Kregar: ‘Nije neobično da se mladi u Hrvatskoj zalažu za fašizam’
DW.DE – Mirjana Rakela
“Kako nazvati političare koji nisu sposobni razumijeti da zastupaju druge ljude i da odgovaraju za društvo u cijelini? Lažne vijesti utječu na izbornu kampanju, potpuno iskrivljuju i zagađuju demokratsku atmosferu svakoga društva” kaže zagrebački sveučilišni profesor Josip Kregar koji komentira rezultate izbora za Evropski parlament i pojašnjava što misli pod tim da “bauk budalizma” kruži Evropom.
RSE: Na hrvatskoj političkoj sceni pojavljuju se neki novi ljudi. Na nedavnim izborima za evropski parlament kao kandidat se pojavio profesor Dejan Jović sa civiliziranom građanskom kampanjom, ali bilo je tu populista, ekstremnih desničara, ksenofoba, pojedinaca koji kao da su stigli iz neke science-fiction tv serije. Koliko vas tako nešto raduje, a koliko zastrašuje?
Kregar: Nadam se da ne može ni jedno, ni drugo, jer ovome treba pristupiti krajnje racionalno. Ono što mi vidimo oko sebe samo se odrazilo, i to ne u potpunosti, u rezultatima. Ono što najprije pada u oči je pojava hrvatske desnice i njihov uspjeh na izborima. Mislim da se radi o nečemu što je u velikoj mjeri samo priznanje stvarne situacije. Naime, takvi ljudi su već postojali, ali su bili donekle usisani i amortizirani u koaliciji ili direktno HDZ-u. Oni su uvijek predstavljali jedan veliki balast HDZ-u i bili su vinovnici mnogobrojnih afera, koje nisu bile samo političkog, nego i sasvim kriminalnog, imovinskog karaktera.
Međutim, mislim da se ovdje radi o nečemu što je rezultat dugogodišnje indoktrinacije u školi. Kroz razdoblje 90-tih godina, došlo je do potpune promjene strukture, pa i načina obrazovanja mladih ljudi, koji završavaju osnovno i srednje obrazovanje sa krajnje konzervativnim, pa često i ekstremističkim uvjerenjima. Nije neobično da se mladi ljudi zalažu za fašizam, za čvrstu ruku i svi bi slušali narodnog vođu i tribuna. To je opasno, jer to znači da do sada to nismo primjećivali kao politički fenomen u punom smislu. Radi se o nečemu što je civilizacijski korak unatrag. Upravo je nevjerovatno koju pozornost medija i javnosti dobijaju ljudi kod kojih se ne radi o programu, nego više o dijagnozi.
Što se tiče gospodina Jovića, to je bila iznimno dobro osmišljena kampanja koja nije bila usmjerena toliko na zadobivanje mandata, koliko na stvaranje homogenosti u okviru Samostalne demokratske srpske stranke. To mu je u potpunosti uspjelo, pa se jednim dijelom promijenio stav prema srpskoj manjini u Hrvatskoj. Oni su dobili priznanje jednog velikog dijela svojih političkih protivnika ili barem konkurenata.
Ipak, ovi rezultati su u prvi čas izazvali šok kod ljudi koji su se nadali nedvosmislenim promjenama, u smislu jačanja evropske orijentacije, demokratskih vrijednosti, zaštite ljudskih prava i demokracije, no pokazalo se da protivnici demokracije ne spavaju.
Pad povjerenja u razum i odmjerenost
RSE: U svojoj nedavnoj kolumni za portal „Autograf“ napisali ste da društvima kruži bauk „budalizma“. Možete li to pojasniti i da li nakon održanih izbora se isto može reći i za Evropu i evropska društva?
Kregar: Moraću vjerojatno upotrebiti jedan drugi termin. Nisam primjetio da je i u jednoj zemlji EU na političku scenu takvom snagom isplivao čovjek kao što je Mislav Kolakušić u Hrvatskoj koji tvrdi da će istovremeno biti zastupnik u Evropskom parlamentu, predsjednik republike, premijer, ministar obrane, policije i pravosuđa, a vjerojatno mu se smiješe još neka druga mjesta. Meni nije jasno da netko, tko je završio normalno obrazovanje, i koji se obraća publici koja nije samo skupina njegovih prijatelja i sljedbenika, može izjavljivati takve stvari. Dakle, “budalizaciju” vidim kao posljedicu legitimnosti priznanja izvjesnih ideja koje bi ranije, skoro do nedavno, spadale u rubrike novina o ridikulima i smiješnim ljudima. Sada na izborima prolaze, ne oni koji su mudri, koji su artikulirani, nego oni koji dobro zabavljaju publiku. To se vidjelo i u drugim zemljama, a mi smo mislili da je to jedna prolazna pojava.
Nakon Italije, nakon Ukrajine i nakon Hrvatske, teško da možemo odoliti tom izazovu da ne vidimo da je zapravo nastupilo razdoblje u kojem procent inteligencije na svjetskom ili evropskom nivou ostaje isti u zbroju, ali ima puno više ljudi. Dakle, mi se ovdje suočavamo sa padom povjerenja u razum, mudrost i odmjerenost, a samim time i da na scenu, kao potpuno priznati ljudi, dolaze oni koji imaju, blago rečeno, neobične ideje, a koji bi trebali biti, prije satiričari nego političari, iako se ovdje ne radi o satiri, nego o nedovoljnom znanju i odgovornosti. Kako nazvati političare koji nisu sposobni razumijeti da oni zastupaju druge ljude i da odgovaraju za društvo u cjelini? Ja ih ne bih htio vrijeđati, jer idiot je jedan pojam koji ne spada u politički diskurs.
Ako intelektualci ne govore, govoriti će oni koji trebaju šutjeti
RFE: Ugledni evropski intelektualci su još početkom januara objavili Manifesto za spas Evrope. Oglasili su se i upozorili. Mislite li da je vrijeme da intelektualci na ovim prostorima sačine jedan takav manifesto za spas balkanskih društava koja još nisu formalno u članstvu Unije?
Kregar: Treba mobilizirati cjelokupnu intelektualnu javnost da se angažira u politici i u javnim poslovima. Ideja po kojoj je u podjeli rada zadatak intelektualaca da misle i sjede je za svako društvo pogubna ideja. Ako oni neće govoriti, govoriti će oni koji bi trebali šutjeti, a ti, niti će šutjeti, niti samo govoriti, nego će biti opasni neprijatelji slobode svih nas. Mislim da je vrijeme da se takve inicijative smatraju, ne samo nacionalnim ili regionalnim, nego evropskim pokretom. Iako nema evropskih političkih stranaka postoje zajedničke evropske vrijednosti koje treba braniti na svakom centimetru Evrope. Zbog toga smatram da se regionalno osmišljavanje takvog manifesta jest način buđenja svih onih koji šute, i to zato jer su zgroženi padom civilizacijske razine.
Zašto Orban dobro prolazi kod Hrvata?
RSE: Lažne vijesti pokazale su se snažnim sredstvo u političkom nadmetanju, pa se potvrđuje se ona izreka da deset puta ponovljena laž postaje istina. Na Balkanu reklo bi se ništa novo, ali zar to nije i vrlo, vrlo, štetno po demokratske procese?
Kregar: Lažne vijesti su dominirale i jednom krajnje oskudnom kampanjom za ove izbore. Pojavljivale su se ne samo na Facebooku ili Twitteru, već su se širili raznim sajtovima koji su ih prenosili, pa se umnožavao broj ljudi koji su ih čitali. Budući da se te vijesti ponavljaju, stiče se dojam, s jedna strane, da se radi o istini, a s druge strane, stičem dojam da se radi o nečemu što je organizirana diverzija protiv demokracije.
Ja nisam podlegao paranoji, nego činjenici da svaki dan dobivam na mobitel ili mail stvari koje su upravo takvog karaktera. Bilo mi je smiješno dok sam dobio stvari koje se tiču Bosanskih piramida, ali sad ja dobivam pisma, obavijesti i poruke u kojima me se upozorava na to da masoni, iluminati, Bilderberg ili Soroš na ovom području imaju strašne zamisli o uništenju naroda. To je pogubno, ali to ostavlja dojam i kako se ponavlja, ne samo da postaje istina, nego postaje i ono u “što treba vjerovati”, pogotovo ako si “pošten i informiran građanin”. Takve stvari ne utječu na ekstremne ludakinje i ludake, nego na prosječnog čovjeka i utječu na izbore. Ma koliko izlaznost bila slabašna, što je u Hrvatskoj jedan od razloga ovakvih rezultata, radi se o tome da oni koji izlaze na izbore su motivirani upravo takvim porukama, a što onda potpuno iskrivljuje i zagađuje demokratsku atmosferu.
U međuvremenu vladajuće skupine, ne mogu ih zvati elitama, razbijaju demokratske institucije i manipuliraju izborima. U Hrvatskoj “najveća zvijezda ovih izbora” Mislav Kolakušić odmah po objavi rezultata kaže da je njegov uzor Viktor Orban, jer on ima čvrsto pod svojom kontrolom i pravosuđe, medije i državu. Pa, čekajte malo! Zar je to nešto što tako dobro prolazi kod hrvatskih birača. Radi se o tome da birači jednostavno o tome ništa ne znaju, jer nisu bili u Mađarskoj, jer iz Imotskog nema direktne autobusne linije do Budimpešte, ali trebali bi znati. Ono što oni znaju jesu selektivni prikazi u medijima o tome da ne “dopustimo da se naša kultura uništava od emigranata”. Pročitao sam i komentar jedne gospođe na Twitteru koja upozorava “da imigranti dolaze u Hrvatsku, provaljuju u naše domove i siluju”. Ona uopće nije pokušala razumjeti ni brojke.
Prvo, imamo manje od 30 pokušaja ili provala, jer naravno da su ljudi boraveći u šumi prespavali u nekoj vikendici, ali oprali su za sobom korišteno suđe i sve ostavili čistim. Nemamo ni jedan slučaj silovanja. Dakle, o čemu se radi. Odgovor je da se radi o raspirivanju mržnje i korištenju lažnih vijesti. To se radilo i u progonu vještica u srednjem vijeku i ima efekta na mase. Te mase očekuju da im se definira neprijatelj za sve ono što ih tišti u životu, ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj regiji.
DW.DE
Mirjana Rakela
Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica Međunarodne novinarske nagrade Lorenzo Natali 2008. koju dodjeljuje Europska komisija u suradnji sa Reporterima bez granica.
[email protected]
