U zadnjih par dana digla se velika prašina zbog navodne izjave lidera SDA, Bakira Izetbegovića, da su “Srbi loš narod”. Ako pogledate sporni razgovor, vidjet ćete da se gospodin Izetbegović mogao bolje izraziti, ali da takvo što nije rekao. Osvrnuo se doduše na glasače Milorada Dodika, što jeste priličan broj ljudi.
S druge strane, imamo razgovor, zanimljiviji i važniji, vođen nekoliko dana ranije na kanalu N1.
Bakira Izetbegovića svakako treba saslušati. Predsjednik Stranke demokratske akcije već dugo godina je najmoćniji bošnjački političar i jedan od najmoćnijih ljudi u BiH.
Vjerovatno najzanimljiviji dio razgovora je onaj o Daytonu. Gospodin Izetbegović smatra da mora doći do “Daytona 2”, da je BiH “multietnička zemlja koja ne treba biti podijeljena na troje” i da će se na kraju pojaviti “Bosna i Hercegovina sa multietničkim regijama”.
Zvuči dobro, ali koliko je ovo realno i koliko prihvatljivo glasačima nacionalnih stranaka, koji su nažalost većina? Koliko je prihvatljivo medijima koji opslužuju te stranke i žive od spomenute većine, njihovih klikova i lajkova? Osim toga, legitimno je pitati se koliko je gospodin Izetbegović iskren, te koliko izrazita turkofilija njegove SDA pogoduje formiranju dijaloga, a kamoli istinskog multietničkog društva.
Slične zamjerke itekako se mogu uputiti na adresu HDZ BiH i SNSD-a, te njihovih lidera. Sirovi populist poput Milorada Dodika i kvazieuropski makijavelist poput Dragana Čovića nikako ne ulijevaju nadu u bolju BiH.
Dalje, gospodin Izetbegović govori i s pravom žali za tzv. Aprilskim paketom, najboljom poslijeratnom prilikom za istinske reforme u državi. Govori i o traumama svoga oca zbog Daytona, i to bi moglo i trebalo zanimati barem povjesničare.
Ono gdje Izetbegović upada u klopku i nacionalističku matricu je kada govori o Predsjedništvu BiH, tijelu koje je u ovom mandatu nažalost teško uzeti zaozbiljno. Lider SDA u razgovoru stalno kritizira Dodika i govori o “druga dva člana” koji su dobri. S takvom pričom, i pod pretpostavkom da je uvijek u pravu (a nije), gospodin Izetbegović samo pravi dodatne podjele i pogoduje Dodiku, koji je majstor populističkog trolanja, što je višestruko potvrdio na mnogim izborima. Najbolja strategija protiv Dodika je ignorirati ga.
Uz neke pozitivne elemente, ovaj razgovor ipak potvrđuje da je BiH podijeljeno društvo, a da gospodin Izetbegović i njegovi dugogodišnji koalicijski partneri nisu rješenje za napredak, naprotiv.
digitalnademokracija.com
