Homo balcanicus
Zapitkivač: Jesi li to ti? Šta ima? Gdje si? Kakav si k’o čovjek?
Obraz mu se ne zacrveni od stida nego od – napada bjesnila.
Decibeldžija. Galamu opravdava temperamentom a ne manjkom uljuđenosti.
Pravo lice mu je – dvoličnost.
Umislilac. Boluje od hvalititisa.
Pomirovljenik. Miri se sa postojećim stanjem.
Maloljetan mozgom.
Štuca bez prigušivača.
Prsti mu najčešći „escajg“.
Prst u nosu jedan mu od „hobija“.
Kosa mu ne sarađuje sa šamponom.
Radi i on na svom liku i djelu – pušta bradu, boji kosu.
Smijeh mu za nekoliko brojeva veći od lica.
Pjevajući preglasno iskupljuje se za nemuzikalnost.
Nije krezub nego mu se pojavio deficit – u broju zuba.
Bijeli luk mu jedini „kalodont“.
Pripadnik snaga za brzo pražnjenje ovala. Naglo prelazi s riječi na – predjela.
Odlazi na visinske pripreme u kafanu – za šank.
Sok pije na javnom mjestu, pivo u „ilegali“.
Zadržava se pred izlogom knjiga da bi se – ogledao.
Horoskop mu glavna lektira.
Nije sadista u agrokulturi, jeste u životu.
I kad je drugorazredna ličnost, sjeda u prvi red.
Ima položen vozački ispit, ali ne i kurs hodanja po gradu.
Auto mu glavni dio autobiografije. A najbolje vozilo – društveno.
Kad je mercedeslija, obično vozi oktansku disciplinu – leleslalom.Tad ne vozi nego – gađa.
Pravi je „poliglota“ – jedna glava hiljadu jezika. A bez izvađene dozvole za nošenje jezika.
Ne zna za dativ, ali zna za – uzimativ.
Nosi zatamnjene naočale kao zaštitu ne od prejake svjetlosti nego od prezrivih pogleda.
U svojoj kasabi-palanci duha ne voli došljake-strance, a stranac je u – životu.
Ono pobjeglo u – zbrisel. Pa se povratilo zaposjedajući kote – vlasti.
Razmeće se krupnim riječima, a dokazuje sitnim djelima.
Takojević je. Zaražen virusom poltronizma.
Mutnolovac. „Honorar“ u vidu: manjka živaca i viška šećera u krvi.
Maneken duha. Otvarač i zatvarač priredbi, žongler riječima, vrpcaroš, provodadžija
trećeligaša u umjetnosti, kolekcionar dnevnica.
Rado se šali na tuđi žiro-račun.
Ljubitelj tuđe imovine. Specijalizirao za – uzimarijusa, subspecijalizacija – kradologija.
Kad nešto gradi, gradi uinat drugima.
Usuđuje se da piše, slika, muzicira, režira, animira, a u zavadi je sa talentom i bez završne
osnovne škole kulture. Od toga dobija – literaturitis.
Veleposjednik je kilograma, ali ne i pameti.
Ne žvače nego – guta. „Nadoknađuje“ propušteno u bosonogom i prinudno dijetalnom
djetinjstvu.
Nosi akten-tašnu u kojoj su prehrambeni artikli glavni „sadržaj“.
Kravatolog. Kravata mu srasla s vratom.
Konfuzije Prvi. U grlu mu „ugrađen“ mumlafon.
Još nije razdužio grmaljerosa u sebi: ne gleda nego bulji, hoda „na kant“, omiljena
konfekcijska boja – siva, sekundarne sirovine iz nosa odlaže na ulici,nosi stereo-čarape.
Prvo repetira jezik pa onda – mozak.
Umjesto moždanih centara ima – moždane periferije.
Kad nešto ne može i ne umije, onda kaže da – neće.
U tuđoj nesreći vidi svoju sreću.
Uspijeva negirajući druge.
Ohol prema podređenima, snishodljiv prema nadređenima.
Umjesto posla odrađuje – nezaštićene.
Izdiplomirao po skraćenom kursu. Dok si rekao – mito.
Posljednje što je pročitao bila je – diploma.
Tituloman. Foteljeros. Mobiteldžija. Razmetljivac potpisom.
I kad ima diplomu, nema odgoj. Nije knjiga prošla kroz njega.
Nadmenošću, nadvikivanjem, presuđivanjem i osuđivanjem drugog iskupljuje se
za vlastitu beznačajnost i neumijeće življenja.
Ima pognut hod i oboren pogled jer su mu zatvoreni vidici.
„Zna“ strane jezike: konto, ekstraprofit, pozitiva, provizija, korupcija, uzurpacija,
hipertenzija, kolaps.
„Pedigre“ mu: potiče iz „ugledne“ profiterske porodice.
Za ovozemaljske grijehe odgovao bi pred Bogom a ne pred zakonom.
Ispilio se iz partijskog inkubatora. Ne smije da se učlani u SJL (Stranku jednog lica),
jer bi sam sebi morao biti i vođa i glasnogovornik.
Od marksologa preobratio se u minderologa.
Amnestiran od rada. Dovelo ga, metnulo na poziciju.
Zakoni za njega postoje da bi imao šta prekršiti.
Demokrata u izjavama, a tiranin u porodici i na vlasti.
Slijedi vođe, a ne programe i institucije.
Uvažava sposobnost, ali samo u krugu klana i profiterske dinastije.
Etnički i religijski identitet ne živi iznutra nego spolja – vizuelnim znamenjima.
Dijalog pretvara u monolog, „ispaljujući“ u sagovornika paljbu riječi.
Verbalna protetika mu: „Nema problema“,“Biće bolje“, „Ako Bog da“.
Mrzi filozofiju, beletristiku, ne voli primijenjenu etiku, a „stručnjak“ je za politiku,
meteorologiju, nogomet.
Čestitost proglašava slabošću, a rad – kaznom.
Istraživač je, ali tuđih biografija.
Samozvani „ekspert“ opće prakse.
Arheološki je ostatak iz čovjekozoika/ženozoika.
Tacno.net
