Ismail Palić: ANUBiH nije trebala odgovarati na prljave političke provokacije SANU-a

“Sličnost između bosanskoga i srpskoga, odnosno hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini neuporedivo je veća nego između srpskoga u Bosni i Hercegovini i Srbiji ili hrvatskoga u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Naravno, nikome se ne smije odreći pravo da svoj jezik imenuje kako želi, ali je doista apsurdno da se u BiH dovodi u pitanje bosanski, a ne srpski i hrvatski jezik”

Razgovarao: Mahir SOKOLIJA
Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ
(Faktor.ba/Magazin STAV)

Bosanskohercegovački lingvist Ismail Palić rodio se 1969. godine. Diplomirao je 1993. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je 2002. odbranio magistarsku radnju, a 2006. doktorsku disertaciju. Bavi se gramatikom, posebno sintaksom i semantikom savremenog bosanskog jezika. Iz tog područja objavio je više knjiga te veći broj rasprava, članaka, ogleda i prikaza u domaćim i inozemnim časopisima i zbornicima. Šef je Odsjeka za bosanski, hrvatski i srpski jezik, glavni je urednik časopisa za jezik i književnost Pismo te član redakcija više lingvističkih publikacija. Jedan je od utemeljitelja i prvi predsjednik Bosanskoga filološkog društva. Bio je član Pravopisne komisije za ocjenu prvog Pravopisa bosanskoga jezika. Sudjelovao je u brojnim domaćim i međunarodnim lingvističkim projektima. Autor je više knjiga, a u koautorstvu s Dževadom Jahićem i Senahidom Halilovićem napisao je Gramatiku bosanskoga jezika.

STAV: Odjeljenje humanističkih nauka Akademije nauka i umjetnosti BiH objavilo je “Saopćenje povodom ‘Odluke’ Odbora za standardizaciju srpskog jezika Instituta za jezik SANU”. Imali ste priliku pročitati ovo Saopćenje. Kakav je Vaš opći dojam o njemu i da li je njime dat zadovoljavajući odgovor na Odluku Instituta SANU-a?

PALIĆ: Da, pročitao sam to Saopćenje. Prije svega, sama izjava Odbora za standardizaciju srpskoga jezika Srpske akademije nauka i umjetnosti iz Beograda koja je obznanjena prije mjesec-dva čin je politikantstva najniže moguće razine, kakvo nikako ne pristaje nijednoj naučnoj instituciji. Ta je izjava čak nazvana „Odlukom“. Zamislite: Odbor za standardizaciju jezika u jednoj državi „odlučuje“ o standardnome jeziku u drugoj državi, s kojim nema nikakve veze! Da normalan čovjek ne povjeruje! Takav je čin apsolutno besmislen i žalostan. Zato svaka vrsta polemike s takvom institucijom i s takvim stavovima, po mome mišljenju, zapravo znači sudjelovanje u toj vrsti diskursa, a ja nisam siguran koliko je to primjereno ozbiljnoj naučnoj instituciji kakva je ANUBiH. Dakle, ja mislim da uopće nije trebalo na taj način odgovarati na niske i prljave političke provokacije Srpske akademije, posebno zato što ne vidim kakav cilj takvi odgovori s mjesta kakvo je ANUBiH mogu postići. Ne kažem da se takve stvari uopće ne trebaju komentirati – uostalom, to upravo i činim, ali iz svoje vlastite pozicije – no ići „saopćenjem na saopćenje“, ne bih rekao da je to pravi način. Prema tome, moj opći dojam o saopćenju ANUBiH nije osobito pozitivan.

STAV: Svojom Odlukom SANU nastoji lingvistički osporiti konstrukciju naziva bosanski jezik. Ako je Saopćenje ANUBiH već napisano, da li je trebalo sadržati i tu vrstu odgovora?

PALIĆ: Ovakvo institucionalno oglašavanje, po mome sudu, nije bilo potrebno. No ja ne bih želio da se iz mojih riječi razumije kako treba ostati potpuno gluh na sad već vrlo prošireno orkestrirano političko djelovanje protiv bosanskoga jezika i njegovih baštinika i govornika, i u konačnici protiv Bosne i Hercegovine. Ne, naša je zadaća, posebno nas lingvista, da u javnome medijskom prostoru kao intelektualci jasno i nedvosmisleno ukazujemo na takvo djelovanje, na njegove nosioce i na njihove razloge i ciljeve. Naravno, javnost će i sama umjeti prepoznati jeftina podmetanja, providne zamjene teza, očigledne provokacije i sl., tako da mi ne moramo bdjeti nad javnim komunikacijskim prostorom i trčati da se brže-bolje oglasimo o svemu što tamo nekakav Dodik i njemu slični usput izjave o bosanskom jeziku kako bi samo potvrdili kontinuitet svoje destruktivne političke misije. Imamo mi i druga posla. Međutim, ako se u tom kontekstu poziva na tobožnje naučne razloge i na taj način želi pokolebati i dezorijentirati naša javnost, onda mi, naravno, moramo reagirati i objasniti da bilo kakvo naučno utemeljenje negiranja bosanskoga jezika apsolutno nema osnova i da je riječ o grubom podmetanju i zloupotrebi nauke. Ja sam o tome više puta govorio, a i ovdje je sad prilika da se to kaže. Potpuno je neosnovano i besmisleno (nastranu što je besmisleno da to rade oni, kao SANU i HAZU, kojih se to ni na koji način ne tiče!) navodnu neprikladnost imena bosanski jezik obrazlagati i tumačiti pozivajući se na pravila gramatike i tvorbe riječi. Tvorba riječi uopće se ne bavi tvorbom imenâ prirodnih jezika; nisu ti jezici kao pojmovi nastali jučer pa da im treba nadjenuti ime, oni imaju svoj milenijski kontinuitet. Pa i kad bi bilo tako, kad bi to doista bila stvar tvorbe, termini (nazivi) u svakom jeziku imaju poseban status, njihovo se značenje određuje definicijom, a ne značenjem sastavnica od kojih su tvoreni, to je bez sumnje poznata stvar lingvistima u SANU, samo je oni prešućuju. Recimo, jedan od njihovih kopljonoša Miloš Kovačević, gostujući u jednoj emisiji na jednoj ovdašnjoj televiziji, govori o tome kako danas ima oko 7.000 jezika i kako je ime svakog od njih tvoreno od imena naroda koji njime govori, samo je bosanski izuzetak, pa bismo se mi onda trebali upitati šta je s nama. Pa dajte da ja upitam Kovačevića da li on zna svih tih 7.000 jezika kad to tvrdi. Da li on zna imena svih tih 7.000 jezika? Gdje je on pročitao tu informaciju? Naravno, ne zna i nije to nigdje mogao pročitati! Vidite, to je klasičan primjer kako se konstruiranim, lažnim, tobožnjim naučnim činjenicama podupire i brani vlastito proizvoljno mišljenje.

STAV: Je li od Odsjeka za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta u Sarajevu zatraženo stručno mišljenje u vezi s ovim Saopćenjem?

PALIĆ: Ne, niko od nas nije tražio nikakvo mišljenje. Moram, nažalost, kazati da je naša saradnja s ANUBiH, s obzirom na činjenicu da smo mi matična jedinica Univerziteta u Sarajevu za bosanski jezik, sasvim nezadovoljavajuća. Osim toga, u ANUBiH, po mome mišljenju, nije na odgovarajući način općenito posvećeno dovoljno pažnje području lingvistike, pa time ni bosnistike. Projekt Općeslavenskoga lingvističkog atlasa, koji je zasnovan još prije rata, iako svakako vrlo značajan, apsolutno je nedovoljan. I ANUBiH i Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik morali bi mnogo tješnje sarađivati u naučnoistraživačkim i stručnim projektima koji bi, sasvim sigurno, više od bilo kakvih saopćenja pomogli bosanskome jeziku.

STAV: Kako gledate na činjenicu da pojedini kantoni u Federaciji BiH u svojim ustavima ne poznaju kategoriju bosanski jezik, već ga imenuju kao bošnjački?

PALIĆ: Očigledno, riječ je o protivpravnoj, protivustavnoj političkoj praksi koja je potpuno neprihvatljiva. Bosanski, hrvatski i srpski jezik, prema Ustavu Federacije BiH, potpuno su ravnopravni na cijeloj njezinoj teritoriji, i svaki pravni dokument koji to ne uvažava u suprotnosti je s Ustavom. Naravno, i ta praksa izravni je rezultat političkih manipulacija jezikom u Bosni i Hercegovini koje dolaze iz Republike Hrvatske (srećom, koliko mogu vidjeti, one su danas mnogo manje izražene). Trebalo je svakako odavno uputiti apelaciju Ustavnom sudu, ali našim političarima to očito nije dovoljno značajan problem. Doduše, pitanje je i šta bi se tom apelacijom i vrlo vjerovatnom pozitivnom presudom postiglo u državi u kojoj je nepoštivanje odluka Ustavnoga suda najnormalnija stvar! No, to je mnogo šira tema.

STAV: Možete li prokomentirati ovaj dio Saopćenja: “Smatramo da za osporavanje naziva ‘bosanski jezik’ najveću odgovornost snose pojedini lingvisti, kako oni koji negiraju bosanski jezik, tako i oni koji nastoje proizvesti njegovu monolitnost i nacionalnu isključivost. Njihovim istrajavanjem na tri jezika u BiH stvoren je okvir za postavljanje tri pogubna paralelna sistema – obrazovna, naučna i odgojna.” Ovdje u prvom redu mislim na svojevrsno izjednačavanje odgovornosti za osporavanje.

PALIĆ: Ne, nikako se ne bih mogao složiti s takvim stavom. Nema potrebe da govorim o odgovornosti osporavatelja bosanskoga jezika, o njoj sam već govorio i ona je jasna. Ja, međutim, ne vidim na koji način „pojedini lingvisti“ koji zagovaraju „monolitnost i nacionalnu isključivost“ bosanskoga jezika osporavaju njegov naziv. Ja se ne mogu sjetiti da je bilo ko od bosnista i bosanskih lingvista osporavao naziv bosanski jezik, pa ostaje nejasno ko su ti „pojedini lingvisti“ o kojima je riječ. Posebno ne mogu prihvatiti mjeru izjednačavanja odgovornosti jednih i drugih. Ali ako mogu sebi dopustiti da nagađam kako je riječ o strogim poveznicama između bosanskoga jezika i bošnjačkoga naroda, onda mogu kazati da tu postoje stanoviti problemi. No, ipak, nije ista stvar osporavati ime bosanskoga jezika i različito razumijevati njegov sadržaj.

(Kompletan intervju pročitajte u novom broju magazina STAV, koji je u prodaji)