin kuće odlazi u šumu i kad nađe cerić ili hrastić pogodan za Badnjak, najprije izgovori kratku molitvu, a potom ga u tri maha isiječe tako da padne na istočnu stranu, jer odatle Gospod dolazi. Do noći Badnjak stoji pred kućom. Tek uvečer, badnjačar ga svečano unosi u kuću kada pozdravlja ukućane riječima: “Dobro večer i srećno vam Badnje večer”, na šta ovi odgovaraju: “Bog ti dobra dao i sreće imao”. Zatim iz sita posipa Badnjak žitom, premazuje ga medom i preliva vinom, a potom uzima kadionicu i okadi najprije ikonu domaće slave, a potom i sve prostorije, da sve zamiriše na tamjan i izmirnu. U svakoj sobi pospe slamu i zvečeći novac (simbolika ovog dijela običaja vezuje se za trenutak kada je Hristos po rođenju položen u jasle na slamu i kada su ga mudraci istočni, pošto su došli da mu se poklone, darivali zlatom, smirnom i tamjanom), a u sobu gdje stoji ikona baci po tri oraha u sva četiri ćoška (orasi predstavljaju Svetu trojicu koja vlada vasionim svetom od istoka do zapada i od severa do juga). U gradu se zavežljajčić slame sa drenovim prutićem obično stavi ispod stola na kom je pripremljena badnja večera. Dok se sve ovo čini, obično se poje Roždestvo tvoje Hristovo, badnjačar kvoče, a djeca pijuču. Kada se po svim prostorijama pospe slama, badnjačar stavlja Badnjak na vatru da pregori. Ovaj dio običaja danas se u promenjenim uslovima života rijetko gdje izvodi kako treba. Obično se otkine grančica Badnjaka koji se stavi da pregori na sveći. Badnjačka večera koja slijedi mnogovrsna je i obilna, ali strogo posna. Ne smije se pojesti sve jelo ni popiti sve piće, nego se ponešto ostavlja preko noći na onom mjestu na kojem se večeralo.

Wikipedia

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close