Institucije BiH još daleko od transparentnosti
Institucije BiH su u prošloj godini primile oko 2.887 službenih zahtjeva za pristupom informacijama dok je pristup odobren za 87 posto njih. Sa druge strane broj ”neformalnih zahtjeva” iznosio je preko 30.000. Ovaj broj možda je i veći budući da većina institucija prema saznanjima Ureda za reviziju institucija BiH ne vodi evidenciju o broju neformalnih zahtjeva u što spadaju zahtjevi mailom, telefonom i sl.
Revizori smatraju da višestruko veći broj primljenih “neformalnih” zahtjeva za pristup informacijama u 2014. u odnosu na broj zahtjeva u skladu sa Zakonom ukazuje na nedostatak zakonskih propisa za proaktivno objavljivanje informacija od strane institucija BiH.
Prema podacima iz upitnika, od 64 institucije koje su imale zahtjeve za pristup informacijama u skladu sa Zakonom, 38 institucija je dozvolilo pristup informacijama za sve primljene zahtjeve, 23 institucije su dozvolile pristup informacijama preko 60 posto primljenih zahtjeva, dok su 3 institucije dozvolile pristup informacijama u rasponu od 10 posto do 25 posto primljenih zahtjeva.
Podsjetimo, da su revizori poslali upitnik na e-mail adrese 74 institucije koje su financirane iz proračuna. Na njega nije odgovorilo njih pet.
Analiza je pokazala da institucije BiH ne osiguravaju potpunu transparentnost u svom radu, da efikasno ostvarivanje prava na pristup informacijama zahtijeva određene izmjene i dopune postojećih propisa, kako u pogledu usuglašavanja sa drugim zakonima tako i u pogledu stvaranja proaktivnog pristupa ostvarivanju prava na pristup informacijama.
”Nije rijetka pojava da institucije BiH ne ispunjavaju propisanu zakonsku obavezu u pogledu dostavljanja podataka, a različito tumačenje pojedinih zakonskih odredbi dovelo je dorazličitog postupanja institucija BiH u slučaju podnošenja žalbi na koju ima pravo svaki podnositelj zahtjeva”, navode iz Ureda za reviziju.
Njihovo istraživanje je pokazalo da službene web stranice institucija BiH, ni sadržajno ni vizuelno, ne osiguravaju uspješnu komunikaciju sa korisnicima, te negativno utiču na stvaranje povjerenja u rad institucija BiH. Utvrđeno je da se ne potiče se aktivno sudjelovanje javnosti u procesu donošenja odluka, niti se čine značajniji napori na proaktivnom upoznavanju javnosti o informacijama koje se tiče obavljanja javnih dužnosti, što je neizostavan dio otvorene i transparentne vlasti, navode revizori.
Iako većina institucija BiH ima vlastite službene web stranice i s obzirom da postoji Uputstvo koje propisuje 12 kategorija informacija i dokumenata koje je svaka institucija BiH dužna objaviti na svojoj web stranici, analiza je pokazala da se predmetno Uputstvo u praksi ne primjenjuje u potpunosti.
Iako postoje pravni akti koji djelimično propisuju proaktivne mjere (kao što je obavezan sadržaj službenih web stranica, pravila koja se odnose na konzultacije sa javnošću, kao i novi Zakon o javnim nabavkama BiH po kojem sva obavještenja o nabavci, dodjeli ugovora, poništenju postupka javne nabavke, kao i dobrovoljno obavještenje o transparentnosti i prethodno informacijsko obavještenje, ugovorni organi objavljuju na portalu javnih nabavki), analiza je pokazala da institucije BiH ne slijede međunarodne prakse i standarde u pogledu primjene proaktivne transparentnosti, količine i kvaliteta informacija koje se javno objavljuju.
Revizori ističlu da je potrebno, u što kraćem roku, odgovarajućim odredbama dopuniti Zakon koje će obvezati institucije BiH na primjenu proaktivnih mjera, kao i generalnom poboljšanju postojećeg zakonskog okvira o slobodi pristupa informacijama.
Navode da bi te izmjene i dopune zakonske legislative trebale uvažiti zahtjeve proaktivne transparentnosti, odnosno da sve informacije koje su pod kontrolom institucija BiH predstavljaju javne informacije koje bi trebale biti dostupne korisnicima, osim onih informacija za koje Zakonom postoje ograničenja pristupa.
D.K.
Akta.ba
