Izumire proizvodnja vlašićkog sira: Kace u katunima prekrila paučina
Prije prethodnog rata ovčari iz sela na sjevernim obroncima Vlašića imali su više od 22.000 ovaca, a Zemljoradnička zadruga Šiprage od kooperanata godišnje je otkupljivala između 150 i 200 tona vlašićkog sira.
Rekordna godina bila je 1985. kada je šipraška zadruga otkupila i kupcima u bivšoj SFRJ i Austriji isporučila 230 tona sira.
Najbolji sir
– Tada smo imali 170 udruženih proizvođača, a sarađivali smo sa još 700 domaćinstava. Otkupljivali smo, osim vlašićkog sira, jaganjce i vunu. Svako domaćinstvo koje se bavilo ovčarstvom godišnje je proizvodilo oko tri tone sira, a sve što se proizvodilo nalazilo je put do tržišta. Ovčari su dobro živjeli, školovali djecu, gradili kuće i kovali planove za proširivanje proizvodnje, sjeća se Radenko Perišić, bivši direktor ZZ Šiprage. U ratnom periodu, veli Perišić, stočni fond u podvlašićkom kraju je desetkovan, a nakon rata mnogi ovčari su se okrenuli drugim poslovima, jer otkup njihovih proizvoda nije bio zagarantovan, a izostali su i značajniji podsticaji.
– Sela podno Vlašića su opustjela, a na tom području sada se godišnje proizvede manje od deset tona sira. Vunu godinama niko ne otkupljuje. Mnogo nevolja donijela je ovčarima zabrana nomađenja, jer na planini ne mogu obezbijediti dovoljno hrane za ovce u zimskom periodu, kaže Perišić.
Ovčare podno Vlašića, smatra on, ojadila je i pojava bruceloze, koja je uništila brojna stada.
– Žalosno je što proizvodnja vlašićkog sira izumire. Ovaca je sve manje, a na planini su ostala uglavnom staračka domaćinstva. Vlašićki sir se stotinama godina priprema po jedinstvenoj recepturi. On ima specifičan miris, a smatra se da je najbolji sir onaj koji sazrijeva u drvenim kacama, jer tada poprimi miris eteričnih ulja iz drveta. Ukoliko država hoće da sačuva proizvodnju vlašićkog sira, onda sela na Vlašiću moraju dobiti svu neophodnu infrastrukturu i daleko značajnije podsticaje. Mlađi ljudi se trebaju stimulisati, kako bi nastavili porodičnu tradiciju, jer je očigledno da će globalna kriza mnoge primorati da se vraćaju iz gradova u sela i da na svojim zapuštenim imanjima organizuju proizvodnju od koje će moći živjeti, zaključuje Perišić.
Pilići isplativiji od ovaca
Mile Milić iz Kruševa Brda bio je jedan od najvećih proizvođača vlašićkog sira. Krajem 2008. godine u njegovom stadu registrovane su brucelozom zaražene ovce, a nekoliko mjeseci kasnije kompletno stado je eutanizirano.
– Uništeno mi je 459 ovaca, a od bruceloze je oboljelo i pet članova moje porodice. Nikada se više ne bih bavio ovčarstvom u ovakvim uslovima i bez značajnijih državnih podsticaja. Ako se stanje promijeni i ako stočarstvo dobije mjesto koje zaslužuje, ponovo bih se bavio ovčarstvom, a ako se to ne desi, okrenuću se tovu pilića, poručuje Milić. On smatra da je neko namjerno uvezao brucelozu, kako bi uništio ovčarstvo na Vlašiću.
Oslobođenje
