Operacija “Oluja”, kao i njeni nastavci “Maestral” i “Južni potez” sa hrvatskog stanovišta su potpuno opravdane i legitime vojne akcije u cilju oslobođenja teritorije od “pobunjenika”. Samo što se potpuno zanemaruje razlog zbog kojeg je došlo do pobune, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni. Svako ko poznaje prošlost ovih krajeva, a naročito događaje iz Drugog svjetskog rata, vrijeme kad su isti ti “pobunjenici” bivali istrijebljivani zajedno sa Jevrejima, Romima, antifašistima i svim ostalim nepodobnim ljudima, poznaje i prave razloge pobune protiv hrvatskih vlasti, koje su srpski narod prvo izbacile iz Ustava, a zatim nametale isključivo svoju volju na štetu istog naroda, koji se još uvijek vrlo svježe sjećao Adolfa Hitlera, Ante Pavelića, Crne legije i Jadovna.
Ono što se dogodilo na prostoru Hrvatske, avgusta i maja 1995. godine, identično je onome što se dogodilo u Srebrenici jula iste godine. Republika Srpska Krajina je takođe bila pod zaštitom UN-a, ali to očigledno nije bilo bitno haškim sudijama koji su i pored dokaznog materijala, koji nedvosmisleno dokazuje težnju Franje Tuđmana i hrvatskog vrha da “Srbi praktično nestanu”, ipak oslobodili Antu Gotovinu i Mladena Markača “usljed nedostatka dokaza”.
Ako Ante Gotovina nije kriv, onda nije kriv ni Ratko Mladić, što je naravno van zdravog razuma. Sasvim je jasno da se radi o sudu koji selektivno donosi pravdu u cilju opravdavanja američke i njemačke politike na ovim prostorima. Naročito njemačke koja je najviše kriva za građanski rat u Jugoslaviji, ali ne treba zaboraviti ni jake ruske želje da se ovaj prostor rasparča.
Za mnoge Srbe operacija “Oluja” je samo završetak jednog projekta koji je počeo 1941., a završio se 1995. godine. Potpuno je očito da će progon stotina hiljada ljudi i ubistvo nekoliko hiljada civila i zarobljenika, na najmonstruoznije načine, ostati nekažnjen i opravdavan težnjama Srba ka dominaciji, što je nesporna činjenica, ali kao što se Srebrenica, Vukovar i svi drugi srpski monstruozni zločini i greške, ne mogu opravdati prošlošću, “Turcima i ustašama”, tako se ne mogu opravdati ni Oluja, Bljesak, Maestal, Medački džep, Kazani, Mrkonjić Grad, niti potezi hrvatskog i bošnjačkog vrha, koji su od samoga početka rata ignorisali srpsko prisustvo na ovim prostorima.
Piše: Njegoš Tomić Mrkonjić aka Vilinpastuh
