Javne nabavke pod političkom kontrolom: Samo je korupcija zagarantovana

Umjesto da vlasti BiH predlože cjelovit prijedlog zakona o javnim nabavkama koji će biti usklađen sa pravnom stečevinom Evropske unije stigle su samo izmjene nekoliko članova koje su u javnosti već ocijenjene zabrinjavajućim

Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama BiH dogovorenih u okviru seta rješenja iz sporazuma SDP-SNSD, a koje je nedavno po hitnom postupku, većinom glasova usvojio Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH još više će utjecati na povećanje stepena korupcije u toj oblasti.
Nevladine organizacije nedavno su upozorile kako su upravo javne nabavke oblast u kojoj Bosna i Hercegovina godišnje gubi oko 700 miliona KM.

Tako je nedavno Transparency International BiH (TI BiH) objavio je izvještaj Monitoring implementacije Zakona o javnim nabavkama BiH u okviru aktivnosti na praćenju provođenja antikorupcijskih reformi u BiH, koje provodi u saradnji sa Fondom otvoreno društvo (FOD) u okviru kojeg su objavljeni alarmantni podaci.

Nalazi monitoringa, naime, ukazuju na povećanje netransparentnosti u javnim nabavkama, jer su otvoreni postupci sa sveukuopnog učešća u javnim nabavkama od oko 91 posto u 2008. godini, pali na 37 posto u 2011. godini.

– Ovo je prije svega posljedica izmjena Zakona o javnim nabavkama iz 2009. godine koje su podizanjem limita za direktne sporazume dovele do smanjenja broja nabavki provedenih otvorenim postupcima. Naime, Zloupotrebe pri primjeni samog Zakona izazvane su proizvoljnim tumačenjima propisa, lošom koordinacijom institucija svih nivoa, te neodgovornošću pojedinaca u svim bitnim segmentima za sprečavanje korupcije u ovoj oblasti. Cijenom tenderske dokumentacije ili načinom njenog pribavljanja u startu se obeshrabruju pojedini ponuđači roba, usluga ili radova, dok se pri pripremi dokumentacije definišu kriterijumi koji pak favorizuju odeređene ponuđače, upozorio je TI BiH.

TI BiH ukazao je i da još uvijek nije uspostavljen adekvatan nadzor nad procesom javnih nabavki, od Agencije za javne nabavke i Ureda za razmatranje žalbi, te nema posljedica za netransparentne i protivzakonite javne nabavke. Tako gotovo 80 posto donesenih rješenja o opravdanosti žalbi ponuđača završi okončavanjem postupka ne u njihovu korist, već najčešće neregularnim poništavanjem javnih nabavki od strane ugovornih organa, a da do sada ni jedan ponuđač nije obeštećen.

Ne postoji ni adekvatan odgovor pravosuđa – kašnjenje sa donošenjem sudskih presuda čini ih bespredmetnim, jer je nakon dvije ili tri godine nemoguće ispraviti neregularan proces nabavki, a brojni izvještaji službi za reviziju koji ukazuju na nepravilnosti u provođenju javnih nabavki nisu rezultirali adekvatnim istragama.

I umjesto da vlasti Bosne i Hercegovine predlože cjelovit prijedlog zakona o javnim nabavkama koji će biti usklađen sa pravnom stečevinom Evropske unije, iz Ministarstva finansija i trezora BiH prvo u Savjet ministara BiH, a potom i u Parlamentarnu skupštinu BiH stigle su samo izmjene nekoliko članova koje su u javnosti već ocijenjene zabrinjavajućim.

– Usvajanjem predloženih izmjena i dopuna znatno bi se olakšao rad Ureda za razmatranje žalbi i omogućio brže i efikasnije rješavanje žalbi. Postupci javnih nabavki bili bi kraće obustavljeni i postizala bi se veća efikasnost u radu ugovorenih organa, koji sada zbog neefikasnosti Ureda za razmatranje žalbi u toku jedne budžetske godine nisu u mogućnosti odabrati dobavljača i utrošiti sredstva planirana u budžetu. Zbog ovoga, realizacija nekih projekata kasni i po nekoliko godina. Predloženo rješenje bi omogućilo da se žalbeni postupci u konkretnim zahtjevima rješavaju brzo i neopterećujući cijeli Ured za razmatranje žalbi, koji bi u tom slučaju imao više vremena za pripremu i odlučivanje o složenim postupcima, tvrdi u svom obrazloženju i razlozima za donošenje izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama BiH Savjet ministara BiH.

No, “rasterećenje” Ureda za razmatranje žalbi zapravo znači razbijanje ove institucije i oduzimanje nadzora i kontrole nad procesom javnih nabavki na nivou Bosne i Hercegovine.

To je jasno vidljivo iz uvođenja novog člana 49. a kojim se propisuje da će Ured za razmatranje žalbi imati dvije ispostave i to sa sjedištem u Banjoj Luci i Mostaru, koje bi imale po pet članova: tri iz reda priznatih stručnjaka upravnog prava i/ili upravnog postupka nespojiv sa obavljanjem bilo koje druge posredne ili neposredno izabrane ili imenovane dužnosti sa izuzetkom akademske aktivnosti. Preostala dva člana bila bi stručnjaci u oblasti izvođenja radova, javnih nabavki, transporta i strateškog poslovnog upravljanja. Članovi bi se birali putem javnog konkursa na način predviđen podzakonskim aktima.

– Ispostave neće imati status pravnih osoba. Ispostave će imati pečate identične pečatu Ureda za razmatranje žalbi, koji će kao jedinu dopuštenu razliku sadržavati naziv i lokaciju ispostave, navedeno je u zakonskom rješenju.

Ono što je veoma interesantno jeste da iako ispostava nema status pravne osobe ima nadležnost za donošenje odluka po žalbama vrijednosti nabavke do 800.000 KM, kakve se uglavnom i raspisuju na tenderima. Uz to odluke po žalbama ispostava bile bi konačne!

Što se tiče Ureda za razmatranje žalbi sa sjedištem u Sarajevu on bi bio nadležan samo za rješavanje odluka po žalbama vrijednosti veće od 800.000 KM, kao i za sve nabavke institucija Bosne i Hercegovine i institucija Brčko distrikta.

Transparency International BiH upozorava da umjesto usvajanja novog zakona o javnim nabavkama, koji bi ojačao nadzor i omogućio efikasniju kontrolu, vladajuće stranke su uputile izmjene kojim se višestruko povećavaju naknade za pokretanje žalbenog postupka (u iznosu od 500 KM do vrtoglavih 25.000 KM, u zavisnosti od vrijednosti nabavke).

– Ovako predloženi troškovi žalbenog postupka predstavljali bi strahovitu destimulaciju i diskriminaciju oštećenih ponuđača u postupcima nabavki poslali bi opasnu poruku poslovnom svijetu i građanima da je svaki pokušaj borbe protiv neregularnosti i korupcije u javnim nabavkama i suprotstavljanja finansijskim oligarsima, koji najčešće kontinuirano i dobivaju ugovore o nabavkama, unaprijed izgubljena bitka, navodi TI BiH.

Naime, novim članom 50. b predloženih izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama BiH propisuje se da se za vrijednost nabavki do 50.000 KM za pokretanje žalbenog postupka plaća 500 KM.

Za procijenjenu vrijednost nabavki od 50 do 80.000 suma koja se plaća za žalbu je 800 KM, nabavke procijenjene vrijednosti od 80 do 250.000 KM za pokretanje žalbenog postupka plaća se 2.000 KM, one vrijednosti od 250 do 400.000 KM iznos za žalbu je 5.000 KM, a od 400 do 800.000 KM za taj postupak je nužno uplatiti 8.000 KM.

Ukoliko se radi o procijenjenoj vrijednosti nabavke od 800.000 do čak devet miliona KM plaća se 12.000 KM za pokretanje žalbenog postupka, a za one preko devet miliona KM iznosi za žalbene postupke su 25.000 KM.

Ako procijenjena vrijednost nabavke nije poznata u trenutku izjavljivanja žalbe Uredu za razmatranje žalbi, odnosno njihovoj ispostavi ili ona nije objavljena, naknada za pokretanje žalbenog postupka se plaća u iznosu od 2.000 KM. Ured za razmatranje žalbi će pozvati žalitelja na plaćanje razlike naknade u određenom roku ako se tokom žalbenog postupka utvrdi da je naknada plaćena u nedostatnom iznosu.

– Plaćanje taksi za podnošenje žalbe u iznosima srazmjernim vrijednostima nabavke, a većim nego do sada, bi u mnogome smanjilo broj neosnovanih žalbenih postupaka. Ponuđačima sa osnovanim žalbama ne bi bilo uskraćeno pravo na žalbu, niti bi bili oštećeni, jer bi se u slučaju osnovanosti žalbe uplaćeni novac vraćao. Broj ponuđača sa neosnovanim žalbama, koji blokiraju rad ugovorenih organa i drugih ponuđača, bi bio znatno manji što bi dovelo do rasterećenja Ureda za razmatranje žalbi odnosno do efikasnijeg rješavanja osnovanih žalbi. Ured za razmatranje žalbi je sada preopterećen rješavanjem velikog broja žalbi, pa nije u mogućnosti iste rješavati u propisanom roku, što dovodi da su postupci ugovorenih organa blokirani i po šest mjeseci i više, stavovi su Savjeta ministara BiH kojim brani povećanje taksi za žalbene postupke.

Interesantno je da se uvođenje ovakvih naknada pravda da su one u zakonima susjednih država “dopri njele efikasnijem i bržem provođenju postupaka javnih nabavki, bržoj realizaciji planiranih investicija, većoj angažovanosti dobavljača, a samim tim i ukupnom ekonomskom razvoju”.

Autor: Almir Terzić

BUKA