Javne nabavke u BiH: U toku jedne godine od 600 do 700 miliona maraka ode u privatne džepove
“Npr. zgrada vlade koja je data da se gradi jednoj firmi bez tendera, bez javnog postupka, a sve pod izgovorom da je to posao od javnog značaja i visoke bezbjednosti za državu, tako da nas je to izašlo 250 miliona, ne znam da li toliko vrijedi“, kaže Srđan Bubalo, odbornik u Gradskoj skupštini Trebinja.
Rak rana našeg društva su javne nabavke. Prema riječima mnogih, javne nabavke predstavljaju najveći manevarski prostor za korupciju. Korupcija je dosta očitija u javnim preduzećima nego u privatnom sektoru. Preovladava mišljenje da je korupcija jedan od razloga zbog čega nam je mnogo skuplji život. Ugrađivanjem nekoga u određenu cijenu nabavke povećava se cijena različitih proizvoda i usluga koje utiču na kvalitet našeg života.
„Naravno da nam je skuplji život, skuplja nam je energija, skuplje nam je zdravstvo, školstvo – sve zbog korupcije koja se nalazi u svakoj pori života, pa i u energetskom, javnom, zdravstvenom i u svim drugim sektorima u RS“, napominje Zdravko Kašiković, direktor privatnog preduzeća.
Javna je tajna i da se često obaraju tenderi od strane ponuđača koji su imali povoljniju ponudu od izabrane. To može govoriti samo u prilog tome da se tenderi namještaju.
Zabrinjavajuće je da jedan te isti tender može da traje i po dvije do tri godine, tako da onom koji ga raspisuje određena roba ili usluga nije ni potrebna.
„Osam puta za redom u periodu od 2,5 godine dobivali smo, odnosno rušili smo taj tender – Komisija ili Ured za razmatranje žalbi u Sarajevu svaki put je završavao sljedećem rečenicom: ’Usvaja se žalba ponuđača, nalaže se ugovornom organu da ponovi postupak.’ I tako osam puta. Tada sam spoznao da je jedan od problema Zakona o javnim nabavkama što on može trajati kao partija preferansa – beskončno“, ističe privrednik Milan Grubač.
Problemi sa žalbama
Veliki problem predstavlja i zakon koji dozvoljava da se 10 odsto od godišnje sume izdvojene za nabavke, dogovara direktnom pogodbom. Slobodan Šaraba, bivši direktor Hidreleketrana na Trebišnjici navodi:
„Da se od ukupnog plana na nivou godine može dogovoriti direktno, dakle u četiri oka. U onim javnim preduzećima koja imaju veliki plan sredstava za javne nabavke, dva, tri miliona, 10 odsto je 300 hiljada KM. Dakle, tamo gdje postoji planiranih tri miliona za javne nabavke, 10 posto je dozvoljeno da se dogovori u četiri oka. To je jedan prostor koji treba suziti. Po meni, to treba ukinuti ili smanjiti na jedan do dva odsto.“
Mnogim preduzećima veliki problem je rješavanje žalbi dostavljenih Agenciji za javne nabavke, koja sporne žalbe ne rješava u zakonskom roku, pogotovu ako je izgradnja objekata u pitanju. Naime, građevinska sezona ne traje cijelu godinu, a postoje rokovi da se radovi i završe.
„Ne žalbe po prirodi stvari kao legitimno sredstvo za ponuđača, nego vrijeme njihovog rješavanja. Naime, ako je, ono što je na sajtu Kancelarije za žalbe, njihov rok od 15 do najviše mjesec dana, onda je stvarno to nevjerovatno, jer nijedna žalba kad je u pitanju HE Dabar nije rješavana manje od dva mjeseca“, kaže Radivoje Bratić, direktor HE Dabar.
Određeni problem je u broju zaposlenih ljudi u Agenciji za žalbe na javne nabavke. Šaraba kaže:
„Tu je problem potpuno jednostavan. Komisija koja radi i rješava taj problem ima pet ili šest članova, a mi smo sad čuli podatak da je u 2006. godini bilo 2.600 žalbi, pa ako to razbijemo na ovih šest članova, dobijemo po nekoliko stotina žalbi na jednog člana komisije. Dakle, njegova obaveza je da svaki dan riješi dvije do tri žalbe, a to je faktički nemoguće.“
Istraživanja su pokazala da kroz javne nabavke samo u toku jedne godine od 600 do 700 miliona maraka ode u privatne džepove. Taj novac bi zasigurno obogatio društvo za nova radna mjesta, a između ostalih i radna mjesta u komisiji koja bi ubrzavala proces rješavanja žalbi.
RSE
