Najveća travnička pljačka

Kako su samoimenovani direktor Fehim Bojić i članovi uprave firme Trgovina Borac d.d. Travnik Mijo Marušić i Nijaz Đulabić uništili jednog od vodećih trgovačkih giganata prije rata, te kako i kome su uspjeli rasprodati sve objekte koji su nosili ime Trgovina Borac, a koji su se nalaziti ne samo u Bosni i Hercegovini već i Hrvatskoj, Srbiji, ostaje nepoznanica i još jedan u nizu negativnih primjera privatizacije firmi u BiH.

 

Sve prodato

Menadžment firme, koji sačinjavaju pomenuti Bojić, Marušić i Đulabić, navodno je prodavao poslovne objekte (obično robne kuće, hale, zgrade) kome je stigao, naravno uz određenu, obično poveću svotu novca. Nakon svake prodaje, nigdje se nije javno i transparentno predočilo kome i za koliko novca je prodat neki objekat.

Ugrubo se procjenjuje da je u posljednjih petnaest godina prodato više od 350 poslovnih prostora koji su pripadali Trgovini Borac, a posljednja ”velika” prodaja izvršena je u decembru 2012. godine, kada je prodat Distributivni centar na Slimenima kod Travnika kompaniji BH Telecom iz Sarajeva. Navodno za dva miliona KM.

Kako su se dijelovi firme postepeno prodavali te bivali pretvoreni u nove firme, tako je i broj radnika opadao, pa je od ukupno 1.640 radnika, koliko ih je bilo prije rata, danas ostalo tek desetak i to onih koji rade u administraciji, vjerovatno čekajući penziju.

Što se tiče objekata, danas ne postoji niti jedan koji nosi naziv ovog travničkog giganta, ostalo je tek nekoliko njih koji su dati u najam. Bivši uposlenici Trgovine Borac smatraju da je samo pitanje dana kada će firma ići pod stečaj, jer je gotovo sve uništeno, otuđeno i opljačkano. Jedan od uposlenika koji se obratio našoj redakciji, a koji se nije želio predstaviti (radi vlastite sigurnosti), kaže kako je na identičan način otuđena i Podravka u Hrvatskoj, ali da su tamošnje nadležne institucije ispitale cijeli slučaj, otkrile niz afera, te optužene stavile iza rešetaka.

Nelegalne skupštine

Radnici posrnulog Borca se nadaju kako će slična sudbina zadesiti i bosanskohercegovačke mešetare koji su uspjeli uništiti i opljačkati mnoge firme u BiH, a koje su prije rata poslovale na zavidnom nivou.

Naš sagovornik, također, tvrdi da su nekadašnjim radnicima Trgovine Borac vlasnički udjeli u firmi plaćeni u prosjeku po 500 KM (za neke je to bilo sasvim dovoljno), i to iz sredstava firme, preciznije kredita koje je poslovodstvo podizalo u Hypo Alpe Adria banci, iako nemali broj dioničara nije nikada isplaćen.

Menadžment firme je održavao i nelegalne skupštine, mada ostaje nepoznanica ko je sve prisustvovao na njima, pošto uposlenici nigdje nisu bili verifikovani. To zapravo znači da ni tada, a ni sada, nije poznato ko su stvarni dioničari Trgovine Borac.

Radnici tvrde da je uprava zajedno sa direktorom birala sebi podobne ljude, najčešće uz potkupljivanje novcem. Na taj način je rastao krug onih sa kojima su mogli raditi na otuđivanju imovine.

Oslobođenje