Poljoprivrednici upozoravaju da je ugrožena jesenja sjetva zbog suše, te ističu kako će zbog nemara državne vlasti doći do destabilizacije s hranom
O stanju u poljoprivredi u Bosni i Hercegovini piše se godinama. No, bez nekog posebnog efekta. Državnim vlastima nije u fokusu domaća proizvodnja, naprotiv, učinjeno je sve kako bi se radilo na popularizaciji uvoza, a što je posljedično dovelo do srozavanja domaće proizvodnje.
Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu preporučuje da svaka zemlja treba imati minimalno od 60 do 70 posto proizvedene hrane od ukupnih svojih potreba, no Bosna i Hercegovina je godinama daleko ispod tog minimuma.
Suša sve pomela
U BiH se proizvede tek oko 20 posto potrebne hrane, dok se ostatak uvozi. Ni ovaj podatak ne zabrinjava državne vlasti, a kako bi ih zabrinjavao kad ne postoji volja da se sistemski radi na povećanju procenta domaće proizvodnje.
Jedini koje ovaj poražavajući procenat zabrinjava su poljoprivrednici. Oni često podsjećaju kako je Bosna i Hercegovina prije rata proizvodila 80 posto svojih potreba, te uvozila samo ono što ne može uspjeti u BiH.
Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, za Buku kaže da je ugrožena jesenja sjetva, da je vrlo moguće da se ugrozi i taj procenat od 20 posto proizvedene hrane.
“Suša je ove godine uzela katastrofalan danak. Silažni kukuruz je skoro pometen. Ljudi su proljetos uložili ogromna sredstva da to zasiju. Međutim, suša uništila, i mi postavljamo pitanje ko će to poljoprivrednicima sada namiriti. Trenutno niko, jer ne proglašavaju elementarnu nepogodu i dok se ne proglasi stanje prirodne nesreće nema naplate. A poljoprivrednik je novac već potrošio na proljeće, tako da je upitno s kojim će sredstvima pokrenuti jesenju sjetvu. Poljoprivreda je jedan krug koji se stalno vrti, radiš, prodaješ i ulažeš. Eh, pošto nemaš šta prodati, točak je malo stao, tako da nemaš šta ni uložiti u jesenju sjetvu, ako ne bude intervencije države, a po dosadašnjim tendencijama vrlo teško”, ističe Bićo.
Udruženje poljoprivrednika BiH je tražilo od Vijeća ministara BiH da proglasi stanje elementarne nepogode, ali još nikakvog odgovora nisu dobili.
“Mi smo to tražili da se ljudima pokuša pomoći oko suše i da iznađemo model da se jesenja sjetva pokuša uspostaviti na vrijeme i da se može adekvatno s punim agrotehničkim mjerama zasijati, jer ako ne zasijemo nemamo šta požnjeti”, govori za Buku Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Sela Semberije i Majevice.
On ističe kako će prekomjeran uvoz uništiti još 10 posto domaće proizvodnje.
“Nekontrolisan uvoz, a sada i suša će dokrajčiti sve. Veliki je nemar institucija na nivou Bosne i Hercegovine. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je enormno uvezlo, preko svojih distributera, i mesa i svega ostalog i poljoprivredni proizvođač je doveden u situaciju da mora rasprodati i ovo što ima. Mi smo kao udruženje predlagali da se napravi projekat zaštite domaće proizvodnje, da se uvedu carine i prelevmani na određenu robu, da carine idu državi, a prelevmani direktno u proizvodnju, da bi mi mogli biti konkurentni sa cijenom iz okruženja. Međutim, vidjeli ste i sami da je to padalo pet-šest puta na Savjetu ministara BiH. Zašto? Zato što se moraju obuhvatiti i zemlje CEFTE i EU, a to ne odgovora pojedincima, i do zaštite domaće proizvodnje nikada neće doći”, naglašava Bakajlić.
S obzirom da poljoprivrednici iz Bosne i Hercegovine imaju loša iskustva s Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, oni se ni ove godine ne nadaju da će im državna vlast izaći u susret.
Uvozni lobi
Postavlja se pitanje da li je državna vlast svjesna da se u narednom periodu ne mogu osloniti na 80 posto uvoza, s obzirom da se mnoge zemlje veoma lako odlučuju na zabranu izvora, a na poticanju domaće proizvodnje u BiH se već godinama ne radi.
“Političari su svjesni toga, ali oni neće da otvore oči, neće da se zamjeraju svojim sponzorima. A sponzor im je ovaj uvozni lobi. Njima je oči otvorila i pandemija i rat, u dva navrata, kad se zabranjivao izvoz žita i svega ostalog. Države se zabrinu da neće imati dovoljno za sebe i onda ne dozvoljavaju izvoz, i mi nemamo odakle uvoziti. A mi nemamo ovdje ništa proizvedene robe. Naša politika je odlučna o tome da mi ostanemo ovisni o uvozu, jer neće da ulažu dovoljno u domaću proizvodnju. Baš briga političare, lakše im je uvoziti. Ali, evo kad se dese neprilike poput pandemije i rata onda vidimo na čemu smo”, potcrtava Bićo.
Bakajlić dodaje kako mnogi nisu svjesni da ćemo u zimu imati destabilizaciju po pitanju hrane.
“Vidite kada je bila korona kako je došlo do zatvaranja sistema i da nema izvoza, a mi smo došli do toga da trčimo u Srbiju po pet šlepera pšenice. Nemamo robnih rezervi u državi, praktično jedan nemar institucija na nekom velikom nivou. To će ljudi najviše osjetiti sada na jesen kada i ovo malo ljudi rasproda stoku. Ja radim nekih 20 hektara kukuruza i neću imati ništa od toga. Bolje mi je možda i da ne idem ponovo u proizvodnju nego da džaba radim”, ogorčen je Bakajlić.
Bićo podvlači kako nas je problem sa sušom doveo u situaciju gdje će se stočni fond masovno morati smanjivati, jer ljudi neće imati čime prehraniti stoku.
Sve zemlje stimulišu izvoz, samo BiH potiče uvoz
“Najveći udio ishrane stoke u zimskom periodu je upravo ovaj silažni kukuruz koji nam je suša pomela. Kada se smanji stočni fond više ljudi će ići na biro, i ovo malo proizvodnje što imamo će biti još smanjeno i onda će se još više uvoziti dok ovo malo naše proizvodnje potpuno ne sahranimo. Svaka zemlja osim Bosne i Hercegovine potiče izvoz, samo kod nas vlast potiče uvoz. Evropske zemlje nagrađuju svoje izvoznike jer su im donijeli profit, neko je platio tu robu, a kod nas rade sve kontra od ostatka svijeta”, navodi predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH.
Prema njegovim riječima, zadnji popis u poljoprivredi rađen je 1960. godine, te napominje da se vlasti od 2013. godine ne mogu usaglasiti kako da urade taj popis.
“Neće svjesno to da urade, jer kada bi se uradio popis, onda bi znali tačno na čemu smo. Ovako se nikad ne zna, uvijek mogu manipulisati s podacima i govoriti kako imamo i ovoga i onoga. Druga stvar je što bi se manipulacije s poticajima svele na minimum. Zvanično bi saznali i koliko imamo neobrađenog zemljišta. Prije četiri ili pet godina smo imali skoro milion hektara neobrađenog zemljišta, a koje se obrađivalo prije rata. Nešto malo se počelo obrađivati od toga, ali neznatno. Dakle, još uvijek imamo 700 ili 800 hektara neobrađenog zemljišta. Kada bi se trećina tog prostora iskoristila, uvoz bi mogli prepoloviti. Ali, ljude treba stimulisati da rade. Ne možeš ti sada proizvoditi nešto pa bacati, jer država enormno uvozi. Mi nismo konkurentni. Nema zagarantovanog otkupa i zaštite domaće proizvodnje”, jasan je Bićo.
Buka: Adem Džaferović
