Kartelsko poslovanje na naftnom tržištu BiH: Cijene goriva previsoke, vlasti bježe od odgovornosti
Umjesto tržišne utakmice u kojoj bi konkurencijska borba značajno snizila cijene goriva na zadovoljstvo svih vozača u Republici Srpskoj, kao i čitavoj BiH, kod nas i dalje djeluje kartelsko poslovanje, gdje naftni distributeri neformalnim udruživanjima monopolistički utvrđuju previsoke cijene. Iako je ovakva pojava nezakonita, vlasti na svim nivoima u BiH zatvaraju oči na nju te ne rade ništa kako bi se situacija popravila.
Dok cijena goriva iz sedmice u sedmicu pa čak i iz mjeseca u mjesec opada na svjetskom tržištu, na pumpama u, npr, Banjaluci, cijene i dalje prelaze dvije marke, pa se litar benzina može natočiti za 2,11 a dizela za 2,03 KM, a i ova cijena je rezultat pojeftinjenja u visini između 10 do 20 feninga u odnosu na početak marta. U Trebinju su cijene i više, pa izuzev NIS-ove pumpe (benzin 1,75/Dizel dvije KM), dostižu i 2,26 KM po litri (Nešković – b. 2,26/d.2,19, Nestro – b. 2,23/d. 2,19 itd.)!
Ono što posebno “bode oči” jeste da je riječ o smanjenju tek u visini od pet odsto dok je cijena na svjetskom tržištu pala i do 60 odsto!
Iz Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima pri Privrednoj komori Srpske ističu da do smanjenja cijena goriva dolazi nakon što rafinerije u okruženju spuste cijene, a distributeri potroše trenutne zalihe.
Zvanično – vlasti u BiH ne određuju cijenu goriva, a ona se formira na slobodnom tržištu. U praksi – zbog nepostojanja mehanizma kontrole i regulisanja naftaši neformalnim dogovorima formiraju monopolističke cijene, što je nezakonito. Uprkos tome, institucije izbjegavaju da se suoče sa ovim izazovom te se brane “nenadležnošću”.
Neoporezovan ekstraprofit
“Mi formalno imamo slobodan tržišni koncept u BiH što u prevodu znači da konkurencija uređuje tržište. To je tačno samo pod uslovom ukoliko se ne naprave asocijacije ili udruženja prodavaca istovrsne robe koja onda monopolizuju tržište i definišu cijene kako njima odgovara. Ono što je apsurd, a što definitivno uočavamo kod cijene goriva, jeste činjenica da danas ne možete pronaći niti na jednom sajtu transparentno napisanu strukturu cijene ovog derivata, od nabavne cijene, akciza, poreza, troškova distributera itd. Niti to ima ministarstvo trgovine bilo kog entiteta“, kaže za Moju Hercegovinu ekonomista Zoran Pavlović.
U takvoj situaciji, dodaje on, naprofitabilnije je imati benzinsku pumpu jer vas „niko ne pita pošto ste kupili sirovinu niti pošto je prodajete“.
„Sa druge strane, da je država uređena ili entiteti, odnosno njihova ministarstva finansija, kao što bi trebalo da budu, mi bi vrlo precizno ulazili u strukturu nabavne cijene, kao kad govorimo o npr. limunu, maržama koje se primjenjuju na tu cijenu, davanjima prema državi i kolika je ekstra zarada. Jer marža je zarada onoga ko je distributer i prihvatljiva je u visini od pet ili maksimalno 10 odsto. Sve preko toga je ekstraprofit koji mora da se oporezuje. U uređenoj zemlji on bi bio oporezovan sa 90 odsto!“, kaže Pavlović te dodaje da „ukoliko vlasti mogu da kontrolišu cijenu limuna, mogu i cijenu goriva“.
Prema nezvaničnim informacijama, naftaši u Banjaluci ubiru ekstra profit i do 70 feninga po litri! Dok država na ekstraprofit okreće glavu, vrlo je prisutna kada je riječ o nametima koje građani plaćaju kroz kupovinu goriva. Tako su u cijeni jedne litre gorova uračunati i – porez na dodatnu vrijenost (PDV) koji iznosi 17 odsto cijene goriva, zatim akciza 0,30 KM, taksa za auto-puteve 0,25 KM te taksa za puteve 0,15 KM. Iako su pomenuti nameti prešli marku po litri goriva, vrlo je diskutabilno da li se sredstva troše namjenski ili preusmjeravaju u tekuću budžetsku potrošnju entiteta, ali to je već zasebna tema.
Poslanik u Narodnoj skupštini RS Davor Šešić navodi još jedan primjer koji oslikava nedjelovanje institucija, a koje se kosi sa interesima građana.
“Ono što bode oči kod domaćih naftaša jeste to da kada poskupi cijena goriva na svjetskom nivou, svega dan ili dva poslije toga poskupi i kod nas, a kada pojeftini drastično u inostranstvu kod nas se cijene ne mijenjaju po 15 pa čak i mjesec ili dva dana pod pričom kako je riječ o zalihama nabavljenim po višim cijenama. Kako nemaju nikada veće zalihe jeftinijeg goriva? Nadležno ministarstvo, kako BiH tako i RS, mora da se uključi oko ovog pitanja, mora vršiti korekciju cijena kada se dogode takve situacije. Takođe, i premijer RS Radovan Višković ne bi trebao samo da apeluje nego i da preduzme konkretne mjere po pitanju previsokih i nerealnih cijena nafte kod nas”, ističe Šešić u razgovoru za Moju Hercegovinu.
Može drugačije
A da itekako može drugačije pokazao nam je primjer iz Prnjavora, gdje su cijene goriva, na dvije pumpe, i do 40 feninga manje nego, npr. u Banjaluci, koja je na svega 50 kilometara udaljenosti od pomenutog grada. Do toga je došlo klasičnom tržišnom utakmicom, u kojoj su se za naklonost vozača borila dvojica naftaša. Svojevrsnu revoluciju, na tržištu strogo kontrolisanih cijena goriva, započeo je Milan Leburić, vlasnik lanca marketa “Fortuna”. Naime, nakon što je u martu prošle godine otvorio tržni centar “Fortuna City”, u njenom sklopu, poslije nekoliko mjeseci, otvorio je i pumpu “Fortuna Oil”, i napravio presedan – spustio je cijene goriva mimo konsultacija sa ostalim naftašima.
Ovaj marketinški potpuno opravdan potez – jer je na taj način “jednim udarcem ubio dvije muve”, i privukao vozače na pumpu ali, kada su već tu, i u market, potresao je tržište. Kolone automobile ispred pumpe su svakim danom bile sve veće. Neimavši kud, Milorad Slavuljica, vlasnik “Slavuljica Petrola”, pumpe smještene preko puta pomenutog “Fortuna Oil-a”, spustio je cijene ispod konkurentovih, kako bi ostao u “igri”. Na opšte zadovoljstvo vozača, ovaj “rat” se nastavio, pa su u Prnjavoru još dvije pumpe spustile cijene, a pomenuti dvojac gorivo prodavao za 1,69 KM u momentu kada su cijene u ostatku Republike Srpske bile od 2,09 do 2,22 KM po litri. Primjetno je i danas da su cijene, kada se ide od Banjaluke ka Prnjavoru, kako se prolazi koji kilometar, u konstantnom padu.
Prema nezvaničnim informacijama, prnjavorski primjer uznemirio je ostale, godinama uljuljkane, pumpadžije, jer su vozači vremenom počeli stvarati kilometarsku gužvu ispred pomenutih pumpi, ali i zbog toga što se glas o ovom presedanu počeo brzo širiti uz opšti utisak građana da “ipak može kada se hoće”. Zbog toga su vlasnici pumpi organizovali sastanak sa ciljem da se sve zaustavi i cijene vrate na one koje imaju i drugi vlasnici, ali, prema pomenutim informacijama, Leburić nije došao na sastanak te se trend niskih cijena nastavio i dalje.
Upravo je u ovome, kaže za Moju Hercegovinu ekonomista Zoran Pavlović, sva poenta – postojanje prave konkurencije neminovno dovodi do trendova koji idu u korist građana.
“Međutim, problem nastaje onda kada tržište ali i konkurencija ne zahtjevaju ‘utakmicu’, a kod nas je takav slučaj jer se cijene monopolistički dogovaraju. Primjeri iz Prnjavora nam pokazuju da je moguće sniziti cijenu goriva bez problema. Međutim, kako možemo da vidimo, imamo i primjere da u jednom gradu ista firma na različitim lokacijama nema iste cijene. To je nešto što definitivno pokazuje da kod nas ne postoji niti nadzor niti kontrola niti poreska politika koja bi ekstraprofit ekstraoporezovala“, zaključio je Pavlović za naš portal.
Protesti bez željenog epiloga
Sredinom 2018. godine, u Republici Srpskoj, ali i Federaciji BiH te zemljama regiona, došlo je do niza protesta izazvanih visinom cijena goriva. U Srpskoj su protesti najdinamičniji bili u Banjaluci i Prijedoru, gdje su privukli stotine nezadovoljnih vozača, koji su blokirali ulaze u gradove svaki dan na sat vremena, što je iznudilo i reakciju političkih predstavnika.
Jedan od pokretača protesta bio je predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport Republike Srpske Nikola Grbić, koji je isticao da cijena od preko 2,20 KM po litri neizdrživa za prevoznike, koji u sve većem broju zatvaraju firme i odlaze u inostranstvo. Podsjećamo, tada je došlo do naglog skoka cijena goriva, dijelom zbog porasta cijena na svjetskom tržištu, ali u većoj mjeri zbog uvođenja akciza, nakon nekoliko neuspješnih glasanja u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a koje su najviše forsirali SDA, SNSD i HDZ BiH, uz snažnu podršku međunarodnih predstavnika u BiH. Akcize su opravdane riječima da će nakon njihovog uvođenja krenuti masovnija izgradnja auto-puteva, što se ipak nije desilo a i izgrađeni kilometri su finansirani iz drugih izvora, prije svih, kreditnih zaduženja.
Imajući u vidu da se protestu, nakon nekoliko dana, pridružio poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini RS, a tada odbornik u lokalnom parlamentu, Draško Stanivuković, te dio opozicionih aktivista, sve je krenulo u neželjenom, političkom smjeru. Vladajuća garnitura je protest okarakterisala politički motivisanim i većim dijelom ostala gluha na zahtjeve a demonstranti su se morali zadovoljiti tek sa dva sniženja cijena od mizernih pet feninga po litri. Protesti su zaustavljeni, cijene su dugo u narednim godinama bile preko 2,20 KM ali nešto slično se nije ponovilo.
Prevoznici u nezavidnoj situaciji
Nikola Grbić i danas ističe isto što je govorio i prije dvije godine – cijene goriva na pumpama Srpske su previsoke i finansijski neizdržive za prevoznike.
“Više puta sam ponavljao, cijena preko 1,70 KM po litri za nas prevoznike je previsoka. Cijene su različite od grada do grada, maltene od pumpe do pumpe. Neprihvatljivo je da cijena na svjetskom tržištu pada iz nedjelje u nedjelju a da kod nas dođe do sniženja od 10 feninga ili manje. Prevoznici jedva opstaju, vozači odlaze u inostranstvo. Cijena goriva umnogome bi uticala da se ovaj trend zaustavi”, rekao je za Moju Hercegovinu Grbić.
Podsjećamo, Centar za humanu politiku uputio je nedavno pitanja predsjedavajućem Savjeta ministara BiH i predsjednicima entitetskih vlada u vezi sa cijenom nafte i naftnih derivata.
“Zbog čega su cijene tečnih goriva na pumpama u BiH snižene samo pet odsto, a u protekla tri mjeseca cijene sirove nafte na svjetskom tržištu niže su za 60 odsto? Kada ćete postati potpuno nezavisni i odgovorni građanima prilikom određivanja visine i učešća u ukupnoj cijeni akciza i drugih nameta na naftne derivate, cigarete i druge proizvode, s obzirom na to da ste do sada poslušnički određivali i povećavali ove namete po diktatu MMF-a i EU”, pitali su iz ovog centra.
Odgovora, za sada, nije bilo.
Ognjen Tešić
