Johan Sebastijan Bah: Jedan od najboljih kompozitora svih vremena (Video)

Johan Sebastijan Bah, njemački kompozitor i orguljaš baroknog perioda smatra se jednim od najboljih kompozitora svih vremena. Bah je rođen 21. marta 1685, a umro je 28. jula 1750. godine, a pripadao je jednoj od najuspešnijih muzičkih porodica u istoriji koja je tokom 200 godina imala desetine važnih muzičara i kompozitora. Ovaj veliki kompozitor je imao velikog uticaja na evropske muzičare, od Wolfgang Amadeus Mozarta do Arnold Šenberga.

(Buka)

Bahov otac, Johan Ambrosius Bah, je bio gradski svirač u Eisenaku, posao koji je zahtijevao da priređuje sve necrkvene muzičke događaje u gradu i da, po zahtjevu crkvenog orguljaša, učestvuje u crkvenoj muzici. Članovi njegove bliže rodbine su također imali muzičke poslove, poput crkvenih orguljaša i skladatelja. U doba kad se smatralo da bi sin morao pomoći svome ocu u radu, možemo pretpostaviti da je J. S. Bah počeo da imitira muziku i svira razne instrumente kad je bio vrlo mlad.

Tokom školovanja, Bahova radoznalost ga tjera da nađe čuvene orguljaše Njemačke, poput Georg Bohma, Dietrich Buxtehudea, i Johann Adam Reinkena, češto putujući daleko da bi ih čuo dok sviraju. Nedugo nakon završetka škole Bah je prihvatio posao orguljaša u Amstadtu 1703. godine. U to vrijeme, vjerovatno osjeća tjeskobu u malom gradu i počinje da traži posao na drugom mjestu.

Zbog njegove vještine, uskoro mu je biva ponuđena bolja pozicija u Muhlhausenu. Neke od Bahovih najranijih kompozicija bivaju napisane u ovo vrijeme, ali veliki broj kompozicija koje je Bah napisao u ovom periodu su danas izgubljene.

Još uvijek nezadovoljan sa poslom, 1708. godine Bah prihvata novu poziciju kao dvorski orguljaš i koncertni majstor u Vejmaru. Ovdje mu je pružena mogućnost da ne samo svira orgulje nego da komponuje i svira raznovrsniji repertoar koncertne muzike sa vojvodskim ansablom. U ovom razdoblju nastaju djela kontrapunktalne muzike, od kojih je najpoznatiji Dobro uštimani klavir, djelo koje se sastoji od 48 preludija i fuga, po dva za svaki dur i mol. Osim monumentalnosti samih skladbi, po prvi put su na ovaj način upotrijebljeni svi muzički tonaliteti, a djelo je, kako sam naslov kaže, bilo izvodivo isključivo na precizno podešenom instrumentu.

Takođe u Vejmaru nastaje Orgelbuchlein – mala knjiga kompozicija za orgulje, uglavnom tradicionalnih luteranskih himni, koje Bah harmonizuje i priređuje na način koristan učenicima.

Osjećajući povećavanje političke napetosti u vojvodskom dvoru u Vejmaru, Bah ponovo počinje da traži posao u skladu sa njegovim muzičkim interesima, pa tako 1717. godine preuzma novu službu i prelazi u Kofen gdje, takođe, vodi dvorsku kapelu princa Leopold od Anhalt-Kofena, koji je i sam bio muzičar.

Većina kompozicija iz ovog razdoblja su svjetovne (Brandeburški koncerti, svita za čelo, sonate i partiture za violinu, te orkestralne svite), obzirom da je princ bio kalvinist, te se u službama nije koristila muzika u jednakoj mjeri kao u luteranskim crkvama.

Godine 1723. Bah prelazi u Leipzig, gdje biva imenovan kantorom u crkvi sv. Tome i gradskim muzičkim direktorom. Na ovim je službama ostao do kraja života. Posao je zahtijevao da ne samo uči učenike škole sv. Tome pjevanju, nego da i svake sedmice komponuje kantatu, koja bi se izvodila nedjeljom. Ovdje je napisao neke od najboljih kompozicija.

Bah je 1707. godine oženio svoju drugu rođaku, Mariju Barbaru Bah. Imali su 7 djece, od čega je 4 doživjelo odraslu dob. Malo se zna o Mariji Barbari. Umrla je iznenada 7. jula 1720. godine dok je Bah putovao sa princom Leopoldom.

Sva Bahova djeca su bila muzično nadarena, a neki od njih su postali istaknuti muzičari.

U kasnijem životu i nakon njegove smrti, Bahov ugled kao kompozitora opada: smatralo se je da su njegova djela staromodna u poređenju sa nadolazećim klasičnim stilom. Međutim, nije bio zaboravljen. Bah je bio pamćen kao svirač i učitelj, i kao otac njegove djece. U ovom periodu, njegove najcijenjene kompozicijesu njegova djela za klavir.

Preporod Bahovog ugleda u javnosti djelom biva ponukan Johan Nikolaus Forkelovim biografijom iz 1802. godine. Gete je upoznao Bahova dijela relativno kasno u životu, slušajući nekoliko predstava klavijaturnih i zborskih dijela 1814. i 1815. godine. U pismu iz 1827. godine Gete je poredio slušanje Bahove muzike slušanju “vječne harmonije u razgovoru sa sobom”.

Ipak, Feliks Mendelssohn je uradio najviše na obnovi Bahovog ugleda sa preformansom “Muke po Mateju “ 1829. godine u Berlinu. Mendelsohnovo podržavanje Baha i rast kompozitorove reputacije su nastavljeni u narednim godinama.

Udruženje za promicanje Bahovih djela osniva se 1850. godine. Tokom 20. vijeka proces priznanja muzičke, i pedagoške, vrijednosti nekih Bahovih dijela je nastavljena. Bahov doprinos muzici, ili kako je njegov učenik Lorenz Kristof Mizler rekao “muzička nauka”, često se poredi s genijima poput Vilijama Šekspira u književnosti i Isaka Njutna u fizici.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close