EUFOR ILI NATO
Ako Savjet sigurnosti UN-a ne produži mandat EUFOR-u, u BiH stižu snage NATO-a
I ove godine zbog politike koju vodi stalna članica Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija – Rusija, upitan je opstanak misije EUFOR-a u BiH odnosno operacije Althea. Međunarodne vojne snage koje su garant stabilnosti u Bosni i Hercegovini mogle bi biti povučene ako u oktobru ili novembru Rusija stavi veto na produženje misije EUFOR-a. No, male su šanse da se to desi, jer bi to najviše štetilo Rusiji.
Đuro Kozar vanjskopolitički analitičar za BUKU kaže da postoji rješenje da se produži prisutvo međunarodnih vojnih snaga u Bosni i Hercegovni ako Vijeće sigurnosti UN-a, zbog veta Rusije, ne bude dalo suglasnost za produženje mandata EUFOR-a.
“U tom slučaju misiju preuzima NATO koji je po Dejtonskom mirovnom sporazumu dobio obavezu da čuva mir u BiH. NATO je 2004. godine svoju funkciju prenio na Evropsku uniju i tada je IFOR predao ovlasti EUFOR-u u kojem su, osim nekoliko izuzetaka, pretežno bili vojnici iz članica NATO. Dakle, IFOR je od 1995. do 2004. godine provodio mir u BiH i to putem tri kopnene multinacionalne divizije: Jugoistok sa komandom u Mostaru pod fracuskim vodstvom, Jugozapad sa sjedištem u Banjaluci sa Britancima kao komandujućim i Sjever čije je zapovjedništvo bilo u Tuzli i tu je bila američka vojska. U to vrijeme Amerikanci su tehnički osposobili i koristili aerodrom Dubrave kod Tuzle”, rekao je Kozar za BUKU.
Pravni osnov za dolazak snaga NATO-a sadržan je u Aneksu 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma. U njemu stoji da se “podrazumijeva i daje suglasnost da NATO može uspostaviti takve snage koje će djelovati pod vlašću te podložno vodstvu i političkom upravljanju Sjevernoatlantskog vijeća (“NAC”) kroz zapovjedničko ustrojstvo NATO-a. One se obvezuju da će olakšati njihove operacije. Stoga se strane s ovim slažu i slobodno obvezuju da će u potpunosti poštovati sve obveze izložene u ovom Aneksu.”
Profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu Armin Kržalić za BUKU kaže da je neupitno da će međunarodne snage ostati u BiH kao garant mira i stabilnosti, i da je to najbitnije.
“Da li će to biti snage EUFOR-a ili neke druge strane, to sad u kontekstu sigurnosti građana nije bitno. Ukoliko se desi da dođe do ometanja od strane Rusije u odnosu na produženje snaga EUFOR-a, onda će sigurno ići na snage NATO saveza. Alternativa je u tom kontekstu jednostavna, a to je u tom kontekstu spomenuto u Aneksu 1A gdje se precizira da se daje saglasnost NATO savezu da može uspostaviti snage koje će djelovati pod komandom i koje su zadužene za implementaciju i praćenje implemntacije mira i stabilnosti. Na toj osnovi snage EUFOR-a su zamijenile međunarodne snage u BiH, ali ne treba zaboraviti veliki plus koji je vezan za vanjsku sigurnosnu politiku koji je u osnovi mogućnost zemljama EU da svaka na jedinstven način, bileteralno, rješava pitanje i pomogne u implementaciji mira i održavanju kad govorimo o vanjsko-sigurnosnoj politici EU, ali i podršci u održavanju mira”, ocjenjuje Kržalić.
Kozar dodaje da za dolazak NATO snaga nije potrebno nikakvo novo davanje suglasnosti.
“Na junskom samitu NATO-a u Madridu zaključeno je da će NATO i ubuduće izvršavati svoju bezbjednosnu funkciju u BiH što podrazumijeva stacioniranje trupa ovog saveza u oba entiteta Bosne i Hercegovine. U Butmiru kod Sarajeva već se nalazi Štab NATO-a čiji je glavni zadatak pomoć Oružanim snagama BiH u reformi, ali taj štab je u stalnom kontaktu s Komandom združenih savezničkih snaga u Napulju. Nedavno je generalni sekretar NATO Jens Stoteberg izjavio da Sjevernoatlanski savez snažno podržava euroatlanski put Bosne i Hercegovine i da će s našim organima i drugim međunarodnim partnerima, dodatnim paketima mjera, sačuvati stabilnost i promovirati reforme u našoj zemlji”, objašnjava Kozar.
Dodaje da je vrlo bitno da međunarodne vojne snage, da li pod agendom ALTHEA i pod oznakom NATO-a, ostanu u BiH – s jedne strane kao garant mira i sigurnog života, a s druge kao faktor odvraćanja od eventualnog narušavanja mira, javnog reda i bezbjednosti.
“Multinacionalne snage nisu ovdje da nekome prijete ili da izazivaju strah građana, nego da s njima u suradnji pomažu u građenju suživota ovdašnjih naroda, zajedništva i tolerancije. Onima koji bi eventualno ugrozoli mir ne piše se dobro. Sada je u EUFOR-u 600 stalno stacioniranih vojnika sa još 500 dodatnih, a u slučaju potrebe taj broj se može pojačati robusnim snagama s adekvathim kopneniim i zračnim borbenim sredstvima”, napominje Kozar.
Za građane bi bilo najbolje da u BiH ostane EUFOR-a
Ostanak međunarodnih vojnih snaga u BiH nije upitan, ali bi za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj se veliki dio stanovništva protivi članstvu u NATO savezu, najbolje bilo da za sada u BiH ostanu snage EUFOR-a.
“U momentu stremljenja BiH ka članstvu EU, u konceptu jačanja vanjske sigurnosne politike evropskih odbrambenih snaga, ako uzmemo u obzir samu raspoloženost prihvatanja međunarodnih snaga u samoj BiH, kad gledamo stavove javnosti u Republici Srpskoj i Federaciji, smatram da bi za Bosnu i Hercegovinu politički i strateški daleko bolje bilo da ostanu snage EUFOR-a, operacija ALTHEA”, smatra Kržalić.
Ipak to bi bilo moguće samo ukoliko Rusija ne uloži veto na produženje mandata EUFOR-a.
“I to bi dodatno zakomplikovalo političku sigurnosnu situaciju. Morali bi pribjeći alternativi, to jeste angažmanu NATO snaga. S obzirom na sadašnju situaciju u BiH nakon Ukrajine i drugih dešavanja, ono što je sigurno je da bi se pribjeglo implementaciji snaga NATO-a, ali mislim da bi bilo daleko prihvatljivije da ova operacija ostane onako kako je do sada funkcionisala”, zaključuje Kržalić.
buka
