AUTOR: NELA VLAŠIĆ – autograf.hr
Kakva je to genetska greška zbog koje članovi i dužnosnici Hrvatske demokratske zajednice nisu u stanju vidjeti ni prst dalje od svojih novčanika. Hrvatskih lisnica u hrvatskim džepovima i skupim ženskim torbicama. Novčanika neutaživo, vučje gladnih provizija. Mita. Tuđega novca.
Koliko vila i vikendica ”s besplatnim vratima”, koliko bazena, koliko dizajniranih stanova što se šljašte kuhinjama i podovima visokog sjaja, koliko satova, BMW-a, Mercedesa, Audija i drugih statusnih simbola moraju ti ljudi posjedovati da već jedanput prestanu krasti.
Da prestane otimačina od hrvatskih građana. Sirotinje oguljene i opljačkane do srži, do kostiju, onako do beznađa, do gluposti i apatije zbog koje pristaju bivati hranjeni lažnim domoljubljem lopova i mafijaša, svađama oko datuma državnosti, neovisnosti, priznanja…
Nema tog Charlesa, tog Darwina, a bogami ni suvremenih genetičara da nam odgovore zašto je na ovako malo kvadrata zemlje, tim ”procesom prirodnog odabira”, nastalo toliko kriminalnih umova. Toliko grabežljivaca, tata, lopova, mafijaša po četvornome metru i zašto takvi nepogrešivo odabiru stranku koja Hrvatskom vlada, s manjim prekidima, već tri desetljeća.
Neprekidno potvrđuju onu, vidimo to i pred ove izbore, tako istinitu tvrdnju ”da sve države imaju mafiju, ali u Hrvatskoj mafija ima državu”.
Kako objasniti tu negativnu političku selekciju koju činimo svake četiri godine?
Užas zbog kojega mnogi apstiniraju, a drugi pred glasanje i nakon glasanja osjećaju mučninu zbog vlastitog, kompromiserskog izbora i biranja manjeg zla. Manje beskrupuloznih, manje pohlepnih…
Kako s tim grčem, mučninom, gađenjem živjeti i naredne četiri godine, a ako ne izađeš, ne zaokružiš njihova će pobjeda biti još veća i veličanstvenija.
Urodit će novim ljubiteljima kuća s ”besplatnim vratima” i uskrsnim poklonima od na desetke i stotine tisuća eura našeg novca kojim se tako olako razbacuju ti novovjeki ”kninski i ini glembaji”.
Kako smo samo dječje naivni bili kad smo se veselo odlučili za promjene. ”Moja mala Hrvatska tako rijetko radosna”, rekla bi nova Mostova, a nezavisna akvizicija, ”njihov, a naš” Nino Raspudić.
Željeli smo kapitalizam gledajući ga iz ugla turističkih putovanja i šopinga po Trstu, Londonu, Milanu, Parizu, Madridu…
Gledali smo širom otvorenih očiju u ponude dućana, a tek su ga rijetki sudili iz ugla muzeja prepunih eksponata stoljećima pljačkanih naroda i kultura.
Ne nismo ga vidjeli iz ugla porobljenih i obespravljenih koji eto danas, u naše vrijeme, preko naših granica odlaze u te iste zemlje u koje smo i mi s čežnjom i zavišću gledali..
Odlaze stoljećima i decenijama nakon pljački po svoje, po opljačkano. Po komadić davno otete budućnosti za svoju djecu.
Odlaze po opljačkano njihovim pradjedovima, djedovima, očevima – njima. Po ono što im se otima i danas po tvornicama iseljenim zbog profita iz razvijenih zemalja u nerazvijene.
Našu djecu u svijet danas tjeraju naši pljačkaši. Naši, a njihovi su nezasitni, a pritom do komičnosti ustrašeni za svoje hrvatske lisnice, u hrvatskim džepovima. Toliko prepadnuti da će im oteto netko odnijeti, da bi i ovu bjelosvjetsku sirotinju u kretanju po šumama i gorama na granici, sprečavali bodljikavom žicom i strujom.
Strujom, pretpostavljam, iz vjetroelektrana?
Možda su ovi preuranjeni, srpanjski izbori zaista prilika da izaberemo.
Da pokušamo u tom mnoštvu stranaka i strančica, koalicija i platformi pronaći ljude kojima statusni simboli znače daleko manje nego onima koji nam trideset godina prodaju domoljubne bajke, beskrupulozno grabeći iz naših novčanika.
Ne znam je li slučajnost, je li netko drugi planiran pa odbio doći, ali meni je Rada Borić koju sam u sitne sate, na snimalici, odgledala u noći s nedjelje na ponedjeljak, jer sam u to nedjeljno poslijepodne imala druge obaveze, bila odlična.
Netko za koga bih ja, da je u mojoj izbornoj jedinici, glasala bez mučnine i grča… Pratim već duže članove te lijevo-zelene platforme i uvjerena sam ne samo da mogu, već da itekako imaju što reći za saborskom govornicom.
Uzmimo samo Radu Borić u ”Nedjeljom u 2”. Nije imala potrebu kao prethodni gost u emisiji retuširati osobnu povijest. Obrazovana je, jednostavna, pametna, poštena i dosljedna u borbi za ženska prava.
Pamtim je odavna. Iz jedne od ”Latinica” u kojoj smo obje gostovale pred valjda dvadesetak godina, dok je još Denis Latin smio na ekrane. Bila je odlična iznosivši stavove slične današnjima.
Političar, dakle, može biti i dosljedan i svoj nekadašnji aktivizam i vrijednosti koje ima pretvoriti u politički angažman.
U jedno sam sigurna Rada Borić nije žrtva ”genetske mutacije” od koje pate brojni hadezeovci.
Vidi daleko dalje i bolje od naših i njihovih novčanika.
