Mrtva je trka. U kafićima, dućanima, autobusima, na tržnicama i na društvenim mrežama građanke i građani zapjenjeno se svađaju čiji je gradonačelnički kandidat gori.
Urlaju zajapureni, nabreklih vratnih žila, ne želeći ni čuti, apsolutno odbijajući i teorijsku mogućnost da ima većeg šupka i ljudskog otpada, užasnijeg kurvina sina, jezivijeg smrada, groznijeg ološa, ružnijeg majmuna i moralno i intelektualno beznačajnijeg imbecila od onoga kojega će oni u nedjelju zaokružiti.
“Ne, ne, gospođo, oprostite, ali ovaj moj je jedno prvoklasno, nabrijano, superbrzo, apgrejdano, turbo dizel ge-te-i govno od čovjeka”, govori uzbuđeno jedan penzioner čekajući da mu prodavačica u supermarketu nareže petnaest deka zimske salame.
“Ma, dajte, molim vas”, odvrati žena s druge strane pulta, “ovaj moj je pokvaren kao mućak, laže čim zine, mater bi prevario, bratu iz očiju ukrao, rođena ga se djeca stide.”
“Moj je krao udovicama!” uzvikne penzioner trijumfalno.
“A moj siročadi”, odmahne prodavačica prezirno.
“Moj je jedva završio srednju školu.”
“Moj ni osnovnu nema.”
“Moj ubija životinje.”
“Moj ih seksualno iskorištava.”
Nadmeću se tako glasači, ističući sve strašnije i neljudskije osobine svojih političkih miljenika, ozareno, razdragano, upravo cvatući kakve su to besramne gnjide, govoreći usput neizbježno nešto i o sebi.
Morate se zaista upitati kakvi su to ljudi, što će naposljetku biti od naroda koji želi da njime vladaju notorni, višekratno i bez ikakve sumnje dokazani gadovi, neradnici i budale?
Psihijatrima i socijalnim radnicima poznata je pojava nesretnica koje se stalno vraćaju nasilnim muževima, koje se doimaju sve zaljubljenije kako ih kreteni bezdušnije mlate, koje katkad čak pobjegnu od jednog da bi našle drugog, još nemilosrdnijeg zlostavljača.
Mnogo je žena što čitavog života nalaze uvijek iste, pogrešne muškarce. Privlače ih poremećeni tipovi.
Tko razumije ovu čudnovatost, znao bi, vjerujem, objasniti i kojekakve gadne njuške što su ušle u drugi krug lokalnih izbora u Hrvatskoj.
Glasači slijepo odani osvjedočeno groznim, pokvarenim i pohlepnim političarima nalik su onim glupačama koje, unatoč modrici ispod oka, razderanom uhu i opeklinama od cigareta po rukama, kroz ridaje očajno ponavljaju: “Ali ja njega, mama i tata, volim!”
Neki, eto, obožavaju da ih se mlati, obezvređuje i ponižava, a od prilike do prilike takvi čine i više od pedeset posto punoljetnih građana u jednom našem gradu ili općini.
Dio njih vjerojatno ima nisko samopouzdanje i smatra da bolje ne zaslužuje, a dio valjda perverzno uživa kad ih se tretira kao marvu.
Ali, u većini je ipak slučaj da su glasači naprosto iskreni prema sebi, ne precjenjuju svoje poštenje i dobrotu, nego znaju da su loši ljudi kojima i priliči loša vlast. Lakše im je kad je takva. Bolje je razumiju kad ne valja.
Pokvareni tako biraju pokvarenjake, glupi biraju glupane, propaliteti ponavljače, lijeni dangube, neiskreni lažljive, a nezasitni grabežljive, jer se identificiraju s njima, šljam prepoznaje šljam.
Bespravni graditelj prirodno će zaokružiti broj ispred imena bespravnog graditelja. On mu je bliži od onoga koji ima sve papire. Slično se sličnom raduje.
Prostaci na vlast dovode prostake i oni su sve brojniji. Dapače, u nekim se gradovima i općinama u drugom krugu lokalnih izbora jedino takvi nadmeću.
Udara đubre jedno na drugo, nisko i podmuklo kako bi od đubra i očekivao, a narod se bespomoćno okreće i ne zna kojega bi prije.
Teško je zaista reći tko je prikladniji da nas nepogrešivo zajebe, punom brzinom, bez zaustavljanja odvede naš grad ili općinu ravno u provaliju financijske, ekonomske, kulturne, demografske, urbanističke i svake druge propasti.
Pred idiotima je u nedjelju slatka muka biranja između dva idiota, a pošteni, istinoljubivi i dobronamjerni se mogu odmoriti, otići u prirodu i naložiti roštilj. Oni su ispali u kvalifikacijama jer ih je daleko manje.
Oni što glasaju za poštenje, istinoljubivost i dobronamjernost ovdje će uskoro biti unutar statističke greške.
AUTOR:
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
