Kako se to pomaže reprezentaciji, a laže javnost

Uz kvalifikacije za EURO i Eurobasket

NAVIJAČI POSTALI NOVINARI Kako se to pomaže reprezentaciji, a laže javnost

Svi ovih dana pratimo Eurobasket i slušamo komentare Edina Avdića. Ako igra naša reprezentacija onda je to baš pravo uživanje jer nam, iako se nalazi u sarajevskom studiju FTV-a, uvijek ponudi informaciju više kojom nam zapravo skrene pažnju na sve detalje koji čine košarkašku igru toliko zanimjivom. A ako prenosi susret nekih drugih selekcija, opet to učini dovoljno interesantnim da taj sat i po zakovanih za fotelje ispred malih ekrane TV prijemnika prođe začas. Pravi ekspert.

Ništa novo nije ovim rečeno o Avdiću, ali je novo da je njegovo komentarisanje (koje u BiH oni koji nemaju kanale Arena Sporta mogu pratiti samo kad je Eurobasket) nakon što smo slušali nekakve urlike i samozvane eksperte tokom ljeta, pravi mehlem za uši.

Stvar je jednostavna, ne može se biti dobar sportski TV komentator, novinar ili nešto treće samo zato jer se to voli biti. To treba znati. A neko to kao Avdić vrlo dobro zna, a neko baš i ne, bez obzira što iza sebe ima godine, desetljeća rada sa i bez mikrofona na utakmicama širom svijeta.

Tako je i u pisanom novinarstvu, i u ovom tzv. portalskom koje iz dana u dan postaje sve značajnije i uticajnije. To što neko voli da je izvještač sa, na primjer, nogometne utakmice, ne daje mu za pravo da to može i biti. Ali kad to već postane, onda bi se trebalo dugo, dugo, raditi na sebi.

Prvo, trebao bi se poznavati sport koji se prati, osnovne stvari, pratiti ekipe i na treninzima, ali i izvan terena, pitati za sve što je nejasno, ali i nelibiti se kritika situacija koje su toliko očigledne svima i koje zaslužuju kritiku. Jer, postoji nešto što se zove javno mnjenje i što svakako, napisao to neko ili ne, pravi opšte mišljenje i utiče na sve segmente života, pa tako i sporta. Koliko god to (oni) sakrivali od te iste javnosti za koju bi, zapravo, trebali da rade.

Da se s teorije prebacimo na praksu. Jednostavnije je….

Ako Miralem Pjanić ne igra dobro za reprezentaciju BiH onda to treba reći, napisati. Jer, iako nisu svi na trbinama i pred TV ekranima nogometni eksperti, većini je jasno da Mire ne igra dobro.

Možda je povrijeđen, možda uvrijeđen, možda mu je trener dao pogrešnu ulogu na terenu….sve je moguće, ali Mire ne igra dobro. I to već dugo, dosta utakmica, za razliku od partija u klubu….

I kad su po društvenim mrežama počele kritike na račun Pjanića, javio se novinar koji je valjda uživo pratio svaku utakmicu reprezentacije BiH i napisao tekst sa naslovnom, otprilike “Pjanić nije kriv”, stavljajući u zadnjem pasusu kako “ovo piše kao navijač reprezentacija, a ne kao novinar”(!?), šta god to značilo, jer “navijač”, a ne “novinar” tako nije pomogao reprezentaciji, a ni Pjaniću. Kome, onda? Možda samo sebi.

Ili kad Đedović uzme državljanstvo Njemačke, a barem mi u Bosni (i Hercegovini) znamo da Nijemci ne poznaju institut dvojnog državljanstva, i svi smo odmah znali da ne može više igrati za našu reprezentaciju, zašto se to onda nije objavljivalo, pa i kritikovalo nego su se ostavljale neke dileme, stavljali upitnici…Jer, to je ipak za kritiku, zar ne, bez obzira što Nihadove razloge razumijemo, životni su…Pa i bez obzira što je svojevremeno svojim novcem koji je posudio Savezu, a onda mu ga Savez i vratio, platio pripreme (svoje) reprezentacije.

Kad Nurkić igra za mladu, pa se povrijedi pred kvalifikacije seniorske selekcije, a u međuvremenu postane NBA igrač i čitavu sezonu igra za Denver, državu ostavi u dilemi da li je folirao povredu?

Ili kad se Teletović razboli, pa se oporavi i počne igrati za Brooklyn, a onda pređe u Sunse koji mu zabrane nastup na Eurobasketu, onda se uz želje za briljantnu 2015/16 NBA sezonu zapitamo kako to da na ovom Eurobasketu igra Tony Parker i Dirk Novitzki?

Jesu li svojom šutnjom novinari pomogli bh. reprezentaciju, bh. sport, jer su, kako to vole reći i napisati, u službi države…?

Možete li zamisliti situaciju da su Hrvatskoj pred Eurobasket iz istih pomenutih razloga otkazali Bojan Bogdanović, Damjan Rudež i Mario Hezonja? Šta mislite kakvi bi naslovi bili u štampi zapadnih nam susjeda?

Kod nas su svi “šaptom pali”. U stilu “neka, nemoj, naljutiće se, neće više htjeti igrati”.

Pa to i jeste problem. Dok se u drugim reprezentacijama ne postavlja pitanje hoće li neko igrati za reprezentaciju, već svi pozvani trkom dolaze, kod nas je to na “dobrovoljnoj osnovi”. I treba tako, ali ako je to tako, onda treba reći da je neko izabrao da neće. Neće i tačka. I tako treba napisati, objaviti….

Jer, kako reče s početka teksta pominjani Avdić, “Novitzki je u NBA karijeri zaradio 212 miliona dolara, a došao je na Eurobasket iz Dallasa, čiji je vlasnik Mark Cuban najveći borac protiv igranja njegovih košarkaša za reprezentacije”. Šta mislite, zašto je to Edin Avdić rekao u prenosu utakmice Njemačka-Srbija?

Novitzkom, Parkeru….”džepovi nisu postali preteški”, kako za fudbalere Hrvatske ovih dana napisa uvaženi Tomo Židak, da bi nastavili trčati košarkaškim parketima za boje svoje države. Nekome, izgleda, jesu…

Autor: M. CVIKO – avaz.ba