Siguran sam da je, ako uzmemo stvar u svoje ruke, postanemo odgovorni i pokažemo zajedništvo, moguće smanjiti broj zaraženih, ali ako se budemo ponašali neodgovorno, ništa ne isključujemo – izjavio je ministar zdravstva Vili Beroš 16. listopada, kada je srušen jedan od rekorda broja zaraženih koronavirusom u Hrvatskoj. Kao što su političari, članovi Stožera i dio medija u ožujku i travnju papagajski ponavljali, a narod se sprdao s tom izjavom, da “su iduća dva tjedna ključna” tako se sada iz dana u dan, sa svakog portala, iz svih novina i sa svake televizije ponavlja jedno te isto: “Prestanite biti neodgovorni, zbog vas svi umiremo”.
Evo nekoliko probranih izjava. 18. listopada u Dnevniku HRT-a epidemiolog Branko Kolarić izjavio je kako “nas neodgovorno ponašanje dovodi do toga da nam zdravstveni sustav postaje preopterećen”. Razgovarajući s novinarima u Jastrebarskom 21. listopada, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović rekao je kako “Stožer može donositi odluke i epidemiolozi propisivati preporuke, ali se ništa neće postići ako građani to ne prihvate. Zato će se pojačati inspekcije usmjerene na neodgovorno ponašanje”. Slično su 23. listopada govorili Krunoslav Capak i Alemka Markotić. Capak tvrdi da on ne želi kažnjavati ljude, ali eto, ako se ne pridržavaju mjera, morat će se uvoditi “cijeli niz mjera koje epidemiolozi imaju na raspolaganju”, a Markotić kaže kako je najveći problem “nepoštivanje mjera”.
Svaljivanje odgovornosti
Nisu se u tu priču uključili samo vođe raznih stožera. Slično je govorio i premijer Plenković, pa je tako na početku sjednice Vlade početkom listopada izrazio zabrinutost zbog rasta broja zaraženih, te je rekao da “relativiziranje i omalovažavanje ima za izravnu posljedicu nepridržavanje zaštitnih mjera i neodgovorno ponašanje, čime ugrožavamo i zdravlje i gospodarstvo. Treba poklanjati povjerenje znanosti, Stožeru, a ne se voditi politikantskim nagađanjima i improviziranim savjetima”. Isto tako je dodao, poprilično urnebesno, kako će Vlada održati gospodarsku aktivnost, ali da bi to osigurali, nužna je osobna odgovornost svakog građanina te je narod pozvao da “pridonose ekonomskom patriotizmu”.
Svaljivanje baš sve odgovornosti ide od Plenkovića preko šefova Nacionalnog stožera pa sve do lokalne razine. Učinila je to 10. listopada i ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Željka Karin, koja je rekla: “Bojimo se da će do rasta broja slučajeva doći ako se nastavimo ponašati neodgovorno. Moramo misliti o tome, ako situacija bude eskalirala, morat će doći do pooštravanja mjera, a onda znamo što to donosi sa sobom, i pad gospodarstva”. Još je jasniji 9. listopada, kada je u Zagrebu zaražena 161 osoba, bio ravnatelj zagrebačkog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Zvonimir Šostar, koji je rekao: “Ova eksplozija u Zagrebu samo je rezultat naše nediscipliniranosti i neodgovornosti”.
Dok oni koji su plaćeni da budu odgovorni za svoje poteze sve svoje neuspjehe svaljuju na narod, teško je ne primijetiti nekoliko velikih problema s odgovornima. Prvo, i najvažnije, ogromna je količina laži koje izlaze iz usta odgovornih na svakodnevnoj razini. Ne preuveličavanja, muljanja ili zaobilaženja istine, nego čistih laži. Vidimo to na gotovo banalnom primjeru cjepiva za gripu. 8. listopada Vlada je na svojim stranicama prenijela članak o gostovanju ministra Beroša na HTV-u, gdje je Beroš izjavio da će biti dovoljno doza cjepiva protiv gripe za sve koji se žele cijepiti. U “Andriji Štamparu” su početkom listopada također potvrdili da će biti dovoljno cjepiva za sve. Govorili su to početkom mjeseca i mnogi epidemiolozi koje ne treba sramotiti citiranjem. 19. listopada službeno je počelo cijepljenje protiv gripe i po prvim novinarskim izvještajima, sve su doze nestale. U jednom danu. U tom istom danu, Capak je dao ovu sramežljivu izjavu: “S obzirom na interes, ne znamo hoće li biti dovoljno doza cjepiva protiv gripe”. Rekao je to u trenutku u kojem su već i novinari znali da cjepiva nema te da je sve već rasprodano. Teško je pomisliti da su naši najveći stručnjaci za epidemiologiju toliko nesposobni da ne mogu procijeniti koliko je cjepiva potrebno, a zatim i reći ima li ili nema cjepiva (nakon što je cijela zemlja saznala da cjepiva više nema). Što bi onda značilo da lažu.
Slična dilema između nepodobnosti i laži može se pronaći i u drugim izjavama. Već je postalo ustaljeno da epidemiolozi, članovi Stožera ili Vlade uvjereno tvrde da se nešto neće dogoditi. Neće biti lockdowna u ožujku. Neće biti novih mjera. Nema potrebe za zabranjivanjem koncerata. Svadbe će se sasvim regularno odvijati. A onda bi redom počeli jednu po jednu stvar zabranjivati. I svaki put kada bi proveli neku nepopularnu mjeru, prvo bi muljali da se to nikada neće dogoditi, a onda bi sve svalili na građane, tvrdeći da su oni krivi što se zabranjuju stvari i to nema veze s neuspjehom politika koje Vlada i stožeri provode ili ne provode.
Kakvo licemjerje
A ponekad dužnosnici naprosto otvoreno lažu, bez imalo skrivanja. Zvonimir Šostar 9. je listopada izjavio: “U ponedjeljak krećemo s prijedlogom novih mjera, to su maske na otvorenom. Maska nije problem da se nosi kontinuirano. Italija je uspjela suzbiti drugi val maskama”. U ovom slučaju Šostar ili laže ili je natprosječno glup. Naime, Italija je uvela obavezno nošenje maski na otvorenom dva dana prije nego što je on dao tu izjavu, 7. listopada. Ne samo da nisu mogli u dva dana vidjeti efekt takve mjere, nego ni njegova teorija da je suzbijen drugi val korone ne stoji. Mjesec dana prije Šostarove izjave u Italiji su zabilježena 1434 slučaja zaraze. Na dan izjave 5372 slučaja. A 25. listopada zabilježeno je 21.273 slučaja zaraze koronavirusom. Toliko o Šostaru i njegovim procjenama uspješnosti mjera.
Osim laži, građani su svakodnevno suočeni i s ogromnom dozom licemjerja onih koji bi zapravo trebali biti odgovorni. Premijer Plenković se na teniskom turniru družio sa zaraženim Novakom Đokovićem pa se onda ljutio na medije i narod kako se usuđuju od njega tražiti da se stavi u samoizolaciju, kao što su deseci tisuća ljudi u sličnim prilikama morali učiniti. Saborski zastupnici dobivali su osobne potvrde od ravnatelja institucija da smiju prisustvovati saborskim glasanjima i ne ići u izolaciju kada je trebalo očuvati većinu u Saboru. Predsjednik Milanović je za vrijeme potpunog lockdowna države vrijeme provodio s ekipom u klubu Dragana Kovačevića, kršeći baš svaku mjeru, a kada su ga prozvali za to, silno se naljutio i bijesno izjavio kako je trebalo pojesti hranu koja je bila tamo, da se ne baci. Nakon šesterosatne sjednice Vlade 24. listopada pozitivna je ministrica turizma Nikolina Brnjac, a u samoizolaciju nisu otišli svi članovi Vlade i premijer Plenković, već samo ministri Aladrović i Ćorić koji su sjedili do nje. Ostali su se testirali i bili su negativni. Za razliku od ministara i premijera, kada je jedan učenik pozitivan, cijeli razredi idu u samoizolaciju.
Kao što to obično biva u Hrvatskoj, korupcija, neodgovornost i nedostatak morala idu od samog vrha pa sve do dna. Kao što su kod nas krali svi, od radnika na naplatnim kućicama pa sve do premijera, tako je i danas – izolacijska pravila krše premijer, predsjednik, ali i sitni činovnik – šef Stožera u Pitomači koji je bio na svadbi bez maske i distance i time se hvalio na društvenim mrežama. Mora da se silno iznenadio kada je netko iz javne službe ipak morao preuzeti odgovornost.
Proturječne institucije
Iz dana u dan političari, članovi stožera i epidemiolozi svu odgovornost svaljuju na građane i tako svi izbjegavaju odgovornost. Teško je optužiti četiri milijuna ljudi za nešto, dok je puno lakše odgovornost pronaći u jednoj osobi koja bi zaista i trebala biti odgovorna za nešto. Tko zna gdje bismo bili kada bismo zaista propitivali odgovornost svih naših političara i javnih dužnosnika koji primaju plaću iz proračuna i trebali bi odgovarati građanima. Recimo, što učiniti s Kolarićem koji mrtav-hladan izgovori sljedeće: “Istra i sjeverna Hrvatska dugo su imale mali broj jer su to inače područja s najvećim BDP-om, kultura življenja je možda malo drugačija”. Želi li tu Kolarić reći da oni koji žive izvan Istre ili sjeverne Hrvatske nemaju kulturu življenja na razini koja bi se njemu svidjela? Ili da su si sami krivi? Kako onda objašnjava svoje izuzetno sarkastične izjave o Švedskoj, za koju tvrdi da im raste broj oboljelih? Naime, Švedska ima i visok BDP i kulturu življenja kakvu bi htio pa svejedno nemaju mokre snove o restriktivnim mjerama i drže sasvim normalan broj zaraženih te minimalnu smrtnost. Kako kaže poduzetnik Nenad Bakić koji provodi apsolutno najbolje analize koronavirusa: “Kolarić i slični najzaslužniji su za širenje epidemije jer ovakvim gluparijama opasno narušavaju povjerenje građana…”
Bakića podržavaju i ozbiljna istraživanja koja se provode na respektabilnim sveučilištima. Grupa znanstvenika s Londonske škole higijene i tropske medicine objavila je veliko istraživanje o povjerenju i transparentnosti vlada u doba koronakrize, s posebnim fokusom na britansku vladu. Zaključili su kako je povjerenje građana u postupke vlasti i stručnjaka prvi ključan faktor u borbi protiv pandemije, jer ako građani ne vjeruju preporukama i mjerama, onda je efikasna borba potpuno nemoguća.
Zanimljivo, ti su istraživači i pobrojali glavne faktore zbog kojih građani gube povjerenje u institucije kada je pandemija u pitanju. Prvi je razlog nedostatak transparentnosti koji proizlazi iz želje vladajućih da skriju informacije od građana. Istraživači kažu da građani žele potpunu istinu, čak i kada vlada misli da bi mogla uzrokovati paniku, jer nisu toliko glupi da ne znaju što se zapravo zbiva. Drugi razlog su prošla iskustva s institucijama – ako vlada i institucije često skrivaju istinu od svojih građana, zašto bi im sada vjerovali. Treći razlog je nebaziranje odluka na znanstvenim činjenicama i dokazima. Sjećate se kada je Vlada morala povući mjere o zatvaranju teretana? Morali su to učiniti zato što nije postojao niti jedan dokaz zaraze u teretanama pa su to povukli bez nekih prevelikih objašnjenja. Neke europske zemlje, poput Engleske, tjedno objavljuju hrpe statistika i podataka na kojima baziraju svoje epidemiološke mjere, a ti su podaci javno dostupni svima. S druge strane, Hrvatska na jednom mjestu čak ne objavljuje ni koliko se ljudi testira svaki dan, već oni koje to zanima moraju to tražiti po medijskim izvještajima.
Četvrti razlog nepovjerenja u vladajuće je i nejasna te konfuzna komunikacija koju imaju s građanima, što je u Hrvatskoj svakodnevna pojava. Institucije se proturječe, jedni govore jedno, znanstvenici drugo, a poduzetnici treće. Srećom, znamo koliko je naša Vlada tradicionalno nesposobna, no da nije, čovjek bi pomislio da namjerno zamuljavaju cijelu priču. Peti je razlog, možda i najvažniji, kronični nedostatak transparente implementacije mjera. Najuspješnije zemlje u borbi protiv koronavirusa, baš kao i Švedska, vrlo su jasno postavile dnevne, tjedne i mjesečne ciljeve koje žele ispuniti i toga se drže. Tako i građani znaju kako se ponašati u skladu s dugoročnim mjerama. Ne i u Hrvatskoj.
Cummingsov efekt
A onda treba uzeti u obzir i fenomenalno britansko istraživanje koje je definiralo tzv. Cummingsov efekt. 22. svibnja 2020. objavljeno je kako Dominic Cummings, pomoćnik britanskog premijera, prekršio epidemiološke mjere za vrijeme lockdowna i otputovao u vikendicu 420 kilometara udaljenu od Londona sa suprugom za koju se sumnjalo da je zaražena koronavirusom. Cummings se odbio ispričati, nije podnio ostavku, a ni premijer ga nije razriješio dužnosti. Istraživači su proveli više od 220 tisuća anketa na više od 40 tisuća ljudi u razdoblju između travnja i lipnja kako bi sagledali kako se to odricanje svake odgovornosti za vlastite poteze odrazilo na povjerenje građana u vladu.
Prateći ankete koje su proveli, kao i trendove vijesti o Cummingsu u medijima, istraživači su vrlo jasno primijetili kako je povjerenje u vladu s relativno pristojne ocjene od 3,2 (od ukupno 7), palo na 2,7 samo tri dana nakon što je krenula medijska kritika Cummingsa. Ista grupa istraživača primijetila je i da povjerenje u vladu raste nakon svake iskrene izjave koju njezini službenici daju. Nakon takve sramote s Cummingsom, povjerenje još nije povraćeno te je upitno hoće li se ikada vratiti.
Slično istraživanje nije provedeno kod nas, no dovoljno je pogledati medijske izvještaje o Stožeru. U ožujku su bili superheroji, sada ih malo tko može smisliti. Pitaju se zašto ih ljudi ne slušaju, a u većinu svojih izjava ugrađuju laži. Pa onda svoje propuste pakiraju i svaljuju na građane. Pa će tako svi, od lokalnih činovnika do vođa države reći da oni nemaju nikakvu odgovornost za širenje epidemije, nemaju nikakvu odgovornost za loše poteze, nije bilo nikakve odgovornosti za korupciju, nije bilo odgovornosti za greške koje su ministri povlačili, nije bilo odgovornosti za neosiguravanje zgrade Vlade nakon što je ministar dobio jasnu direktivu da mora osigurati zgradu Vlade. Nakon sve te izostale odgovornosti, svejedno se puca na zgradu Vlade. Takav napad, naravno, ne treba relativizirati i tvrditi da se dogodio zato što vladajući odbijaju preuzeti odgovornost. No napad relativizira Plenković kada opet ne preuzima odgovornost i bijesno grmi s televizije kako napad ne može imati veze s radom Vlade ili nepreuzimanjem odgovornosti za svoje poteze, već samo s rastom radikalizacije. Ironično, naravno, jer HDZ ne želi preuzeti ni odgovornost za svoj doprinos toj radikalizaciji. Kao što ne može preuzeti odgovornost ni za rješavanje epidemije.
Autor:Anri Paravić
dnevno.hr
