MASAKR BOŠNJAKA U STUPNOM DOLU
U junu 1993. godine, tzv. “HVO u Varešu” izdao je ultimatum Bošnjacima u selima Daštansko i Stupni Do prema kojem bi morali predati svoja oružja. Međutim, tzv. “HVO” je naknadno povukao ultimatum. Koji mjesec kasnije, Milivoj Petković naređuje Ivici Rajiću “preuzimanje kontrole u Varešu” te 21. oktobra 1993. godine Rajić napušta Kiseljak sa dvjestotinjak vojnika tzv. “HVO”, među njima jedinice “Maturice” i “Apostoli”. Isti prolaze kroz teritorij pod kontrolom bosanskih Srba (još jedan od dokaza nesmetane saradnje tzv. “HVO” i tzv. “VRS”) te stižu u Vareš narednog dana. Slobodan Praljak Ivici Rajiću naređuje da “sredi situaciju u Varešu” te da “ne pokaže milosti prema nikome”. Stupni Dol je tada brojao oko 250 stanovnika, od kojih je 35 vojno sposobnih.
Amblem “jedinice” “Maturice”
Jedinica maskiranih vojnika tzv. “HVO” u uniformama, kasnije identificirana kao grupa koja je tek pristigla iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša i iz Kaknja, ušla je u selo Stupni Do 23. oktobra, 1993. godine, i tom prilikom je krvnički u snu ubijeno 44 mještanina ovog sela koji se nalazi u vareškoj općini, u blizini Bobovca. Među ubijenima su bili i 17 žena i petero djece, a 12 zapaljenih živih osoba u jednoj kući, od čega sedam staraca. Taj dan spaljeno je 58 kuća i spaljena je čak i mjesna džamija. Najmlađa žrtva toga dana bila je dvogodišnja Sabina Likić, a ubijeni su i trogodišnjaci Indira Žutić i Enis Likić, ali i 74-godišnji Salih.
Mještane sela pobile su specijalne jedinice tzv. HVO-a „Maturice“ i „Apostoli“ iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša i Kaknja, ali mještani svjedoče da su učestvovali i pojedini Hrvati iz susjednih sela. Preživjeli su smješteni u logor u Varešu, u kojem je bilo zarobljeno 450 i ubijeno šest stanovnika iz Vareša i okolice. Rajić je potom svojim ljudima naredio pretraživanje bošnjačkih kuća i skupljanja svih vojno sposobnih muškaraca kako bi ih zadržali. Ni snage UNPROFOR-a, niti promatrači EU, tri dana nisu uspjeli ući u selo i ispitati tačnost tvrdnji o grozotama.
Kako bi se prikrili zločini pred međunarodnom zajednicom, Rajić je pokrenuo lažnu istragu sa pogrešnim informacijama čiji je cilj bio sakriti pravu prirodu zločina u selu. Međunarodni krivični sud za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji osudio je 2006. zapovjednika HVO-a Ivicu Rajića na 12 godina zatvora zbog zločina i kršenja Ženevskih konvencija u Stupnom Dolu. On je, naime, priznao krivnju za sudjelovanje u napadu na Stupni Do. Za zločine nad Bošnjacima u Stupnom Dolu je proglašen krivim i Dominik Ilijašević Como koji je dobio 15 godina zatvora. Miroslav Anić, zvani Firga, 2011. godine je pred Sudom BiH osuđen na 15 godina zatvora.
Puni popis 44 žrtve je kako slijedi:
LIKIĆ ( Esada) VAHIDIN, LIKIĆ (Esada) MEMBRURA, LIKIĆ (Ibrahima) MERIMA, LIKIĆ (Ibre) RAŠIDA, LIKIĆ (Ibre) MEHMED, LIKIĆ (Idriza) LEJLA, LIKIĆ (Bajre) SALIH, ŽUTIĆ (Nijaza) INDIRA, LIKIĆ (Osmana) SALKO, LIKIĆ (Salke) MUAMER, LIKIĆ (Abdulaha) RIFET, RAHIĆ (Age) SAMIR, LIKIĆ ( Ibre) ABDULAH, LIKIĆ ( Salke) HATIDŽA, LIKIĆ ( Sulejmana) MEDINA, MAHMUTOVIĆ (Zejnila) EDIN, MAHMUTOVIĆ (Derviša) ZEJNIL, LIKIĆ (Rifeta) NEVZETA, LIKIĆ (Osmana) RAMIZ, LIKIĆ (Selima) HAFA, LIKIĆ (Asima) RAIFA, LIKIĆ (Mehe) ŠERIFA, LIKIĆ (Ibre) IBRAHIM, LIKIĆ (Alije) MUNIRA, LIKIĆ (Alije) DŽEHVA, LIKIĆ (Osmana) ALIJA, LIKIĆ (Kemala) ADIS, LIKIĆ(Bećira) RASEMA, LULIĆ (Bege) ŠERIFA, LIKIĆ (Vejsila) ŠEFKO, LIKIĆ (Salkana) RAMIZ, LIKIĆ (Alije) REFIKA, LIKIĆ (Taiba) ZAHIDA, LIKIĆ (Ejuba) ENIS, LIKIĆ (Ramiza) VERNEST, LIKIĆ (Huse) MINHETA, LIKIĆ (Vernesta) SABINA, LIKIĆ (Ibre) NAZIF, REDŽEPAGIĆ (Rame)RIZO, BITIĆI (Ragiba) ŠUKRIJA, BITIĆI (Ragiba) FADIL, BITIĆI ( Mustafe) NEDŽAD, IMAMAGIĆ (Osmana) ESMA, PARIĆ (Alije) TAIB
DA SE NIKADA NE ZABORAVI!!!
