Kandidati spremni, trka počinje

Ni mjesec dana nije prošlo od raspisivanja Opštih izbora u Bosni i Hercegovini a gotovo sve stranke objavile su imena kandidata za članove Predsjedništva BiH. Prema preliminarnim i nezvaničnim podacima Centralne izborne komisije BiH u trku za šefa države ući će 22 kandidata, kako stranačih, tako i nezavisnih.

Stranka demokratske akcije (SDA) nominovala je Šefika Džaferovića, a Socijaldemokratska partija BiH (SDP) Denisa Bećirevića za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Kandidaturu su najavili Željko Komšić iz Demokratske fronte i Boriša Falatar iz Naše stranke za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, a aktuelni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda. I tako dalje…

 

Predizborna trka je krenula, prva obećanja su “pala” a javnost ima utisak da se svi bore samo za mjesto prvog čovjeka države, kao da je to jedini način da BiH izađe iz krize i krene naprijed.

Pozicija člana Predsjedništva BiH, prema ustavnim odredbama nema mnogo uticaja na unutrašnju politiku zemlje. Ovlasti se uglavnom odnose na pitanja vanjske politike i odbrane, u čemu je uloga člana bh. Predsjedništva veoma značajna.

Zašto je ta pozicija toliko bitna političkim strankama?

Snaga koju ima član Predsjedništva BiH može se reći da je na simboličkom nivou, objašnjava politički analitičar Esad Bajtal, ali dodaje da je lična korist zapravo konkretna.

„Ne možemo generalizirati, ali uglavnom logika nalaže da se tu radi o potrebi da se lagodno zarađuje dobra plaća, nema tu nikakve odgovornosti kao što vidimo svih poratnih godina. Ima tu dijaloga, najčešće neprimjerenog. Ogromne mogućanosti slikanja, pa relativno i putovanja… Moglo bi se reći da je u pitanju egopragmatska dimenzija potreba da se uđe u instituciju koja skoro da ne riješava nikave probleme ove zemlje“, smatra Bajtal.

Da je pozicija člana Predsjedništva BiH simbolična, mišljenja je novinar i analitičar Ranko Mavrak.

„Političari realno svoju moć crpe iz onoga što je njihova stranačka pozicija, dakle, ako imaju jaku stranku i stranački infrastrukturu onda zapravo učinkovito kontroliraju stanje na terenu. Pozicija člana Predsjedništva je dodatano atraktivna samo zbog svojeg simboličkog značenja, jer je to prilika da se demonstrira pozicija i na državnoj razini, što ko od tih ljudi mislio koliko je država bitna ili nije bitna“, kaže Ranko Mavrak za RSE

Iako je Predsjedništvo BiH najvažnija pozicija izvršne vlasti, na unutrašnjoj političkoj sceni ta pozicija nema značajniju ulogu, kaže analitičarka Ivana Marić.

„To je stvar prestiža. To se nekako smatra vrhuncom političke karijere. Na toj funkciji možete uraditi dosta za Bosnu i Hercegovinu, međutim značajnije je to da možete više (procese) blokirati. Mislim da je to razlog, posebno pojedini hrvatski i srpski pojedini članovi se kandiduju, ne da bi nešto uradili, već da bi blokirali“, mišljenje je političke analitičarke Ivane Marić.

Blokada je moguća i kada se uzme u obzir činjenica da pojedini kandidati imaju dvojno državljanstvo susjednih zemalja. Tada se bh. građani moraju uzdati u moralna načela tih kandidata, kako se ne bi desilo da se članovi Predsjedništva radije bore da interese susjeda nego bh. građana, smatraju analitičari.

Za članove predsjedništva kandidovali su se dva nezavisna kandidata – Svetozar Pudarić i Sejfudin Tokić. Pudarić, bivši potpredsjednik entiteta FBiH i član SDP-a prijavio se za poziciju člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, iako ima prijavljeno mjesto prebivališta u Sarajevu. Tako bi se mogao dobiti novi slučaj diskrimacije kroz Izborni zakon BiH poput “Sejdić-Finci”, “Pilav”, “Zornić” jer Izborni zakon BiH ne omogućava kandidovanje Srbina iz Federacije BiH za člana Predsjedništva BiH.

Sejfudin Tokić, pak, nekadašnji političar iz Socijaldemokratske unije (SDU), a sadašnji predsjednik Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda, pretenduje na poziciju člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Tokić je na izborima 2014. godine bio kandidat za predsjednika Republike Srpske, zbog čega se postavlja pitanje da li je u međuvremenu promijenio mjesto prebivališta ili se može očekivati i slučaj “Tokić”.

„Nema potrebe da ponovno dokazujemo taj problem, jer je ranije već dokazano. Posebno kada vidite strukturu ljudi koji to rade, da su to političari kojima je znatno opala popularnost, koji su nekada možda imala značajnije funkcije, a sada je njihova karijera na zalasku, pa na taj način pokušavaju privući pažnju na sebe. Rješenjem slučaja „Pilav“, Sejdić -Finci“ i svih ostalih rješit će se i takvi slučajevi“, kaže Marić.

Priča o zaštitni naroda, prije svega onih konstitutivnih, čini se da će opet biti u fokusu predizborne kampanje većine stranaka – ljevice i desnice. U međuvremenu, sve više ljudi napušta Bosni i Hercegovinu, uglavnom zbog besperspektivnosti. Mogućnost da se građanska ideja uvede u načine političkog djelovanja čini se da je smanjena na minimum.

„Ovdje to nije u igri, ovdje to teško uspjeva, jer je govoreći sarajevskim žargonom građanin i građansko, već davno, devedesetih godina pokopani u ‘Vlakovu’ i ‘Barama’. Ta metafora govori o stvarnosti u kojoj živimo. Ne postoji čovjek, ne postoji građanin, ne postoji individua. Postoje samo etnokolektivističke BHS himere, koje nama građanima nameću svoje standarde, svoje iracionalne modele i politike. Sa tim i takvim modelima i politikama i ljudima mi ne možemo nidokle stići“, zaključuje analitičar Esad Bajtal.