Jeffrey D. SACHS: Nije kasno za spašavanje Evrope

Krize suverenog duga poput one u Grčkoj mogu se rješavati samo tako što će i dužnici i zajmodavci preduzimati smjele korake. Dužnicima je potreban novi početak kroz otpis duga; zajmodavci moraju pronaći način da ga obezbijede, a da pritom ne nagrađuju loše ponašanje. Da bi se postigao sporazum, potrebe obje strane moraju biti zadovoljene. Zato je potrebno da ozbiljne reforme i znatan otpis duga idu ruku pod ruku. Upravo zato je Grčkoj i njenom najvećem zajmodavcu Njemačkoj potreban modus vivendi da bi obnovile pregovore.

Za početak, grčkoj Vladi mora biti jasno da su potrebne hitne ekonomske reforme. Ekonomija zemlje nije samo pretrpjela kolaps; ona je strukturalno na izdisaju. Korijeni problema Grčke sežu mnogo dublje od mjera štednje u proteklih nekoliko godina.

Tako, na primjer, domaći pronalazači u Njemačkoj su 2013. podnijeli 917 zahtjeva za patent na svaki milion stanovnika. Nasuprot tome, domaći pronalazači u Grčkoj su podnijeli samo 69 zahtjeva za patent na milion stanovnika.

Ako Grčka želi prosperitet u vezi s tehnološki naprednom ekonomijom 21. vijeka, moraće da ga zaradi tako što će stvarati inovativne proizvode koji su konkurentni na svjetskom tržištu, upravo onako kako to čini Njemačka. Ako bi to radila, to bi najvjerovatnije bio generacijski izazov.

Njemačka sa svoje strane mora da prizna ogromne razmjere kolapsa Grčke. Ekonomija Grčke je umanjena za 25 posto od 2009.; stopa nezaposlenosti iznosi 27 posto, pri čemu je stopa nezaposlenosti među mladima gotovo 50 posto. Kada se Njemačka suočila sa sličnim okolnostima ranih 1930-ih, njeni zajmodavci su slijegali ramenima, a posljedična nestabilnost je omogućila uspon Adolfa Hitlera. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata, Njemačkoj je dug znatno smanjen, što joj je omogućilo da se ponovo izgrađuje. S obzirom na to iskustvo, ona treba da shvati važnost smanjenja duga zemlje kada teret njegovog pokrivanja postane neodrživ.

Argument da zemlji treba da se ponudi novi finansijski početak je i ekonomičan i moralan. Mnogim bankarima je to teško shvatiti, jer njihova industrija ne zna za moral – samo za suštinske činjenice. I političari imaju tendenciju da svoje kompase podešavaju ka neprestanom lovu na glasove. Za pronalaženje efikasnih i moralnih rješenja neophodno je autentično državništvo, što je nažalost prava rijetkost za vrijeme krize eura.

Grčki premijer Aleksis Cipras i njemačka kancelarka Angela Merkel sada imaju priliku da dorastu izazovu kao evropski državnici. Od kada je Cipras izabran na funkciju u januaru, njemački zvaničnici su jedva suzdržavali svoj bijes što se ljevičarska novoformirana vlada male zemlje u bankrotu usuđuje da osporava jednu od ogromnih svjetskih ekonomija. Ministar finansija Volfgang Šojble je, na primjer, više puta pokušao da isprovocira Grčku da napusti euro.

Ciprasova reakcija na ove provokacije je jasna i dosljedna – Grčka treba da ostane u eurozoni, a za to joj je potreban novi finansijski početak. Grčki narod je 5. jula podržao svog mladog, harizmatičnog lidera ubjedljivim “ne” nerazumnim zahtjevima zajmodavaca njegove zemlje. Njegova odluka će jednog dana biti priznata kao pobjeda Evrope nad onima koji bi više voljeli da raskomadaju eurozonu, nego da daju Grčkoj šansu za novi početak u njenim okvirima.

Ulozi ne bi mogli biti veći na sastanku Ciprasa i Merkelove. Ekonomski troškovi mrtve tačke su katastrofalni za Grčku i predstavljaju ozbiljnu prijetnju po Evropu. Propast prošlonedjeljnih pregovora izazvao je paniku među bankama, dok je grčka ekonomija paralizovana, a njene banke na ivici nesolventnosti. Da bi banke uopšte oživjele, one moraju biti spašene tokom narednih nekoliko dana.

Ako se Cipras i Merkelova sastanu samo kao političari, rezultati će biti katastrofalni. Grčke banke će biti dovedene do ivice propasti, zbog čega će troškovi spašavanja Grčke i eurozone biti neizdrživo veliki. Međutim, ako se dvoje lidera sastanu kao državnici, spasiće Grčku, eurozonu i posrnuli evropski duh. Uz obećanje znatnog otpisa duga Grčke i zbližavanje Grčke i Njemačke, vratiće se ekonomsko pomirenje. Zalozi će se vratiti u banke. Ekonomija će se vratiti u život.

Cipras treba da uvjeri Merkelovu da će Grčka živjeti u okviru svojih mogućnosti, a ne kao hronični “maloljetnik” pod nadzorom Evrope. Da bi se obezbijedio takav ishod, vremenom treba izvršiti otpis duga i uvesti stroge reforme prema dogovorenom rasporedu, pri čemu sve strane treba da se drže obećanja, dok god to i druge čine. Grčka je srećom zemlja izuzetnih talenata, sposobna da iz temelja izgradi nove konkurentne sektore ako joj se za to ukaže šansa.

Merkelova sada mora da zauzme novi stav koji je suprotan onom koji je do sada imao njen ministar finansija. Šojble je nesumnjivo jedna od važnih političkih figura, ali je njegova strategija za spašavanje eurozone tako što će izbaciti Grčku iz njenih okvira, pogrešno utemeljena.

Merkelova sada mora da se umiješa u diskusiju da bi sačuvala Grčku kao dio eurozone, a to podrazumijeva umanjenje dužničkog tereta zemlje. Ako bi se u ovoj fazi postupilo drugačije, to bi dovelo do nepovratnog razdora između bogatih i siromašnih i moćnih i slabih u Evropi.
Pojedini, naročito stalno cinični bankari, tvrde da je previše kasno za spašavanje Evrope. Nije kasno. Mnogi uticajni lideri i građani u Evropi smatraju da je tržište ograničeno moralnim okolnostima kakva je, na primjer, potreba da se ublaži ekonomska patnja. To je izuzetno koristan adut. To Merkelovoj omogućava da ponudi Grčkoj novi početak jer je to ispravno učiniti i zato što se to poklapa sa iskustvom i istorijom Njemačke.

Ideja o etičkom pristupu grčkoj krizi možda bi mogla da zvuči apsurdno čitaocima finansijske štampe, a mnogi političari će je nesumnjivo smatrati naivnom. Ipak, većina evropskih građana bi je mogla prigrliti kao razumno rješenje.

Evropa se izdigla iz ruševina Drugog svjetskog rata zbog vizije državnika; sada je dovedena do ivice propasti svakodnevnom arogancijom, korupcijom i cinizmom bankara i političara. Vrijeme je da se vrati državništvo zarad aktuelnih i budućih generacija u Evropi i svijetu.

(Autor je profesor i direktor Instituta Zemlja pri Univerzitetu Kolumbija, te specijalni savjetnik generalnog sekretara UN-a za Milenijumske ciljeve razvoja)

PIŠE: Jeffrey D. SACHS

Preuzeto uz magazina Dani.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close