Kada se govorilo o razvoju djece, dugo vremena su majke stajale u središtu istraživanja. No muški skrbnici igraju veoma važnu ulogu u životu djevojčica. Poseban utjecaj očevi imaju na razvoj osjećaja vlastite vrijednosti i profesionalnog puta svojih kćeri
Očevi se igraju sa kćerkama, rade s njima gluposti, ohrabruju ih i izazivaju. Jedan od takvih očeva je znanstveni novinar i TV moderator Ranga Yogeshwar. Fotografkinja Bettina Flitner susrela se s njim zbog svoje knjige „Očevi & kćerke“. Yogeshwar kaže da on svoju ulogu vidi u tome da svoje tri kćeri dovede do slobode od straha. Zbog toga ih je kao mlade djevojke odveo u New York, dao im plan grada i poslao ih s riječima: „Večeras se vratite ovdje, razgledajte malo New York.“ Kćeri su mu danas strojograditeljica, informatičarka i neuroznanstvenica. Poslovno su se više orijentirale na svoga oca koji je doktor fizike, nego na majku koja je sopranistica.
Kako očevi utječu na izbor zanimanja kćeri istražili su prije nekoliko godina znanstvenici sa Univerziteta British Columbia kod više od 300 djece u dobi od 7 do 13 godina. Psihologinja Alyssa Croft i njezin tim su napisali: „Kada otac sudjeluje u ravnopravnom raspoređivanju kućanskih poslova, pokazalo se da kćerke imaju veći interes za izvankućanske poslove i imaju rjeđe stereotipno žensko zanimanje.“ Usred nesvjesnih rodnih stereotipa očeva dalo se predvidjeti sklonost kćerki, ali ne i sinova.
Siguran odnos prema ocu potiče uspjeh u zanimanju kćeri. Eirini Flouri sa Univerziteta College London je iz podataka 13.000 djece rođene u Sjedinjenim Američkim Državama koji su praćeni od rođenja do svoje 33. godine, došla do zaključka da poslovni životni put žena više ovisi o njihovom odnosu prema ocu nego što je to slučaj kod sinova.
U drugoj studiji koju je uradila Ann Buchanan sa Univerziteta Oxford ispitano je 2.700 britanske djece od 14 do 18 godina o njihovom odnosu prema roditeljima. Koliko su očevi i majke bili uključeni u život djece, bilo je važno za sreću i kćeri i sinova. Međutim, utjecaj oca je bio veći. Posebnu ulogu je igrao odnos oca i kćeri koji je uslovljavao razvoj ambicioznosti, samostalnosti i povjerenja u vlastite kompetencije kćeri, zaključila je Belma Steinberg sa McGili Univerziteta.
Osobna svjedočanstva više od 500 nizozemskih mladih prikupljanih preko tri godine potvrdila su tu posebnu vezu. Što je odnos s majkom bio bolji, promijenio bi se značajno i osjećaj vlastite vrijednosti – kod oba spola. No, bolja veza s ocem bila je povezana samo s osjećajem vlastite vrijednosti kod kćeri, ne i kod sinova.
Očevi dugo nisu uopće bili prisutni u istraživanjima; odnos prema majci je tada bio odlučujući. Istraživači su se tek 1980-ih godina počeli intenzivnije zanimati za ulogu očeva. Psiholog iz SAD-a Michael Lamb slovi za jednog od začetnika takvog istraživanja. Njegov kredo glasi: odnos prema majci je odlučujući, ali ni odnos prema ocu nije beznačajan.
Očevi su dospjeli u fokus i zbog toga jer se njihova uloga promijenila. Prema tradicionalnoj podjeli uloga, majke su bile zadužene za kućanstvo i odgoj djece, dok je otac bio zadužen za uzdržavanje obitelji. „Novi očevi“ više nisu samo uzdržavatelji obitelji, nego žele ravnopravno sudjelovati u odgoju.
Prema „Izvještaju o očevima“ savezne vlade Njemačke iz 2018. godine, dvije trećine današnjih očeva su uključeniji u odgoj i brigu za djecu nego što su to bili njihovi očevi. Navode kako su se od rođenja brinuli za svoju djecu i da nastoje provesti što više vremena sa njima.
To je važno za razvoj djece. Psihologinja iz Mainza Inge Seiffge-Krenke i njezin tim su od 1990-ih godina pratili djevojke uzrasta od 14 do 21 godinu. Rezultati su bili impresivni, smatra ona. „Ako očevi pažljivo podupiru tjelesni razvoj kćeri, to onda ima pozitivne utjecaje još narednih sedam godina u partnerskim vezama kćerke.“ One su tada u svojim vezama zadovoljnije i sretnije.
„Razina stresa je često viša kod djevojki nego kod dječaka u pubertetu“, primijetila je Seiffge-Krenke. „Otac bolje ublažava stres kod kćeri“. Očevi bi u tim izazovima češće ohrabrivali kćeri: „Ti to možeš!“ Majkino podupiranje je u tim trenutcima manje djelotvorno. „Žene češće međusobno razgovaraju, ali su pri tome manje orijentirani na ponudu rješenja, manje su pragmatične“, kaže Seiffge-Krenke. To „prežvakavanje“ problema je itekako podržavajuće, ali može povisiti unutrašnji stres.
Mnoge studije su došle do istog zaključka da se očevi drugačije igraju s djecom. Jedna meta-analiza otac-dijete studije pokazala je da se očevi u igri s djecom ponašaju poticajnije nego majke. „Očevi se češće hrvaju sa kćerkama, bacaju ih u zrak i izazivaju ih više nego majke“, naglašava psihologinja Petra Klumb sa Univerziteta u Fribourgu u Švicarskoj.
Njezina radna grupa je istražila kako današnji radni dan očeva utječe na obiteljski život. Bio je to istraživački projekat u okviru Central European Network on Fatherhood (CENOF). Za tu svrhu je ispitala 75 očeva iz jednog malog trgovačkog poduzeća koji su deset dana bilježili i zapisivali svoje događaje i stanja. Rezultat je pokazao da su konflikti na radnom mjestu relativno rijetki. Obrnuto bi to značilo: „Ono što su očevi doživjeli sa svojom djecom, utjecalo je na njihov radni vijek“, kaže Klumb. „Obogaćujuća igra navečer nadahnjivala bi oca za posao. Primjerice sljedećeg dana puno pozitivnije bi doživljavao svoje kolege i nadređene.“
I još nešto zahvaljuju očevi svojim kćerima, kako je to otkrio Michael Dahl i njegovi kolege sa danskog Univerziteta u Aalborgu: kada muški šefovi po prvi puta postanu očevi kćerke, povećaju primanja žena u prosjeku za 3,2 posto. Činili su to isključivo kada bi prvo dijete bila djevojčica. No ta studija ima jednu kvaku: nisu istražili što se događa kada im se kao prvo dijete rodi dječak.
Koliko se očevi uključuju u odgoj ovisi također od njihovog odnosa prema partnerici. Wassilios Fthenakis, direktor državnog instituta za ranu pedagogiju u Münchenu, ispitao je okruglo 1000 parova u Njemačkoj o njihovom obiteljskom životu. Odlučujuće za zadovoljstvo očeva bilo je da se podudaraju potrebe i vrijednosti para po pitanju partnerstva, podjele zadataka, razumijevanja uloga i nježnosti.
Što ako ne postoji klasična otac-majka-dijete obitelj? Mnoga djeca odrastaju kod samohranih roditelja, djedova i baka, sa dva oca ili dvije majke. A i predstava uloga se promijenila. Parovi više ne razlikuju u tradicionalnom smislu majčinske i očinske zadatke jer su često oboje zaposleni, kaže Andreas Eickhorst sa Visoke škole u Hannoveru. „Što smo do sada saznali jeste da oba spola imaju iste kompetencije – izuzev rađanja i dojenja.“
To trojstvo otac-majka-dijete ima neko značenje, kaže razvojni psiholog koji je istražio interakciju otac/majka – dijete. On upućuje na studiju sa Univerziteta u Lozani. U njoj se pokazalo da dojenčad od tri mjeseca starosti mogu reagirati na dvije osobe istovremeno, što se da prepoznati na pokretima očiju. Prije toga ne mogu doživjeti dva interaktivna partnera odvojeno. No prema Eickhorstu tu nikakvu ulogu ne igra to radi li se o ocu i majci ili o dvije majke. „Dijete očekuje osobe koje će biti tu, a ne da jedno od njih zarađuje novac, a drugo kuha.“
Eickhorst je uvjeren da se veliki dio ponašanja roditelja može pripisati slici uloga. Djeca često imaju sljedeću predodžbu: preko dana je tata na poslu, a navečer se s nama glupira. No, utješno je za majke: „Očevi nisu nužno po prirodni više cool“, kaže taj psiholog. Još uvijek je češće majka više s djecom kod kuće. Ako se te uloge zamijene pa npr. otac ostaje kući s djecom, tada se i slika roditelja koju imaju djeca mijenja.
Također je i Michael Lamb, pionir u istraživanju očeva, došao do rezultata da dobar otac ne mora biti nužno i biološki otac; ne mora biti čak ni muško. Istraživanja doduše sugeriraju da očevi u nekim pogledima jače utječu na svoje kćeri nego majke. No na kraju se radi o karakteristikama s muškim konotacijama, a ne o biološkom spolu. Djeci su potrebne čvrste identifikacijske osobe, koje ih podupiru i ohrabruju – svejedno jesu li to otac i majka, posvojeni roditelji ili dobri prijatelji, dva oca ili dvije majke.
Izvor: Spektrum.de
S njemačkog preveo: Darko Pejanović, Prometej.ba
