Jezik u BiH: Igre bez granica

Školski rječnik bosanskog jezika autora Dževada Jahića izazvao je ovih dana buru negodovanja u javnosti u BiH. Rječnik na kojem je autor Jahić radio 15 godina sadrži riječi kao što su ‘đikan’ ili ‘balvangrad’, a Jahić u obrazloženju navodi da se te riječi odnose na seljake pravoslavce četničkog porijekla, odnosnogradove koji su u Republici Srpskoj. Iako su prije više od 10 godina oba entiteta prihvatila obavezu da iz udžbenika izbace uvrjedljive sadržaje ostaje otvoreno pitanje kako se ovakvi sadržaji i danas nalaze u udžbeniku kao što je Rječnik bosanskog jezika.

U spornom rječniku štampanom još 1999. godine, a čije je reizdanje ovih dana promovirao autor Dževad Jahić, riječ „đikan“ tumači se kao „seljačina, neotesani mladić, obično pravoslavac brđanin, stočar, čobanin, bosanski pravoslavac četničkog porekla koji je ‘genetski’ četnik“. Kao primjer se navodi rečenica: “Poklaše nas đikani”.

Tumačenje riječi „balvangrad“ pežorativno je predstavljeno za naselja poput Sokoca, Han Pijeska, Pala i Rogatice, a pridjev „balvangradski“ koristi se za mentalitet. Tako se opisuje kao „sirov, dinarski, uglavnom onaj pravoslavni ruralni u Bosni“, a kao primjer podrugljivog korišćenja navode se primjeri „balvangradski intelektualci“ ili „balvangradska revolucija“, uz dodatak u zagradi – Karadžići, Ostojići, Mladići i slično.

Po Jahiću, „četnikuša“ je „pripadnica srpske vojske“, ali i „Srpkinja u Bosni sklona nacionalnoj mržnji i netrpeljivosti“.

Autor Jahić u svemu ne vidi ništa sporno:

“U rječniku postoje riječi kao što su balija, balindura, balinkuša… To su riječi koje postoje u jeziku i koje imaju pejorativno značenje. Sada kada izvadite jednu riječ onda ćete od leksikografa napraviti ‘onoga koji mrzi neki narod, u ovom slučaju kako je montirano srpski, ali ovdje ispada sada da je to čovjek koji mrzi i vlastiti narod”, kaže Jahić.

Rječnik je naišao na oštre osude u Republici Srpskoj ali i kod lingvista u Federaciji.

‘’Te njegove definicije pune su emocija. Prva stvar u svakoj nauci je da morate biti lišeni emocija. Znači, on svoje lične emocije, na koje ima pravo, naravno, lansira u javnost i to kao zvanično nameće drugima. Druga stvar što vrijedi za svaku nauku i što je vrlo, vrlo strogo, a to je da nema vrijednosnih sudova. Vi ne možete proučavati nijedan fenomen i reći ovo je bolje od ovoga. E te njegove definicije mogu biti eksplicitno emotivne, a mogu i imlicirati vrijednosne sudove. Kad god kaže koljač ili bilo kakvu riječ implicira mržnju, je li tako? Prema tome, sa gledišta nauke to je smeće!’’, ocjenjuje profesor lingvistike i engleskog jezika Midhat Riđanović.

Lingvista Miloš Kovačević navodi primjer kako je nekad na ovim prostorima takva literature završavala:

‘’Samo uzmite rječnik Miloša Moskovljevića, Rječnik srpsko-hrvatskog jezika koji je zabranjen zbog toga što je napravljena asocijacija između ustaša i Hrvata. Zbog te odrednice rječnik je za sva vremena bio zabranjen i spaljen. A ovaj rječnik ne da nije zabranjen, on je odobren odlukom Ministarstva obrazovanja FBiH za upotrebe u školama. Umjesto da bude odmah zabranjen i da se kaže da ovakvi stavovi ne mogu ići u školu da obrazuju našu djecu na jeziku mržnje prema drugom narodu, oni se zapravo preporučuju. Da li je to onda i zvanični stav zapravo jezičke politike Bošnjaka?’’, pita Miloš Kovačević.

Kupovina po direktivi bošnjačkog vrha

Ministarstvo prosvjete RS oštro je osudilo objavljivanje ovog rječnika i zatražilo povlačenje rječnika iz nastave. Oglasilo se i Ministarstvo obrazovanja Federacije BiH koje navodi u saopštenju da Rječnik bosanskog jezika Dževada Jahića nije zvaničan udžbenik, kao i da ovo ministarstvo nije učestvovalo u izradi i štampanju istog.

No, iako nije direktno preporučen učenicima, proteklih godina bio je preporučen nastavnicima. Prema medijskim navodima, nakon rata škole su po direktivi bošnjačkog političkog vrha kupovale ovu knjigu, kao i Pravopis bosanskog jezika istog autora kojeg su lingvisti slično ocjenjivali.

Cijela priča dobila je političku konotaciju, a aljkavost onih koji su trebali grešku ispraviti prije načinjene štete je i u ovom slučaju iskorištena kao centaršut onima koji u posljednje vrijeme negiraju postojanje bosanskog jezika potvrđuju naši sagovornici.

‘’Kakav pogled na jedan narod unutar zajedničke države ima drugi, pa nazovimo ga većinski, jer su najbrojniji unutar Bosne i Hercegovine. Ako bismo mi taj rječnik uzeli kao neku vrstu paradigm, onda bi bilo potpuno jasno šta nas čeka ako bi Republika Srpska priznala bosanski jezik, odnosno prihvatila bosanski jezik”, zaključuje linvista Miloš Kovačević.

U povodu polemike oko spornog rječnika oglasio se i OSCE u BiH.

OSCE podsjeća da su obrazovne institucije u BiH su odgovorne za uklanjanje neprimjerenog sadržaja iz udžbenika, dodataka udžbenicima i ostale literature koja se koristi u obrazovnom procesu.

Takođe navodi da su obrazovne institucije obavezne da obezbijede provođenje odredbi iz Plana provođenja Privremenog sporazuma o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika, kojeg su ministri obrazovanja u BiH potpisali 2002. godine.

Tim dokumentom ministri su se dogovorili da, u saradnji sa pedagoškim zavodima/institutima za školstvo, preduzmu napore da prate korištenje udžbenika koja se koriste u obrazovnom procesu, posebno kada je riječ o sadržaju koji može biti uvredljiv za djecu povratnike, konstitutivne narode i nacionalne manjine, ističu u OSCE-u.