Marš neoliberala traje od 1947. – Gdje je svih ovih desetljeća bila euro-ljevica?

Dugi marš neoliberala u uspostavljanju hegemonije traje od 1947. – Gdje je svih ovih desetljeća bila euro-ljevica?

Društvo Mont Pelerin (Mont Pélerin Society/MPS) je međunarodna organizacija sastavljena od ekonomista (uključujući osam dobitnika Nobelova nagrada za ekonomiju), filozofa, povjesničara, intelektualaca, poslovnih ljudi i drugih koje veže njihovo zajedničko razumijevanje osobnih i političkih sloboda. Među utemeljiteljima društva su Friedrich Hayek, Frank Knight, Karl Popper, Ludwig von Mises, George Stigler i Milton Friedman, a Društvo Mont Pelerin se zalaže za slobodu izražavanja, slobodnu tržišnu ekonomsku politiku, političke vrijednosti otvorenog društva. Iako temelj i naglasak društva leži u klasičnom liberalizmu,  “marksistički društveni teoretičar” David Harvey je zaslužan što se MPS usredotočio na  širenje neoliberalizma, stoji u opisu Društva Mont Pelerin u engleskom izdanju Wikipedije.

Ova je družina dobila ime po malom švicarske brdu Mont Pélerin, nekoliko kilometara udaljenom od Montreuxa, poznatom još od dvadesetih godina po dobrim hotelima i klimi. Upravo to je mjesto gdje se krenulo s osnivanjem Društva Mont Pelerin 1947. godine i gdje je započeo dugi marš neoliberalizma koji je na kraju uspostavio totalitarnu hegemoniju nad europskim gospodarstvom i politikom, naravno, s dramatičnim posljedicama kojima svjedočimo.

Talijanskog marksista i filozofa Antonia Gramscia bi sigurno zanimala strategija usvojena od strane Društva Mont Pelerin u uspostavljanju hegemonije i nametanju svoje vizije svijeta i to uz suglasnost svih podčinjenih.

Umjesto da se utemelji kao još jedna u nizu organizacija ili think-tank specijaliziran u promicanje ove ili one grane ekonomije, Društvo Mont Pelerin se odlučilo izgraditi neku vrst velikog “kolektivnog intelektualca”, za internetsko izdanje talijanske Republike piše Luciano Galliano.

Kada je 1947. Friedrich Hayek sazvao malu skupinu ekonomista i drugih intelektualaca (uključujući Mauricea Allaisa, Waltera Euckena, Ludwiga von Misesa, Miltona Friedmana, Karla Poppera) da osnuju MPS, odazvalo se njih samo 38, uglavnom Europljana. Kasnih ‘90-ih ih je bilo više od tisuću, raštrkani diljem svijeta, iako je većina i dalje dolazila iz Europe.

Opterećen svojim akademskim elitizmom ovaj “kolektivni intelektualac” nije izradio nikakav ambiciozni manifest. “Namjera” utemeljitelja iz 1947. je u trenutku osnivanja društva bila prilično trivijalna i napisana na jednoj stranici koja i danas stoji internetskoj stranici društva. Ne govori se čak ni o kakvim velikim projektima institucionalnih reformi.

Umjesto konkretnog programa, društvo je objavilo tisuće eseja i knjiga, mnoge od njih vrhunske razine, ali sve se vrti oko toga da su članovi društva MPS bili i jesu suština i okosnica neoliberalizma.

Svetinje su i liberalizacija protoka kapitala i neupitna superiornost slobodnog tržišta, kao i kategorično smanjenje uloge države koja se ni na koji način ne smije uplitati niti si dati za pravo da regulira tržište ili kapital.

Zahvaljujući tom ogromnom i detaljnom radu su oko 1980. ekonomske doktrine neoliberalnih politika okupirale sve ključne prostore na sveučilištima i u vladama. Naravno, nije samo Društvo Mont Pelerin radilo na tome, ali je njegova uloga bila velika. Neoliberalni povjesničar Dieter Plehwe ne pretjeruje kada je prije mnogo godina MPS nazvao “jednim od najmoćnijih tijela znanja naše epohe”.

Međutim, članovi nisu bili ograničeni samo na objavljivanje ​​članaka i knjiga. Mnogi od njih su došli kako bi zauzeli središnje pozicije u državnom aparatu u više zemalja. U vrijeme predsjedanja Reagana (1981. – 1988.), od osamdeset ekonomskih savjetnika američkog predsjednika više od četvrtine si bili iz Društva Mont Pelerin.

Financijska liberalizacija vlade M. Thatcher u prvoj polovici ‘80-ih, koja je radikalno promijenila lice britanskog gospodarstva, razvijena je uglavnom od strane Instituta za ekonomske poslove, podružnice Društva Mont Pelerin koju su utemeljila i vodila dva partnera, Antony Fisher i Ralph Harris.

Visoki francuski i njemački industrijalci su uvijek bili brojni u redovima društva i uspostavljali su bliske odnose s partnerima iz političkog života kontinenta i u svijetu. Značajno je i talijansko sudjelovanje u MPS-u. Među prvim članovima bio je Luigi Einaudi, potom dva talijanska predsjednika: Bruno Leoni (1967. – 1968.) i Antonio Martino (1988. – 1990.), koji je i dalje jedan od članova.

Postoje dvije karakteristike koje govore o snažnoj hegemoniji Društva Mont Pelerin u kulturi i ekonomsko-političkoj praksi europskih država još od ‘80-ih godina. Prva je pobjeda nad svakom drugom školom misli – osobito u gospodarstvu. Keynesova škola je od početka bila najveći neprijatelj članova ovog društva, a ona je danas gotovo beznačajna. Preživjela je tu i tamo na nekom sveučilišnom odjelu, ali u ekonomskoj politici Europske unije više ne vrijedi ništa.

Zbog liberalizacije, koja je inspirirana kulturom i doktrinom Društva Mont Pelerin, svijet financija danas dominira politikom ništa manje od ekonomije, kao što se još jednom pokazalo u slučaju Grčke. Javni sustavi socijalne zaštite su procesu devastacije. Od njih nema koristi i oni su štetni, jer je svaki pojedinac, u skladu s neoliberalnom doktrinom, odgovoran za svoju sudbinu. Škole i sveučilišta se reformiraju, počevši od Njemačke, potom diljem Europe, da rade kao tvrtke. Bivše generacije koje su sanjale i izgradile javno školstvo, zdravstvo i socijalnu skrb se sada sigurno okreću u grobu.

Druga neoliberalnih gurua Društva Mont Pelerin je njihova nevjerojatna otpornost na teške izazove koje im stvarnost nameće proteklih 15 godina. Ranih 2000-ih je društvo vidjelo slom takozvanih “dot.com kompanija”, toliko hvaljenih od neoliberalnih ekonomista, iako je devedeset posto tih kompanija bio trik na tržištu s kojim su se služili da bi se kladili u milijarde dolara.

U drugoj polovici 2000-ih Društvo Mont Pelerin se gotovo suočilo s kolapsom svjetskog gospodarstva koje je minirano od financijskih krugova milijardama hipoteka davanih obiteljima koje nisu imale sredstava da ih vrate.

Nakon 2010. neoliberalni ekonomisti i od njih indoktrinirani političari su ljudima u cijeloj Europskoj uniji nametnuli politiku štednje, koja se pokazala kao ukupni neuspjeh čak i po mišljenju njenih promotora. Ukratko, ekonomisti ovog društva su stvarali i još uvijek stvaraju  preduvjete za izbijanje velikih kriza. Tvrdili su da oni te krize nisu vidjeli i nisu ih mogli objasniti, ali su ipak predložili mjere kojima su samo pogoršali situaciju. I unatoč svemu, oni i dalje zauzimaju ključna mjesta u gospodarskoj politici Europske unije.

Kada bi netko mogao pitati Gramscia  zašto su takozvane europske ljevice bez otpora pregažene u hegemonijskoj ofenzivi neoliberalizma koji nije od jučer, nego je svoj destruktivni marš pokrenuo još 1947. s brda Mont Pelerin u Švicarskoj, možda bi talijanski marksist odgovorio: “Zato što ih niste znali  oponašati.”

Moru publikacija kojima se afirmirala  ideja učinkovitih tržišta nitko se nije suprotstavio čvrstim argumentima i dokazao da se modeli kojima se nastojala opravdati neoliberalna doktrina utemeljeni na potpuno netočnim pretpostavkama.

Također, nastavio bi Gramsci, gdje su vaši članci i knjige kojima se obraćate stručnjacima, političarima i javnosti u kojima svakodnevno i s čvrstim argumentima, ekonomskom, građanskom, moralnom i tehničkom superiornošću branite da javno zdravstvo ne postane privatno, da mirovine od javnih ne postanu privatne i da se spasi sve ono što Društvo Mont Pelerin želi razoriti? Kada ste se suočili sa svakodnevnim napadima koji su dolazili od strane medija i političara tijekom cijele druge polovice XX stoljeća i svojim glasom pokušali spriječiti apsurd privatizacije javnih dobara?

Budući da priroda ne podnosi vakum, kulturnu, političku i moralnu prazninu koju je stvorila ljevica su postupno popunjavale skupine čitatelja, birača, profesora, stranačkih dužnosnika i članovi europskih institucija, svi redom obrazovani od strane “kolektivnog intelektualca” koji se pojavio u obliku Društva Mont Pelerin. Ovo je društvo stvoreno za potrebe izgradnje konsenzusa i dokazalo je da je to u stanju učiniti. Europska ljevica nikada nešto slično nije ni pokušala, zaključuje Luciano Galliano, istaknuti talijanski sociolog, docent, pisac brojnih radova u proteklih nekoliko desetljeća u području sociologije u ekonomskim i radnim procesima. (Luciano Galliano: La lunga marcia dei neoliberali per governare il mondo) 

S naših područja je u upravnom odboru Društva Mont Pelerin u periodu između 2008. i 2010. bio prof. dr Veselin Vukotić, predsjednik “Univerzitatsa” i dekan Fakulteta za međunarodnu ekonomiju, financije i biznis Univerziteta Donja Gorica. Dr. Veselin Vukotić je autor ideje i koncepta Crna Gora – mikrodržava i čitavog ekonomskog sistema u Crnoj Gori, utemeljitelj je ekonomskog liberalizma u Crnoj Gori. No, ranije je bio član republičke vlade, potom  Savezne vlade SFRJ Anta Markovića, ministar za privatizaciju i poduzetništvo i potpredsjednik Savjeta za privatizaciju.

U Srbiji ideje Društva Mont Pelerin promiče Katalaksija, internetski magazin za “liberalnu Srbiju”, koji u svom članku “Put u slobodu” navodi “kako Društvo Mont Pelerin mora i u ovom novom vijeku ostati relevantan čimbenik i biti sposobno voditi za bitku za slobodu”.

Tu je i Sloboda i prosperitet TV, libertarijanska mreža alternativnih medija na Zapadnom Balkanu koja okuplja ekonomske lumene ove orijentacije  s područja bivše Jugoslavije, a iz Hrvatske ističe ističekonzervativca Matu Mijića koji izlaže svoje nepogrešivo libertarijanske političke stavove,  barem sto se tiče ekonomije.

Kao što kaže stara islamska poslovica: “Ako neće Muhamed brdu, brdo će Muhamedu.” Naime, bivša država je bila sušta suprotnost doktrini Društva Mont Pelerin, ali se ono svejedno infiltriralo u najviše razine tada još formalno socijalističke i samoupravne vlasti. Pečat društva se najbolje vidi kroz “fantastične reforme” koje su tada proveli Ante Marković i njegov suradnik prof. dr Veselin Vukotić, kasnije nagrađen mjestom u upravnom odboru Društva Mont Pelerin.

Talijanski sociolog Luciano Galliano se pita što bi rekao pokojni talijanski marksist i filozof Antonio Gramsci, a mi bi se svi trebali zapitati gdje su bili naši “ljevičari”, koji su u to vrijeme imali sve poluge vlasti, te zašto se nisu suprotstavili devastirajućoj politici nametnutoj od strane zapadnih neoliberala, već tada infiltriranih u visoku politiku SFRJ.

Ovo čemu svjedočimo danas i kada hrvatski ministar zdravstva provodi potpunu privatizaciju svog resora je samo logičan slijed višedesetljetnih aktivnosti i šutnje hrvatske ljevice, institucionalne i vaninstitucionalne, bez razlike.

Sada ostaje vječno pitanje: “Što da se radi?” Nakon iskustva s izdajom od strane Syrize i radikalnom promjenom programa i metamorfoze španjolskog Podemosa, na ovo pitanje je teško naći odgovor, osim ako ne leži u istoimenom eseju klasika revolucionarnog marksizma.

altermainstreaminfo.com.hr

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close