Akademska zajednica s oduševljenjem je dočekala obećanje nove Vlade kantona Sarajevo da će u 2021. izdvojiti jedan posto budžeta za nauku.
Iako to na prvu izgleda malo jer neke zemlje poput Južne Koreje i Izraela za nauku izdvajaju čak 4% BDP-a, to je puno. Najviše nakon rata.
Iako su njeni građani priznati i eminentni stručnjaci širom svijeta, Bosna i Hercegovina za nauku izdvaja “čak” 0,2 posto BDP-a. Jer treba isplatiti plate za 13 premijera i 10 puta više ministara, stotine poslanika, i tako dalje i tako dalje. Zato je, jedan posto budžeta KS za nauku veliko za bosanskohercegovačke uslove.
„Nama bi u odnosu na ono što smo ikad imali jedan posto bilo puno. Prošle godine bužet je bio više od milijardu KM, jedan posto od toga je više nego što smo ikad imali u postratnom periodu“ kaže za BUKU Lamija Tanović profesorica sarajevskog univerziteta (SSST).
„Prije je bilo puno veće ulaganje u nauku. Mi smo imali 1% BDP-a na nivou države. I još pola toga smo imali od udruženog rada. Prije rata smo imali 1,5%BDP-a za nauku“ podsjeća Tanović.
Jasan je to indikator da Bosnu i Hercegovinu nije briga za nauku, ni za obrazovanje. Personifikacija pogubne politike ogleda se u rezultatima PISA testiranja. Nauke što manje, korupcije što više recept je od kojeg ne odustaju političari u BiH, a procesi poput ovog u kantonu Sarajevo moraju biti putokaz i ostalim ministarstvima. Njih je doduše 12 u BiH, a šta je nama obrazovanje godinama je jasno nakon spoznaje da BiH nema ministarstvo ni obrazovanja ni nauke. To je nadležnost onih manjih, administrativnih jednica.
BiH odustala od nauke koja je nikad potrebnija
„BiH je u ratnom i poslijeranom periodu jednostavno odustala od znanosti! Sve što se povremeno desi na tom polju nije rezultat sistemskoga ulaganja nego entuzijazma pojedinaca i pojedinih političkih „incidenata“ koji se upravo sada dešavaju u Kantonu Sarajevo. Naime u prvom svom mandatu koji je počeo i trajao kroz 2019 godinu, Vlada Kantona je, poštujući mjere koje smo pripremili, izdvojila oko tri miliona KM za različite znanstveno-istraživačke aktivnosti. Nekolicina nas koji smo znanstveni uljezi u kantonalnoj politici jednostavno smo nagovorili političare da počnu „ulagati“ a ne trošiti na znanost“ kaže u razgovoru za BUKU Damir Marjanović, bivši ministar nauke, obrazovanja i mladih u Vladi KS i aktuelni zastupnik u Skupštini KS.
Dodaje da je nakon smjene Vlade šestorke cijeli koncept pao u zaborav i prve „pandemijske restrikcije“, osjetila je upravo nauka. „Uzalud smo različite nivoe vlasti ubjeđivali da sve ozbiljne države krize koriste da bi ulagale u znanost i da bi na kraju i profitirale iz te znanosti (kao Kina, Južna Koreja i druge), izgleda da su naši sadašnji lideri ovu kriz vidjeli kao dobro okruženje za kreiranje afera u vidu respiratora, mobilnih bolnice i čega sve ne… No, to je proliveno mlijeko i nad time ne treba plakati, ali se i ne smije zaboraviti i treba se jasno kazniti (i politički i krivično)“ dodao je Marjanović.
On napominje da je jedan posto malo, ali to je dobar početak. Vjeruje da će budžetska idzvajanja za nauku 2022. i 2023. biti veća od jedan posto.
„Sada, kada je opet isti koncept na vlasti u Kantonu Sarajevo, opet smo pokrenuli sve što je bilo na hibernaciji i sam premijer je, na osnovu naše inicijative, najavio nikada veća izdvajanja za znanost. Znanost nije egzotika, potrošnja ili neki hobi, znanost je nasušna potreba svakoga modernog društva koje želi prosperirati u 21. stoljeću“ poručuje Marjanović.
Univezitetski profesor, autor studije o mladima i docent sarajevskog Fakulteta političkih nauka Amer Osmić podsjeća kako je u proteklih godinu očito da je nauka prije potrebna svakom društvu.
“Naučni i tehnološki razvoj jednog društva ne dolazi preko noći, nego se investiranjem u naučne institucije i radnike strateški i dugoročno planira uloga i značaj nauke za jedno društvo. U Bosni i Hercegovini izdavanja za nauku i istraživanje pod izgovorom nerazvijenosti i nemogućnosti većih investicija niti u jednom trenutku nije bila na nivou koji bi omogućio prosperitet za državu” kaže Osmić.
Osmić, koji je istraživanjem došao do podatka da mladi iz BiH odlaze ne zbog novca, već apatije i nedostatka mogućnosti kaže da mladi naučnici odlaze jer su mogućnosti za naučno-istraživački rad daleko veće izvan BiH.
“Najave kojima svjedočimo od nove Vlade KS su motivirajuće i dobar korak naprijed, ali opet nažalost lokalnog karaktera. Da bi se značajno krenulo u razvoj nauke i istraživanja u Bosni i Hercegovini potrebni su za početak slične najave i nadajmo se realizacija planova koje ima Vlada KS u cijeloj Bosni i Hercegovini” smatra Osmić.
Koliko za nauku izdvajaju zemlje EU?
Evropska unija ima za cilj da njene članice na naučno-istraživački rad troše 3% BDP-a, ali je daleko od tog cilja.
„To je sasvom logična odluka jer u 21. stoljeću razlika između bigatih i siromašnih biće upravo u tome tko je raj koji nudi rješenja kroz znanstvena istraživanja (bogati) i tko je taj koji je propustio priliku da razvije svoje kapacitete, pa sada mora da troši mnogo više novca da bi rezultate tuđih znanstvenih istraživanja kupio na tržištu“ objašnjava Marjanović.
„ EU nije uspjela dokučiti cilj u prosjeku 3% BDP-a. Neke zemlje imaju preko toga poput Švedske“ kaže Tanović.
Bugarska u te svrhe uzdvaja a 0,75 posto, a Hrvatska 0,86 posto BDP-a. I to je daleko više od izdvajanja u BiH.
I dok je BiH decenijama neuporediva sa Evropskom unijom, BiH bi mogla postati neuporediva i sa kantonom Sarajevo.
Novca ima, ali trošimo ga „pametnije“. Za automobile, neispravne respiratore, plate, helikoptere za legitimne predstavnike, za kioske od četvrt miliona KM i tako dalje.
Buka
