Isus je važna osoba u kršćanstvu, ali i drugim svjetskim vjerama. Islam o njemu govori s velikim poštovanjem, ali za njih on je samo običan čovjek. I židovstvo odbacuje ideju da je Isus Bog.
(AUTOR: Zvonimir Despot – vecernji.hr)
Isus Krist, osim što je povijesna osoba, za kršćane je utjelovljeni Sin Božji, utjelovljena Božja Riječ, Mesija, Spasitelj i Otkupitelj svijeta. On je utemeljitelj kršćanstva, ali je i važna osoba u nekim drugim vjerama, posebice u islamu, trećoj velikoj svjetskoj monoteističkoj religiji. To i ne čudi ako znamo da islam podrijetlo vuče iz istog izvora kao i ostale dvije monoteističke religije, judaizam i kršćanstvo. Počeci su mu kod proroka Muhameda, rođena u Meki u Arabiji oko 571., nakon čije su smrti sastavljene objave koje je on primio. Tako je nastao Kur'an, sveta knjiga muslimana za koju vjeruju da je nepogrešiva Božja riječ poslana s neba.
Potječu od Abrahama
Kršćanstvo i islam u nekim se elementima drastično razlikuju, a u nekima ne. Budući da je islam nastao puno kasnije, Biblija ga ne spominje, ali zato je kršćanstvo u Kur'anu kritizirano. Obje su religije monoteističke jer potječu od Abrahamove (Ibrahimove) vjere u jednog Boga (Alaha). Kur'an se nadovezao na starozavjetnu (Tevrat) i novozavjetnu objavu (Indžil) te tvrdi da obje priznaje (u svom tumačenju). Islam priznaje ključne Božje proroke Starog zavjeta, a s velikim poštovanjem govori o Isusu (Isa) i njegovoj majci Mariji (Merjema), o Ivanu Krstitelju (Jahja)…
Ali onda dolazimo i do velikih razlika kad je u pitanju Novi zavjet. Muhamed u Kur'anu tvrdi da Stari i Novi zavjet nisu izvorna Božja Objava – nego da su ih židovi i kršćani krivotvorili, tj. da su izbacili iz Biblije sve ono što im nije odgovaralo. Islam tako dovodi u pitanje istinitost Biblije koju kršćani smatraju Božjom Objavom. Nadalje, Isus je u islamu običan čovjek, Božji poslanik, a za kršćane je božanska osoba. To je velika razlika.
Za islam je uvreda Bogu kršćansko vjerovanje u Trojedinog Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga. Za islam je uvreda Bogu reći i da je Isus Sin Božji, što kršćani tvrde. Zatim, Kur'an tvrdi da kršćani stavljaju Mariju na razinu s Bogom, što nije točno. Kako za islam Isus nije Bog, tako ni Marija nije Bogorodica, što za kršćane jest. Islam ne priznaje da je Isus razapet na križ te da je umro i uskrsnuo od mrtvih. A to vjerovanje temelj je kršćanstva. Zaključno, islamu i kršćanstvu zajedničko je samo to što vjeruju da je Bog jedan jedini i drugoga nema. Sve drugo islam ne priznaje što kršćani vjeruju, posebice vezano uz osobu Isusa Krista.
Drugi vatikanski koncil
Židovstvo pak odbacuje ideju da je Isus Bog, dio Presvetog Trojstva ili Mesija. Židovi smatraju da je posljednji prorok bio Malahija. Židovsko nepriznavanje Isusa, kao i prebacivanje loptice jesu li ga razapeli Rimljani ili židovi, stoljećima su bili izvori stalnih sukoba i prijepora između židova i kršćana, sve do naših dana, na čemu je posebice bujao antisemizitam. Prostor za dijalog otvorio je Drugi vatikanski koncil 1960-ih godina čija je Deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama “Nostre aetate” bila prijelomnica, posebice ovaj njezin dio:
“Premda su židovske vlasti sa svojim sljedbenicima inzistirale na Kristovoj smrti, ipak se ono što je u njegovoj muci počinjeno ne može uračunavati ni svim židovima bez razlike koji su tada živjeli, ni današnjim židovima. Iako je Crkva novi Božji narod, neka se ipak židovi ne prikazuju kao da su od Boga odbačeni i prokleti, kao da bi to proizlazilo iz Svetoga pisma. Stoga, neka svi paze da u katehezi i u propovijedanju Božje riječi ne naučavaju nešto što se ne bi slagalo s evanđeoskom istinom i Kristovim duhom.”
Deklaracija je izbrisala optužbu za one židove koje su njihovi kršćanski susjedi prilikom njihova odrastanja zvali Kristovim ubojicama. židove “Bog nije zanijekao, ili prokleo”; ni jedan odlomak iz Svetoga pisma ne bi se smio uporabiti za to da ih se opisuje na taj način.
Tragovi o Isusu
Znači, za Kristovu muku, to jest za njegovo raspeće, “ne mogu se kriviti svi ondašnji židovi, bez razlika, ni židovi danas”. Na taj način nije rečeno da nije bilo nekih židovskih moćnika, osobito onih pod pritiskom rimske vlasti, koji su željeli Kristovu smrt. No, ta se činjenica nikako ne bi smjela iskoristiti za opravdanje proganjanja svih židova i cijele židovske vlasti, ni danas, ni onih koji su živjeli u onom doba: “Stoga Crkva, koja osuđuje sve progone protiv bilo kojih ljudi, sjećajući se zajedničke baštine sa židovima, potaknuta religioznom evanđeoskom ljubavlju, a ne političkim motivima, žali mržnju, progone, očitovanja antisemitizma kojima su, u bilo koje vrijeme i s bilo koje strane, židovi bili pogođeni.”
Tragovi o Isusu mogu se još naći u hinduizmu, iako se mišljenja o njemu razlikuju. Za neke je hinduiste primjer snage i savršenstva ili reinkarnacija Ilije. Indijski vođa Mahatma Gandhi Isusa je smatrao jednim od svojih učitelja i bio mu je inspiracija za nenasilan otpor britanskim kolonizatorima.
