Htjeti i morati
Mnoga današnja uvjerenja u vezi s našom voljom temelje se na studiji iz ranih 90-tih godina. No njihova saznanja treba citirati s oprezom, jer su podložni raznim ograničenjima. Preostaje nam dakle jedino nadati se da postoji slobodna volja.
Pojam ‘slobodna volja’ opisuje sposobnost odabira između dvije ili više alternativa bez unutarnjih i vanjskih prisila. Pitanje u kojoj mjeri postoji slobodna volja uznemiruje duhove različitih disciplina. Dosadašnje uvjerenje da smo gospodari svojih odluka moglo bi, prema novijim rezultatima istraživanja, počivati na pogrešnoj percepciji kao da je auto, koje je marljivo voženo do cilja, bilo cijelo vrijeme upravljano od autopilota. Prema tome naš uspješni životni put nije naša zasluga nastala svjesnim odlukama u pravim situacijama, nego je on nama unaprijed određen genetskim konstelacijama i iskustvom. Ovakva saznanja su za buduće djelovanje fatalna. Koliki se onda angažman može opskrbiti ako su buduće odluke već sada determinirane?
60 posto odluka se doista mogu predvidjeti
Neurolozima mnogo toga govori u prilog nepostojanja slobodne volje kao takve. Očigledno je da su odluke u mozgu već donesene ili barem inicirane prije nego što ih mi postanemo svjesni. U prilog tome govori studija američkog neuropsihologa Benjamina Libeta iz ranih 90-tih kao i aktualni rezultati istraživanja moderne dijagnoze slikanja. Već prije aktiviranja motornih područja na moždanoj kori i samim time prije osviješćivanja, aktivan je najprije takozvani limbički sustav kao centar prerađivanja emocija, ali i druge podređene strukture. Prema tome su se odluke ispitanika mogle predvidjeti na temelju karakterističnih aktivirajućih obrazaca u mozgu.
Znači li to da mi ne režiramo naše vlastite odluke?
Ove studije su imale ogromni utjecaj na stručnu literaturu, ali i na nestručni tisak. Unatoč svemu ipak postoje ograničenja: 1. Tek 60 posto odluka su stručnjaci mogli predvidjeti, pri čemu ostaje veliki broj nepredvidivih odluka. 2. Kod ovih pokusa se radi o spontanim odlukama za jednostavne motoričke pokrete, što ne govori protiv oblikovanja već iniciranih kompleksnih djelovanja putem naše svijesti u praksi. 3. Odluka je samo jedan izraz slobodne volje, mišljenje je drugi izraz. 4. Nesvjesni postupci ne stoje nužno u kontradikciji spram slobodne volje.
Nema jednoznačnog odgovora
Slobodna volja, ukoliko postoji, postala bi vidljiva u našim prosudbama, odlukama i djelovanjima. Genetsko kodiranje, koje nas u jednom malom (0,1 posto), ali relevantnom udjelu razlikuje od drugih ljudi, utječe na način djelovanja. Svaki oblik ponašanja kao i njihove patološke varijacije, kako su to pokazale višestruke neurološke studije, nastaje iz jedne kompleksne interakcije genetske konstelacije i vanjskih faktora. Pitanje o „prirođenom“ ili „stečenom“ prema tome se ne može jasno odgovoriti. Štoviše je to kombinacija obaju čimbenika koji objašnjavaju čovjeka i njegovo ponašanje. U kojoj mjeri će neki vrlo složeni matematički model u budućnosti moći koristiti ove informacije da bi objasnio ponašanje čovjeka, ostaje tek vidjeti. Do tada ostaje nada da iznad toga postoji „slobodna volja“.
| Imke Puls je specijalistica neurologije. Studirala je u Freiburgu i Würzburgu. Od 2006. voditeljica je genetičkog laboratorija u klinici za psihijatriju i psihoterapiju berlinske Charité. U 2003. godini dobila je nagradu NINDS Retreat. |
Pratimo debatu o slobodnoj volji iz The European – Das Debatten-Magazin
S njemačkog jezika preveo Darko Pejanović
Prometej.ba | 10.1.2013
Prethodno: Stephan Grätzel
Povezano: Ivan Supek | Slobodna volja
