Sjećanje na Tina Ujevića

Tin Ujević još za života postao je legendom (5.7. 1891. – 12.11. 1955.). Njegov pjesnički opus, kako ističu istoričari književnosti, osebujna je sinteza klasičnog i novog, evropskog modernizma i domaće književne tradicije, zasigurno najbogatiji i najslojevitiji u hrvatskoj književnosti. Objavljena djela: “Lelek sebra””Kolajna””Auto na korzu””Ojađeno zvono””Skalpel kaosa””Ljudi za vratima gostionice””Žedan kamen na studencu”.

Autoportret

Portreta ja nemam; slikar koji bi ga imao izraditi
morao bi nadići sama sebe
i samnom se skladiti,
a to je nemoguće,
jer niko ne zna ko sam ja
i, pravimo se, ni ja sam.

No nije me sram:
ja znam svoju cijenu,
čvrstu ko granitnu stijenu,
znam da sam jedini i sam
ondje gdje me niko neće stići,
ni zmaj…

Autoportret: najprije treba imati crte
ustaljene i škrte
i stav za vječnost i pozu za vrijeme;
a ne da vas buše, ni da vas vrte,
ni razapinju na svoje dileme….

Veliki dio našeg portreta
jest naš stan i odijelo–
i njegovano tijelo
u kočiji velikog svijeta….
Mene zasipa bijeli prah cigareta
po kaputu,
a ja sam vječno tragana silueta
na putu.
Vukući noge bez galoša
preko blata i gliba
kao ranjene noške ptica –
dok mi dim izgriza oči
u zakutnim kafanicama
gdje se rijetko predstavi
sablasno sunašce.

Vidi što od mene učiniše duga nezaposlenost
i javni nerazum i bekrijanje –
i u spletkarenju i kleveti prezaposlenost.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close