DOKAZANO
Miloš Popović, istraživač Instituta za bezbjednost i globalna pitanja (ISGA) Univerziteta u Lajdenu već godinama na društvenim mrežama Twiter i Instagram objavljuje zanimljive mape vezane ne samo za region, već i Evropu i svijet. Sada je mapirao trogodišnje prosječne mjere čestica (PM) 2.5 koristeći godišnju AK statistiku EEA i Balkan i Istočna Evropa izgledaju prilično loše.
Odakle dolazi PM2.5?
PM2,5 ili fine čestice vrlo lako mogu prodrijeti u organizam. Nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva-toplane, individualna ložišta (ugalj – kao najgora vrsta čvrstog goriva), motorna vozila, gorenje drveta, šumski požari, paljenje njiva…
PM2 čestice se sastoje uglavnom od sulfata, nitrata, amonijaka, organskog i elementarnog ugljika, teških metala, poput olova, mangana, bakra, kadmija, cinka, nikla, vanadija i kroma.
Ono što je takođe karakteristično jeste da se neke od njih direktno emituju u vazduh, dok druge u interakciji sa gasovima stvaraju nova jedinjenja, poput sumpor-dioksida koji u atmosferi reaguje sa kiseonikom i vodenim kapljicama i potom formira sumpornu kiselinu.
Zašto je PM2.5 opasan?
Promjer ovih čestica je jako mali, oko 3 posto promjera dlake kose, a još jedan problem je što se dugo zadržavaju u vazduhu. U momentu kada njihova koncentracija poraste više od dopuštenih 25 μg/m3 u kalendarskoj godini udisanjem dopiru u naša pluća i kroz krvotok do našeg mozga.
Brojna su istraživanja pokazala da postoji uska veza između izloženosti PM2,5 i prerane smrti od srčanih i plućnih bolesti, a mogu dovesti i do pogoršanja već postojećih hroničnih bolesti, poput astme i bronhitisa.
Tako istraživanje objavljeno u Journal of the American Medical Association govori o tome da dugotrajno izlaganje prema PM2.5 može dovesti do taloženja plakova u arterijama, izazivajući vaskularno zapaljenje i smanjenju elastičnosti arterija, što potencijalno može dovesti do srčanog udara ili šloga. Naučnici koji su sproveli istraživanje su procenili da za svakih 10 mikrograma po metru kubnom (μg/m3) povećanja finih čestica u vazduhu, postoji do 8% povećanja smrtnosti izazvanih kardiopulmonalnim oboljenjem ili rakom pluća.
Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji ukoliko živite u mjestu u kom je koncentracija PM2,5 čestica do 12 μg/m3, ono se može smatrati zdravim, dok je koncentracija do 35 μg/m3 nezdrava za osetljivu grupu kao što su djeca, starije osobe, trudnice i ljudi sa osjetljivim respiratornim sistemom. Kad se prekorači granica od 55 μg/m3, govorimo o skroz nezdravoj sredini i velikoj izloženosti riziku.
Kako svako od nas može da doprinese smanjenju zagađenja?
Svaki građanin može tražiti od lokalih ili nacionalnih donosioca odluka da u toku njihovih mandata rade na smanjenju zagađenja vazduha. Novac koji građani ulažu u budžet ne treba biti iskorišten za subvencionisanje fosilnih goriva već na aktivnosti usmjerene za uspostavljanje i stabilizaciju zdravije i održivije ekonomije. Takođe, građani trebaju zahtjevati bolji sistem javnog prevoza, više zelenih površina i biciklističkih staza, veći broj mjernih stanica za nadzor nad kvalitetom vazduha i zabranu kretanja vozila u gradskom jezgru. Do ostvarenja ovih ciljeva, građani svojim primjerom mogu pokazati da brinu o kvalitetu vazduha tako što će se češće odlučiti za upotrebu gradskog prevoza ili bicikla umjesto putnučkog automobila.
Buka
