U ZNAK SJEĆANJA, povodom 10 godina od misteriozne smrti, sinonima i vrhunskog borca za cjelovitu i nedjeljivu, građansku Republiku Bosnu i Hercegovinu, akademika Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), predsjednika Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” sa sjedištem u Sarajevu, vrhunskog intelektualca i naučnika svjetskog formata prof. dr. Sulejmana Redžića, koji je okončao svoj život 2013. godine pod veoma nejasnim okolnostima, koje nisu nikada rasvijetljene, objavljujemo ovaj tekst iz ENCIKLOPEDIJE BOŠNJAKA aurora dr. Nazifa Veledara:
REDŽIĆ, Sulejman (Selišće kod Jajce, 1. 2. 1954 – Sarajevo, 2013; nakon misterioznog nestanka ukopam je 23. 1. 2013. godine u mezaristanu „Bare“ u Sarajevu), akademik, univerzitetski profesor, doktor nauka, naučnik svjetskog formata, stručnjak iz oblasti ekologije i zaštite čovjekove okoline, patriota, slobodni intelektualac, predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, ugledni botaničar i ekolog, humanista bez premca, pedagog, ljudska i intelektualna gromada, čovjek-institucija, i što je najvažnije, veliki i dobar čovjek i prijatelj za divljenje i trajno poštovanje.
Rođen je u Selišću kod grada Jajca, u kojem je, u blizini Travničke kapije u glavnoj ulici, početkom XIX stoljeća, hadži Jusuf Mulalić (preselio na ahiret na putu za Mekku, 1891. godine) podigao musafirhanu i u njoj uspostavio tekiju (Musafirhana i tekija su radile do 1878. godine). Gimnaziju je završio u Jajcu, a potom studij biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu na Odsjeku za biologiju Univerziteta u Sarajevu, 1978. godine. Zaposlio se kao asistent na Biološkom institutu Univerziteta u Sarajevu, a nakon odbrane magistarskog rada 1984. godine, izabran je za višeg asistenta na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta. Doktorirao je na istom fakultetu, 1990. godine, na temu Šumske fitocenoze i njihova staništa u uslovima totalnih sječa. Biran je u sva naučna i nastavna zvanja na matičnom fakultetu. Nevjerovatan je broj stručnih specijalizacija koje je pohađao: Odjel Geobotanike i ekologije biljaka u Zavodu za botaniku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu, 1988; Royal Botanic Garden, Edinburgh, 1997; University Botanic Garden, Cambridge, 1997. i 2005; Department of Ecological Botany, Uppsala University, 1998; Botanic Garden and Department of Vegetation Ecology, Universita La Sapienza di Roma, 1999; Dat Naturvidenskabelige Fakultet, Kobenhavns Universitet, 2000; Faculty of Science, University of Kongston, 2000; Ege Tarimsal Araştirma Enstitüsü, Izmir, 2003; Universitat Politecnica de Catalunya, Barcelona, 2007; Department of Pharmaceutical Sciences, University of Graz, 2007; Fatih Üniversitesi, Istanbul, 2007; Orto Botanico dell’Universita di Pisa, 2009. i dr.
Bio je redovni profesor i dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, šef Katedre za ekologiju i zaštitu prirodne okoline; znanstvena područja: ekologija i zaštita životne sredine. Pored nastavnog rada na matičnom fakultetu, predavao je i na sljedećim visokoškolskim ustanovama: Farmaceutskom i Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, te njihovim odjeljenjima u Tuzli, Visokoj zdravstvenoj školi u Sarajevu i Biotehničkom fakultetu u Bihaću. Bio je predsjednik Kruga intelektualaca ‘99., te član Društva ekologa Bosne i Hercegovine, Biološkog društva Bosne i Hercegovine i International Ecological Society. Sjećamo ga se kao voditelja i stručnjaka televizijskog serijala Prirodna baština Bosne i Hercegovine.
Njegova naučna istraživanja obuhvataju nekoliko oblasti: ekologiju, botaniku i biogeografiju. Pisao je o ljekovitom bilju, prirodnim resursima, ekološkom planiranju, održivom razvoju, etnobotanici i dr. Bibliografija njegovih radova sadrži preko 700 jedinica. Objavio je preko 270 naučnih radova i brojne stručne i popularne članke. Mnogo je citiran. Njegovi znanstveni radovi se navode u brojnim svjetskim bazama podataka i citirani su u mnogim znanstvenim časopisima i knjigama domaćih i stranih autora. Autor je 15 knjiga i monografija, kao i 5 monografija koje se nalaze u međunarodnoj bazi podataka, kao i velikog broja naučnih radova monografskog karaktera i originalnih naučnih i stručnih publikacija, koje su se u značajnoj mjeri odnosile na prostor Dinarida. Osnivač je Centra za ekologiju i prirodne resurse Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (koji danas nosi naziv „Akademik Sulejman Redžić“) i Laboratorije za palinologiju pri Centru za ekologiju i prirodne resurse Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu – prve takve vrste u Bosni i Hercegovini. Bio je redovni član ANUBiH, i jedini predstavnik iz Bosne i Hercegovine međunarodnog globalnog projekta Ujedinjenih nacija – Millennium Ecosystem Assessment, projekta koji je uključivao naučnike iz skoro 200 država.
Objavljene publikacije: Šumske fitocenoze i njihova staništa u uslovima totalnih sječa, Sarajevo: Biološki institut, 1988; Biologija za 1. razred gimnazije (s T. Bačić i R. Erben), Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2003; Ekološki sistemi i modeli (s H. Bašić, S. Barudanović), Sarajevo: Grafika Šaran, 2009. Uredio je publikacije: Uravnoteženi razvoj − put u budućnost (s D. Šoljan), Sarajevo: Fondeko, 1996; Bosna i Hercegovina − zemlja raznolikosti: pregled i stanje biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine: prvi izvještaj Bosne i Hercegovine za konvenciju o biološkoj raznolikosti (sa S. Barudanović i M. Radević), Sarajevo: Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2008; Bosnia and Herzegovina − land of diversity: overview and state of biological and landscapes diversity in Bosnia and Herzegovina: first national Raport of Bosnia and Herzegovina for the Convention on biological Diversity (S. Barudanović, M. Radević), Sarajevo: Federal Ministy of Environment and Turism, 2009; Upravljanje animalnim otpadom i održivi razvoj. zbornik radova, Sarajevo: ANUBiH, 2012; Simpozijum − Panel “Darwin danas”: povodom 200-godišnjice rođenja i 150-godišnjice “Postanka vrsta”: zbornik radova (s Lj. Berberovićem), Sarajevo: ANUBiH, 2010; Drugi međunarodni kolokvijum Biodiverzitet − teorijski i praktični aspekti: zbornik radova, Sarajevo: ANUBiH, 2012. Naučne i stručne radove objavio je u brojnim časopisima i publikacijama, od kojih izdvajamo: Studio Botanica, Studies in Plant Ecology, Annali di Botanica, In vegetation science in retrospect and perspective, Plenary lecture at the XI Optima Meeting, Ecology of Food and Nutrition, Collegium Antropologicum, Biologia i dr.
Akademik prof. dr. Redžić je završio svoj život 2013. godine pod veoma nejasnim i misterioznim okolnostima, koje nisu nikada rasvijetljene. Ali, ne zaboravimo riječi fracuskog romanopisca i osnivača naturalističkog pravca Emila Zole, koji veli: “Ako istinu duboko zakopamo u zemlju, istina će sopstvenom snagom izbiti napolje.“
Akademik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) i predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ sa sjedištem u Sarajevu, prof. dr. Sulejman Redžić, 7. januara 2013. godine, dvadesetak minuta prije 15 sati, izašao je iz svoje kuće u svoju redovnu popodnevnu šetnju Starim Gradom (Sarajevo); po tvrdnjama rodbine nije krenuo u prirodu. Njegovo mrtvo tijelo pronađeno je, skoro 15 dana poslije, 21. januara 2013. godine, u teško pristupačnom kanjonu Miljacke u rejonu Lapišnice, na putu Sarajevo – Pale. Dvadesetak metara od tijela pronađena je njegova jakna, u čijem je džepu bio njegov pasoš (po izjavi supruge prof. dr. Amire Redžić, profesorice na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, izgubio je ličnu kartu pa je nosio pasoš) i oko 150 eura. U blizini tijela nađen je njegov šal, budući da je taj dan, kada je prijavljen nestanak akademika Redžića, u Sarajevu bila susnježica i temperatura oko nule. Na livadi pored litice kojom se spušta u kanjon nađeni su ključevi. Prema službenim informacijama iz tužilaštva i policije, smrt akademika Redžića nije nastupila nasilno.
Zbog postojanja mnogih nelogičnosti oko smrti akademika Redžića, mnogi su izrazili sumnju u okolnosti smrti, i razmišljaju, o mogućnostima, da se desila nasilna smrt, jednog od najvećih bosanskohercegovačkih intelektualaca, akademika prof. dr. Sulejmana Redžića, i ne slažu se sa zvaničnim nalazom vještaka sudske medicine, dr. Hamze Žuje koji je obavio prvu obdukciju i kazao da na tijelu „nema tragova nasilja treće ruke“. Sumnju je izrazio i američki Bosanski kongres. Kongres je iznio i zamjerke na račun Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99”, ali i na račun akademske i političke zajednice u Bosni i Hercegovini.
“Ubijeđen sam 100 posto da je moj brat ubijen. Ko ga je ubio, to bi trebali utvrditi nadležni organi. Svih ovih godina nama niko ništa ne govori, baš kao da nije pronađen mrtav čovjek”, kaže Izet Redžić, brat rahmetlije akademika Sulejmana Redžića, a on je njegovo beživotno tijelo video neposredno nakon što su ga pronašli.
A, ako razmišljamo, moramo se pitati, kako je akademik Redžić dospio u potok i kako se može čovjek utopiti u potoku? Jedino ako se okliznuo, udario glavom u stijenu pa se onesvijestio, potom pao u potok, tako, da mu je lice upalo u vodu potoka, i pod uslovom da nije imao snage da malo pomjeri lice da bi mogao disati. Ali, u tom slučaju bi imao tragove udaraca u glavu, koji ne postoje. Druga mogućnost je, da mu je neko na silu držao glavu pod vodom u potoku. Da li je ta varijanta u suglasju sa povredama na tijelu? Naime, pronađene su modrice (podljevi krvi) na njegovim nadlakticama i potkoljenicama, za koje niko ne može kazati da nisu tragovi nasilja, ako mu je neko držao glavu pod vodom u potoku (Na fonu tog razmišljanja je američki Bosanski kongres, ali i brojni prijatelji i poznanici akademika Sulejmana Redžića; pa, za mnoge, smrt je nastala nasilno).
Uviđajem je rukovodio tadašnji okružni tužilac u Istočnom Sarajevu Mirza Hukeljić, koliko znamo danas državni tužilac. Nakon uviđaja i obavljenog vještačenja Okružno tužilaštvo je donijelo odluku da se istraga ne pokreće.
Postavlja se pitanje, kako je akademik Redžić dospio do Lapišnice, jer od njegove kuće do Lapišnice ima više od 10 km, a nije prnađeno na putu nijedno napušteno vozilo? Drugo pitanje, do mjesta na kojem je pronađeno njegovo beživotno tijelo, akademik Sulejman Redžić nije mogao nikako doći pješice, jer je terenu nemoguće na taj način pristupiti, klizav je i teško pristupačan? Ko mu je skinuo jaknu? Gdje su nestali kamera i mobitel koje je akademik nosio sa sobom? Zašto Asocijacija nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ nije odmah organizirala vanredne sjednice i konferencije za štampu povodom misterioznog nestanka akademika ANUBiH i predsjednika Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ prof. dr. Sulejmana Redžića? Zašto to isto nije učinila ANUBiH?
Zašto to isto nisu učinile „bošnjačke“ organizacije? Zaštooooo? Zašto Asocijacija nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ uporno šuti o smrti svoga predsjednika? – pitaju se mnogi, a između ostalih i američki Bosanski kongres.
No međutim, akademik Redžić nije bio, samo, vrhunski intelektualac i naučnik, nego, što je i najvažnije u ovom slučaju, bio je veliki patriota. Kao predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 postao je, svojim neumornim radom, bitan faktor i sinonim za očuvanje cjelovitosti države Bosne i Hercegovine. Pa, možda, „u tom grmu leži zec“.
Javnosti radi, iznosimo njegov stav o Dejtonu objavljen u „Avazu“ 21. novembra 2011. godine: .“Dejtonski sporazum je, dodaje on, bez imalo ograničenja i političke moralnosti ugasio tadašnju legalnu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu i lansirao Republiku Srpsku u njenim politickim i geografskim koordinatama.
To je, po mišljenjima mnogih, bio najviši oblik licemjerstva tvoraca mirovnog Dejtonskog sporazuma. Uz to, ostali dio Bosne i Hercegovine nazvan kao Federacija je u tolikoj mjeri decentraliziran da se teško mogu provoditi elementarne funkcije državnosti i na taj način Dejtonski sporazum je dao šansu snagama i centrima političke moci da je i dalje decentraliziraju i slabe njene vitalne funkcije“, kazao je Redžić.
S druge strane, istaknuo je, Republika Srpska je u cijelosti centralizirana i jednostavnije može da ostvaruje svoje funkcije, preuzimajući veoma često i funkcije države Bosne i Hercegovine.
Redžić smatra da postoje različita mišljenja i stavovi u vezi s postizanjem održivog rješenja za Bosnu i Hercegovinu (BiH). Jedno je da se BiH preuredi po novim principima i da se pri tome neutralizira političko djelovanje entiteta na dobrobit države Bosne i Hercegovine ‘što je veoma teško izvjesno zbog nepostojanja političke volje i naraslih nacionalističkih djelovanja u gotovo svim dijelovima Bosne i Hercegovine“.
„Ili, jedno od rješenja jeste i pokušaj povratka na Ustav Republike Bosne i Hercegovine u preddejtonski period“, kazao je Redžic, dodajući da je Dejtonski sporazum takva tvorevina da ga je izuzetno teško mijenjati iz perspektive nakon 16 godina.” (kraj citata iz “Avaza”)
„Pri tome oni nemaju problema da priznaju da bi Dayton ‘trebao biti ništavan’. Budući da bi Dayton trebao biti ništavan, građanski Ustav Republike Bosne i Hercegovine bi onda trebao biti na snazi. Ali prema “intelektualcima” iz Kruga 99 to se ne pika, jer oni kažu da je Bosna i Hercegovina unikatna država.
A po čemu je BiH “unikatna” ako su sve druge države iz okoline – Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Hrvatska izašle iz Jugoslavije kao multietničke republike kao i BiH? “Nezavisni intelektualci” iz Kruga 99 ne primjećuju ni da sve te druge multietničke države imaju građanske ustave. Kako se mogu smatrati ikakvim intelektualcima ljudi koji u jednom pasusu naprave toliko kontradikcija?“ – pitaju iz američkog Bosanskog kongresa.
Uostalom, u oficijelnoj verziji na engleskom jeziku Deytonskog mirovnog sporazuma (nametnutom Ustavu Bosne i Hercegovine), preciznije Aneksu 4 Deytonskog mirovnog sporazuma ne postoje nikakvi „konstitutivni narodi“. U Preambuli Aneksa 4 Deytonskog mirovnog sporazuma se govori o „constituent people“ a ne o „constitutive people“. Razlika između riječi „constitutive“ i „constituent“ je ogromna.
Mi ne znamo okolnosti pod kojima je nestao akademik Sulejman Redžić, ali znamo da je bio vrhunski borac za cjelovitu i nedjeljivu, građansku Republiku Bosnu i Hercegovinu, da je, kao takav, imao neprijatelje medu akterima velikosrpske politike i među onima koji su bili za opciju “udruženog zločinačkog poduhvata” (UZP), sukoba Armije RBiH i HVO-a i HV-a, tj. za velikohrvatsku politiku; za one koji su pokušali nasilno odvajanja dijelova Bosne i Hercegovine i njihovo pripajanje susjednim državama; i, naravno, među njihovim trabantima u vlasti u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru.
Nama je jasna, da samo objektivno vještačenje i objektivna istraga mogu otkriti istinu, a mi na osnovu dostupnih činjenica, samo možemo, o sudbini akademika Sulejmana Redžića, razmišljati. Ali, kako stvari stoje ne očekujemo da će se ovaj slučaj razjasniti, niti da ćemo dobiti odgovore na postavljena pitanja. A, Izet Redžić, brat rahmetlije, kaže “da ne gubi nadu da bi istraga o smrti akademika Sulejmana Redžića nekad mogla biti pokrenuta”.
FB: Nazif Veledar
