Kultura

Islamski primat i stagnacija u nauci

Naređeni Kur’anom da traže znanje i čitaju znakove prirode svog Stvaraoca te motivisani nađenim blagom antičkog grčkog učenja, muslimani su napravili društvo koje je u svijetu u Srednjem vijeku postalo centar nauke. Arapski jezik je 500 godina bio sinonim učenja i nauke. „Do 1600. nije postojalo ništa što bi Evropi ukazalo na to šta se dešava u svijetu islama“- rekao je dr. Jamil Regep, profesor povijesti nauke na Univerzitetu u Oklahomi. Međutim, historičari navode da je infuzija znanja u Zapadnoj Evropi bila upravo ta koja je pokrenula Renesansu i revoluciju nauke. Po dr. Abdelhamidu Sabru (penzionisanom profesoru historije arapske nauke), civilizacija ne nastaje tek tako. One trebaju da uče jedna od druge, a islam je dobar primjer toga. „Intelektualni sustret Arabije i Grčke je bio jedan od najvećih događaja u historiji“ – rekao je pomenuti profesor Abdelhamid Sabr. On žestoko kritikuje “povijest nauke”, jer je to po njemu jedno od područja “koje još nije pokrenuto”. Islam kroz povijest je taj koji podstiče na nauku i učenje. Ideja da je islamska nauka “nedostižna”, prvi put iznesena od strane Abdus-Salama, inače i prvog muslimana koji je dobio Nobelovu nagradu u Parizu, proganja istočne naučnike. „Muslimani osjećaju neku nostalgiju za prošlošću, kad ustvari mogu biti zadovoljni s tim što su bili jedni od glavnih pokretača razvoja nauke“- iznosi dr. Bakar. Dok se pojedini naučnici i historičari pozivaju na “islamsku nauku” koja je upoznata sa duhovnim vrijednostima, ona je uveliko i odbačena od strane istočnih naučnika. Pored ove skupine naučnika postoje i oni koji vjeruju da je vjerski konzervatizam na Istoku bio taj koji je prigušio skeptični duh, neophodan za dobru nauku.

Zlatno  Doba

Kada se u VII i VIII st. Muhammedova (s.a.v.s.) vojska proširila van Arabijskog poluotoka, zauzeli su teritoriju od Španije do Perzije, ujedno prihvatajući i učenja grčkih mislilaca Platona, Aristotela i dr. „Većinom nepismeni muslimanski osvajači su se okrenuli mjesnom obrazovanju koje bi im i pomoglo pri vladanju“,  ističe dr. Lindberg. Jevreji, kršćani i muslimani – svi oni su učestvovali u procvatu nauke, umjetnosti, medicine i filozofiije, koji je trajao najmanje 500 godina. Historičari smatraju da se vrhunac procvata dogodio pojavljivanjem trojice velikih mislilaca: Abu Ali Al-Hasan ibn al-Haythama, također poznatog kao Alhazen; Abu Rayhan Muhammed al-Biruni; i Abu Ali al-Hussein Ibn Sina, poznatog kao Avicenna. Al Haytham (rođ.965.) je vršio eksperimente sa svjetlom i viđenjem te je napravio osnovu za modernu optiku, pa i spoznaju da nauka treba biti bazirana na eksperimentima kao i na filozofskim argumentima. Al Biruni (rođ. 973.), matematičar, astronom i geograf, oko 13.000 stranica, uključujući i opsežnu sociološko- geografsku studiju Indije. Ibn Sina (rođ. 981.) fizičar i filozof, tvorac je Medicinske enciklopedije, napisane u milion riječi koja je korištena na Zapadu kao udžbenik sve do 17. stoljeća.

Učenjaci navode da je nauka bila naklonjena srednjovjekovnom islamu iz nekoliko razloga. Dr. David King, historičar na Univerzitetu u Frankfurtu, je naveo drugi razlog u svojoj knjizi “Astronomija u službi islama” a to je činjenica da je islam jedna od rijetkih religija koja stavlja pod neophodno naučne procese kako bi se mogli obaviti vjerski obredi. Islam je povećao ulog za astronomiju s tim da su Arapi uvijek bili znani o zvijezdama te su ih koristili za kretanje kroz pustinju. Primjera radi, obaveza muslimana da kada se mole budu okrenuti prema Mekki je zahtjevala određeno znanje o veličini i obliku Zemlje. Najveći muslimanski astronomski umovi su pokrenuli svijet konstrukcijom nacrta i dijagrama pomoću kojih Kibla ili sveti smjer može biti nađen sa bilo koje tačke svijeta.

Od X do XIII st. Evropljani, posebno u Španiji, su prevodili arapske radove na hebrejski i latinski “što god su brže mogli”- kaže dr. King.  Rezultat toga je bio preporod učenja koje je na kraju transformisao zapadnu civilizaciju. Jedan od razlog zašto istočna nauka nije išla i dalje je i taj što su u XIII st. krstaši uklonili islamsko cartvo sa Zapada, a Mongole sa Istoka. Kršćani su ponovo osvojili Španiju i samim tim veličanstvene biblioteke Kordobe i Toleda, pune učenja Arapa. Posljedica je bila ta što su centri islamskog učenja sve manje bivali povezani jedni s drugima i sa Zapadom, što je vodilo ka postepenoj eroziji jedne od dva najvažnija osnova nauke – komunikacije i finansijske podrške. Na Zapadu, nauka je mogla sama da finansira novu tehnologiju poput parnog stroja te da privuče sponzore drugih industrija. Međutim, Istok je ostao ovisan o patronatu i znatiželji sultana i halifa. Po dr. El-Bazu, Otomani koji su preuzeli arapsku zemlju u XVI st. su bili graditelji i osvajači, a ne mislioci. “Ne možete očekivati da nauka bude uređena, kad društvo nije” – izjavio je gore navedeni profesor. „Pa zašto je onda nauka muslimana opala?” – pita se dr. King. Na isto on i odgovara: ” To je većinsko pitanje Zapada. Cvala je hiljadu godina – nijedna civilizacija nije doživjela procvat tako vremenski dug i na taj način.“

Prema dr. Perveziu Hudbhoyu, nauka i dalje leži u muslimanskom svijetu. Prema njegovoj neformalnoj anketi kao i knjizi “Islam i nauka, vjerska ortodoksija i bitka za razum”, muslimani su potcijenjeni u nauci. Jedan od razloga invazije na Zapad, tvrde naučnici, je trud da se “islamizira” nauka putem postavljanja Kur’ana kao glavnog izvora znanja.

“Nauka je internacionalna”- kaže dr. El-Baz. “Ne postoji nešto poput islamske nauke. Nauka je ustvari poput jedne ogromne zgrade. Svaka osoba stavlja po jedan blok. Oni nemaju religiju i nebitna je boja osobe koja postavlja blok.”

Sa engleskog prevela: Emina Muminović-Jašić

Dialogos

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close