-TopSLIDEKultura

’’Dva koncepta slobode’’ – Isaija Berlin

Esej pod nazivom “Dva koncepta” Isaije Berlina, nesumnjivo je među najuticajnijim esejima u istoriji poslijeratne političke filozofije u analitičkoj tradiciji. Čak i kritičari eseja – na primjer, Kventin Skiner – hvale Berlinovu jasnu artikulaciju razlike između dva suprotstavlјena shvatanja slobode.

U svom eseju, Berlin suprotstavlјa dva „centralna“ smisla slobode: negativni i pozitivni smisao.

Negativna sloboda

Negativna sloboda je nasuprot uplitanja ili prisile. Berlin to karakteriše na sljedeći način: “Prisila podrazumijeva namjerna uplitanja drugih lјudskih bića u područje u kojem bih inače mogao da djelujem”. On ovu analizu prvo primjenjuje na ideju „ekonomske slobode“, gdje sugeriše da se radnik koji je previše siromašan da bi kupio hljeb može smatrati „neslobodnim“ samo ako je njegova nesposobnost „posljedica činjenice da su druga lјudska bića kreirala aranžmane“ koji sprečavaju njegov napredak.

Berlin tvrdi da, kada umanjimo slobodu radi slobode, ipak moramo priznati da dolazi do gubitka slobode. U pogledu toga, on napominje da, iako zadovolјenje osnovnih potreba lјudi dolazi ispred slobode, značenje slobode je ipak svugdje isto.

Pozitivna sloboda

Pozitivna sloboda proizilazi iz „želјe pojedinca da bude sam svoj gospodar“. Iako se pozitivna i negativna sloboda mogu činiti prilično sličnima, Berlin tvrdi da su određena shvatanja pozitivne slobode dovela ponekad do „priličnog prerušavanja brutalne tiranije“ zbog neke posebnosti na osnovu koje se pojam pozitivne slobode „istorijski razvio “.

Kada govorimo o tome da je „svako svoj gospodar“, može se pomisliti i na spolјne (prisile) i na unutrašnje prepreke (nezasita želјa ili strast). Na taj način dolazimo do razlikovanja „stvarnog“ ili autentičnog i manje realnog ili neautentičnog sebe. Ovo gledište ima dva oblika.

Prvo gledište identifikuje nečije pravo „ja“ kao razum, dok drugo proširuje jaz između dva „ja“, identifikujući „stvarno ja“ sa društvom uopšte.

U oba slučaja, dakle, može se opravdati neka vrsta paternalizma ili prisile – jednom kada zauzmem ovo gledište, u stanju sam da ignorišem stvarne želјe lјudi ili društva, da ih maltretiram, tlačim, mučim u ime … njihovih „pravih ja“.

U zaključku, Berlin donosi neke opšte napomene o vrijednostima i političkoj filozofiji.

Prvo, on tvrdi da postoji mnoštvo vrijednosti – sloboda, pravda jednaka za sve i slično – i nije moguće da se sve ove vrijednosti budu zastupljene u potpunosti zajedno.

„Ako su, kako verujem, krajnosti lјudi mnogostruke, i nisu sve u principu podudarne jedne sa drugima, onda mogućnost sukoba – i tragedije – nikada ne može biti u potpunosti eliminisana iz lјudskog života, bilo ličnog ili društvenog . Potreba da se bira između apsolutnih tvrdnji tada je neizbježna osobina lјudskog stanja.“

Drugo, iako je sloboda sama po sebi dragocjena, to nije jedina ili najvažnija vrijednost. Ponekad postoje razlozi da se ona umanji. Mora se uporediti sa drugim vrijednostima.

Treće, negativna sloboda je ipak „istinitije“ i „humanije“ značenje slobode, u poređenju s pozitivnom slobodom, jer dozvoljava lјudima da biraju između krajnjih vrijednosti.

Naposlijetku, Berlin sugeriše da postoji neka vrsta vremenskog relativizma u pogledu vrijednosti – iako principi mogu apsolutno da se održe u određenom kontekstu, oni možda neće biti vječni. Želјeti nešto više možda je metafizička potreba, ali je i znak nezrelosti.

Izvor: Politicalnotmetaphysical

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close