Kultura

J. F. Kennedy: „Ich bin ein Berliner“

Na dan kad su ga ubili, neko mi reče: „Sine, doba Antihrista je upravo tek počelo”. Ovo je jedan od stihova iz pjesme koju je snimio američki Nobelovac Bob Dylan. Svoju najnoviju autorsku pjesmu ovaj poznati kantautor je snimio nakon osam godina pauze, a govori o ubistvu predsjednika  Amerike Džona Kenedija. Naziv pjesme je „Murder Most Foul“ (Najgnusnije ubistvo) i traje 16 minuta i 57 sekundi, što je čini najdužom numerom u njegovoj dugoj karijeri. Slijedi jedan fragment iz ove pjesme:

Tišina, dječice, razumjećete

Bitlsi dolaze, držaće vas za ruku

Skliznite niz gelender, uzmite kaput

Feribot prelazi rijeku Mersi i grabi za gušu

Tri skitnice stižu obučeni u dronjke

Skupite paramparčad i zastave na pola koplja spustite

Odoh u Vudstok, sad je doba Vodolije

Onda ću u Altamont i sješću pored bine

Izbacite glavu kroz prozor, uživajte

Žurka je u toku iza Grasi Nola

Sloboda, oh sloboda, sloboda oko mene

Žao mi je što ću vam ovo reći gospodine,

 ali samo mrtvi su slobodni.

HISTORIJSKA POSJETA BERLINU

Oduševljeni građani tako su s neskrivenom radošću pozdravili Kennedyjev dolazak. Pod kišom konfeta provezao se gradom u društvu s njemačkim kancelarom Konradom Adenauerom i berlinskim gradonačelnikom Willyjem Brandtom.

– Ljudi su bili na svim gradskim ulicama, učenici nisu morali u škole, mnogi radnici dobili su slobodan dan –  jer je ova posjeta bila iznimno važan signal za tadašnje njemačko-američke odnose.

Kad je Kennedy vidio sretna lica građana Berlina i njihovo oduševljenje njegovom posjetom, te mnoštvo na ulicama na prostranom trgu pred Brandeburškim vratima, shvatio je da govor koji je planirao i koji je pozorno pripremljen u Washingtonu nije adekvatan i da bi trebalo unijeti izmjene, odnosno malo ga nadopuniti. Jako ga se dojmio taj podjeljeni grad, a dva puta se zaustavio u blizini Zida i to kod slavnih Brandeburških vrata i na najpoznatijoj kontrolnoj točki Charlie (Checkpoint Charlie), koja je razdvajala američku zonu grada od sovjetske.

ICH BIN EIN BERLINER (JA SAM BERLINAC)

– Penjali smo se stepenicama u gradsku vijećnicu kada me predsjednik Kennedy zamolio da mu na njemačkom napišem “I am a Berliner”. Riječi sam mu napisao fonetski kako bi ih mogao točno izgovoriti –  prisjetio se svojedobno Kennedyjev prevoditelj Robert Lochner.
– Zid je najodvratniji i najznačajniji dokaz neuspjeha komunističkog sustava, pljuska ne samo povijesti, već i cijelom čovječanstvu –  rekao je tada Kennedy i pokupio simpatije stanovništva Berlina.
Kennedy se u Berlinu zadržao tek nekih osam sati. Nakon toga je otputovao u Irsku.- Više nikada nećemo doživjeti dan kao što je bio danas –  rekao je u avionu na letu za Irsku. Nakon što je ubijen u studenome 1963. godine stanovnici Berlina upalili su u znak sjećanja na omiljenoga američkog predsjednika tisuće svijeća,  a nakon  Kennedyjevog ubojstva trg na kojem je održan govor preimenovan je u John-F.-Kennedy-Platz, te se i danas se tako zove.

Kennedy u Berlinu: „Više nikada nećemo doživjeti ovakav dan“

PREDSJEDNICI STRAHOVALI ZBOG PROKLETSTVA
Mnogo godina nakon Harrisonove smrti, nastala je legenda o “prokletstvu Tecumseha”. Harrison je kao general 1813. u bitci na rijeci Temzi porazio legendarnog indijanskog ratnika iz plemena Shawnee. Nakon toga, prema legendi, umrijet će svaki predsjednik kojeg je narod izabrao u godini koja na kraju ima nulu. Pravilo je vrijedilo čak stoljeće i pol. Harrison (izabran 1840.) umro je kratko nakon preuzimanja dužnosti, Abraham Lincoln (1860.) ubijen je kao i James Garfield (1880.) i William McKinley (1990.). Warren Harding (1920.) umro je prirodnom smrću za vrijeme mandata kao i Franklin Roosevelt (1940.), dok je Kennedy (1960.) ubijen u atentatu.
Prokletstvo je prestalo tek s Ronaldom Reaganom, koji je izabran 1980. i preživio, iako je kratko nakon stupanja na dužnost na njega izvršen atentat. Uoči operacije nakon atentata liječniku koji ga je trebao operirati rekao je: “Molim vas, recite mi da ste republikanac”.

Ubojstvo Kenedija je više puta pokušavano, preživljavanje jednog atentata nije jamstvo da sljedeći neće biti uspješan. Iskusio je to John F. Kennedy. Dok se u prosincu 1960. novoizabrani predsjednik odmarao na Floridi, htio ga je samoubilačkim napadom ubiti 73-godišnji umirovljeni poštar Richard Paul Pavlick, planirajući se zabiti u njegovo vozilo svojim Buickom nakrcanim eksplozivom. Od toga je odustao kada je vidio Kennedyjevu ženu i djecu kako pozdravljaju predsjednika. Tri dana poslije zaustavljen je zbog prometnog prekršaja, s eksplozivom i dalje u vozilu, otkriven je njegov naum te je šest godina proveo u zatvoru i ludnici prije nego što je pušten.

A na polovici razdoblja koje je Pavlick proveo “iza brave”, Kenedi je ubijen. Njegova je smrt najpoznatija, najzloglasnija od svih dotadašnjih atentata, djelomično i zato što je televizijski snimana i zato što su još živi milijuni ljudi koji su tada već bili dovoljno odrasli da saznaju što se dogodilo. A nijedan drugi atentat nije privukao toliko teorija urote, već i zbog činjenice da Lee Harvey Oswald nije mogao sam jednim hicem pogoditi i promašiti predsjednika nekoliko puta. Snajperist Oswald je pucao, ali bilo je sigurno i drugih strijelaca, a vrlo moguće je da su imali potporu i od nekoga (ili nekih) iz vrha vlasti. Dodatne sumnje unosi žustrina kojom je Jack Ruby ubio Oswalda prije suđenja i bio i sam ubijen. Evo još jednog stiha Dilanove pjesme:

Hiljade su gledale, niko ništa nije video

To se desilo tako brzo, brzo, nenadano

Baš tu na očigled sviju

Najveći mađioničarski trik ikada izveden

Savršeno izveden, vešto obavljen

Vukodlače, o vukodlače, o vukodlače, zavijaj

Tum-tum-tu-dam, najgnusnije ubistvo

Pripremio: Marko Raguž

Sarajevo, 03. 04. 2020. od.

Bob Dylan – zagledan u Vječnost

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close