Das ist Walter
Foto: M. Raguž
Posljednji sarajevski Valter
„Valtere, Valtere, gdje si više, ne treba te samo Sarajevo“, ovo je bio naslov teksta koji je nedavno na portalu Autograf objavio bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović. Ovo lijepo zvuči, zar ne? Treba postaviti pitanje, da li bi se novopromovirani lideri Antifašističkog pokreta u Sarajevu: Bakir Izetbegović i Šefik Džaferović, iskreno obradovali povratku Valtera? Dali je u „Lukavoj strategiji“ Alije Izetbegovića bilo uopće mjesto za Valtera? U jednoj rešenici ta strategija bi ovako izgledala: „Javno ćemo se predstavljati kao branioci evropskih vrijednosti i multi-kulti Sarajeva a tajno ćemo raditi na ubrzanoj islamizaciji Sarajeva i Bosne, koju ćemo nakon obavljenog posla na tacni pokloniti sultanu Taibu Erdoganu“. To bi bilo to, u jednoj rečenici. Imali su uspjeha, jer su realizaciju ove „lukave strategije“ godinama pokrivali sa vještom i žestokom propagandom. Vukli su korak po korak lukavo i podmuklo, ali im se ipak podkrala jedna ogromna greška, velika kao Trebević. Naime, čudo neviđeno se desilo kada je ,nedavno, Dino Konaković kao premijer kantona Sarajevo ( u to vrijeme još uvijek kadar stranke SDA) javno pred medijima obznanio: da njegova vlada i stranka SDA odustaju od multi nacionalnog Sarajeva. To je onaj isti Dino Konaković, kojeg je ovih dana u svoj fokus stavila diplomatija iz Vašingtona. Ovo je bio historijski obrat, jer se toga dana odustalo od „lukave strategije“, koja je u Evropi imala tako veliku podršku da su i samog Aliju Izetbegovića pretvorili u bosanskog De Gola. Mi, koji malo bolje poznajemo situaciju smo znali da su nam time, pored lažnog Valtera u igru sada ubacili i lažnog bosanskog De Gola, koji je da bi pokazao svoju vjerodostojnost iskoristio prvu priliku da puca u ulicu Pariške komune u Sarajevu i usmrti je. Bivši predsjednik Hrvatske u svome tekstu na portalu Autograf „moli i kumi“ da nam Valter uskrsne i donese spasenje. Bože, zar su i predsjednici Hrvatske tako nemoćni, pa prizivaju Valtera? A šta, ako se Valter pojavi a šta ako je Valter još uvjek živ i čeka pravi momenat da se pojavi? Pa evo , upravo, to se i desilo. Portal „Magazin Plus“ je objavio jedan senzacionalan tekst o sarajevskom Valteru, koji je proteklih godina djelovao u ilegali kao što i priliči pravom Valteru:
Ko je stvarno bio sarajevski Valter?
Situcija u Bosni je sve teža, a „odrona“ na putu je sve više. Vlakovi već odavno putuju u pogrešnom smjeru. Lokomotivom upravlja, TRIO FANTASTIKUS ili „dvojica bez duše a jedan bez glave“. Budućnost koja će doći, vjerovatno će biti budućnost koja neće imati svoga Valtera. Ako to bude tako, a sve je izvjesnije da će biti, onda bi najpametnije bilo krenuti u potragu i vidjeti šta se desilo sa našim posljednjim Valterom.
Imajući u vidu da je pismo koje je moj otac uputio članu predsjedništva Željki Komšiću i federalnom ministru za boračka pitanja objavljeno u medijima i izazavalo je veliki interes javnosti, htio bih da sa par „sitnica“, radi boljeg razumjevanja, pojasnim sljedeće, da se zna i da se ne otme zaboravu:
I u ovom zadnjem ratu, čije rane još uvjek „vidamo“, Sarajevo je imalo svog Valtera. Kao i u onom velikom ratu tako i uvom (1992-1995) bilo je puno lažnih Valtera, ali samo jedan je bio pravi. Ovaj o kome pišemo u ovom tekstu je pravi, pravcati a svi ostali su bili lažni. Svi drugi, koji su se lažno predstavljali pod tim imenom, su samo blijede i loše kopije. Samo je jedan Valter, kao što je jedan bio Hase (Ferhatović).
U prvoj godini rata, kada se grad povratio od šoka silnih granata, došlo je do formiranja Regionalnog štaba Sarajevo. Odlukom predsjedništva BiH, koju je potpisao Alija Izetbegović, za komandanta štaba je imenovan Mustafa Hajrulahović a za njegovog zamjenika Zdenko Raguž. Prvi od ove dvojice je djelovao za vrijeme rata pod kodnim nazivom „Talijan“ a drugi pod kodnim nazivom „Valter“. Bilo je još odluka predsjedništva iz ratnog perioda sa potpisom Alije Izetbegovića gdje se obojica ovih komandanata pominju, ali za podsjećanje ja sam naveo samo jednu. Otac mi je pričao, mislim da je to važno napisati sada, da je jednom prilikom sa Talijanom, uz par čašica rakije, razgovarao o svemu i svačemu. Talijan mu je tom prilikom, „face to face“ rekao, iako ga on nije ni pitao o tom, da je on ATEISTA. To je bilo ćaskanje, u pauzi između dvije granate. U toj prvoj godini rata, po mnogima i najtežoj, granate su stalno „pjevušile“ iznad naših glava. Ako je tada i bilo nešto preostalo od života, on se odvijao u tim pauzama između dvije granate. Ovo pominjem zato što mislim da je to važno, jer smo svjedoci da se slava i popularnost ovog heroja cijelo vrijeme zloupotrebljava od stranke SDA, kao da je on samo njihov i što je još gore pokušavaju ga prikazati kao nekakvog ratnika Islama. Mustafa Hajrulahović se iskreno zalagao i borio za multnacionalnu Bosnu i Hercegovinu i on je bio heroj svih Sarajlija. Nadam se da će jednom doći vrijeme da se njegovi posmrtni ostaci sa starog džamijskog groblja, gdje je pokopan prenesu u aleju Velikana gradskog groblja „Bare“. Inače, sahrane koje stranka SDA godinama organizira u parku pod prozorima zgrade Predsjedništva BiH, na jednom starom groblju, koje je odavno zakonom stavljeno van upotrebe, je još jedna tamna sjenka na njihovoj vladavini. U njihovoj viziji Bosne, stara džamijska groblja iz turskog perioda očigledno imaju puno važniju simboliku od jedne sahrane na pristojno uređenim gradskim grobljima u Sarajevu. Ali, istrajavati na tome da se obredi sahrana organiziraju u parku pod prozorima zgrade Predsjedništva, je više nego zabrinjavajuće. I tako nešto je moguće u Sarajevu, u kome su Valtera ostavili da gladuje.
U nastavku prikazujem kopiju pisma koje je moj otac dostavio, ovoj gore pomenutoj dvojici uvaženih funkcionera:
Istina o ratnim komandantima Alije Izetbegovića
Poštovani ministre Bukvareviću,
dirnule su me Vaše riječi koje ste izgovorili povodom godišnjice Talijanove smrti. Rekli ste, pored ostalog, da ste imali privilegiju osobno upoznati tog divnog čovjeka i velikog heroja. Uvijek nas sve dirnu ti momenti. Bosna voli svoje mrtve Heroje i ova kultura sjećanja koja se njeguje, je veoma važna. Oni koji nisu imali sreće da poginu u ratu kao oni, danas se progone i ponižavaju u raznoraznim sudskim procesima. Možda ima i takvih koji gladuju. Htio bih Vas podsjetiti na nešto što ne znate, a predpostavljam da biste voljeli znati. Riječ je o Agresiji i Agresorima i kada je to sve skupa počelo. Prof. Ivo Komšić je opširno pisao o hronologiji stvaranja „UZP“-a ali nije loše da znate i ovo što ću vam ja sada kazati. Još dvije godine prije početka rata u Bosni u grad Neum, u kom sam u to vrijeme živio, došli su radnici iz susjedne Republike sa kamionima i kranovima te sve kioske sarajevskog „Oslobođenja“ demontirali i odvezli a na njihovo mjesto montirali kioske „Vjesnika“. To su bili prvi simtomi i „golim okom“ vidljivi počeci nasrtaja na našu Domovinu. Zbog ovih procesa sam se sukobio sa svojim tadašnjim kolegom Brunom Stojićem i skoro da je bilo došlo do potezanja revolvera. To vam je gosp. Bukvareviću bio prvi mali ratni okršaj i uvertira u krvavi rat u Bosni. Nakon toga sam se vratio u Sarajevo i pridružio pokretu Otpora. Bruno Stojić je u međuvremenu u Hagu osuđen za ratne zločine, a ja sam danas u Sarajevu gdje jedva preživljavam i nemam čak ni onu minimalnu penziju. Je li to gospodine Ministre pošteno i pravedno ili možda imate namjeru da me uvjerite da ono što se dešavalo uoči rata i za vrijeme rata i nije bila Agresija i da su oni bili u pravu?
Ukoliko Vam nije poznato ime potpisnika ovoga pisma, informirajte se preko naredbi predsjedništva o imenovanju ratnih komandanata, koje je potpisao Alija Izetbegović.
Iskreni pozdravi,
Raguž Zdenko zvani Valter
Sarajevo, Ulica Zahira Panjete br. 2
Dostavljeno:
Federalnom ministru za boračka pitanja
Članu predsjedništva BiH Željki Komšiću
Pripremio: Marko Raguž
Sarajevo: 16. O6. 2020. god.
Kamuflirani Valter: Rimski most – Sarajevo Foto: M. Raguž
