Ivo Andrić: “Sve moje je iz Bosne”
U Matici rođenih crkve Svetog Ivana Krstitelja u Travnik, pod rednim brojem 70, stoji da je 9. oktobra 1892. godine rođen Ivan, sin Antuna Andrića, podvornika i Katarine Andrić, rođene Pejić.
Umro je 13. mart 1975. (82 godina) Beograd, Jugoslavija
“U trenucima kad me zamarao i trovao svet u kom sam po zlu slučaju živeo i čudom se održavao u životu, kad se mračio vidik i kolebao pravac, ja sam tada pobožno prostirao preda se, kao vernik molitveni ćilim, tvrdu, ubogu, uzvišenu višegradsku stazu koja leči svaki bol i potire svako stradanje, jer ih sve sadrži u sebi i sve redom nadvisuje.”
Ivo Andrić je bio književnik, diplomata, ambasador Kraljevine Jugoslavije uNjemačkoj od 1939. godine. Rođen je u Docu kod Travnika, a njegova porodica je porijeklom iz Sarajeva. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost1961. godine za kompletno književno djelo o historiji jednog naroda, s romanom Na Drini ćuprija (1945.) kao vrhuncem tog djela.
»Gospode, koji si nad svjetovima i vladaš i znaš, pogledaj, molimo te, i na ovu brdovitu zemlju Bosnu, i na nas koji smo iz njena tla nikli i njen hljeb jedemo.
Daj nam ono za što te dan i noć, svak na svoj način, molimo: usadi nam mir u srce i slogu u gradove. Ne daj da nas tuđin više zlim zadužuje. Dosta nam je krvi i ratničke vatre. Mirnog hljeba smo željni.«
“Je li vam se ikad dogodilo da, bačeni iz kolosijeka, rečete svagdašnjici: zbogom, i da se vinete, nošeni strašnim vihorom, zaprepašteni, kao onaj kome se tlo izmiče?
Je li vam se dogodilo da vam uzmu sve – a šta se čovjeku ne može uzeti? – i da vam na dušu polože tešku odurnu ruku i da vam oduzmu radost i vedrinu slobodnog duha; i samu srčanost, koja ostaje kao posljedni očajni dar sudbine, da vam uzmu i učine od vas nijemo prezavo ropče?…”
Ex ponto
“Sve moje je iz Bosne” tom preciznom ispovjednom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, “zemlja mrke ljepote”, u središtu njegova književnog mikrokozmosa. A, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način. Polažući osobito na razvoj čitalačke kulture, on je cjelokupni iznos Nobelove nagrade za književnost (u današnjoj protuvrijednosti oko milijun eura), koju je dobio 1961. godine, poklonio Bosni i Hercegovini, namijenivši taj ogromni novac za “unapredjenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine”.
magazinplus.eu
