Ima li života osim (na) vlasti?

Ko su, šta su i od čega su ti političari

Isti dan kada je, k'o fol, formirano Vijeće ministara, podijeljene ministarske i zamjeničke pozicije strankama pobjednicama, objavljena je vijest da su poginula četiri čovjeka koja su ilegalno kopala ugalj da bi prehranila porodice, a vidjeli smo i nešto kao priču/temu o nekim drugim ilegalnim rudarima koji su, bezbeli, nekim čudom još živi.

Mnoštvo gluposti

Ne mogu da ne primijetim da se nikada nije brže prešlo preko smrti četiri čovjeka od kojih je najmlađi imao 18, a najstariji 28 godina. Ne mogu da se ne upitam: Šta porodicama poginulih ilegalnih rudara i radnicima opustošenih nekadašnjih giganata, koji su pola bivše države nosili na svojim leđima, znači to što su se stranke pobjednice prošlogodišnjih izbora dogovorile o podjeli resora, ministarstava, doministarstava te, vjerovatno, direktorata i agencija?

Šta im znači to što će Federalna vlada biti formirana tek nakon što svi ostali pristanu ispuniti baš sve zahtjeve baš svih pobjednika (kojih kod nas uvijek ima najmanje nekoliko, ako već nisu svi pobjednici)? Šta im znači da će sljedećih četiri ili četrdeset godina na čelu Ministarstva finansija sjediti Hrvat, na čelu Ministarstva vanjskih poslova Srbin, a na čelu Ministarstva za izbjeglice Bošnjak, ako će samo sjediti? Šta bi svima nabrojanim značilo smanjenje ili povećanje stope PDV-a ili dvije, tri, pet tih stopa…? Šta bi im značila prodaja državnog udjela, izgradnja spomen-grada gluposti nedaleko od Trnova ili što nijedan dom PSBiH nije usvojio planove rada za 2015. i što BiH još nije dobila budžet za 2015. godinu?

Šta bi im značilo to što su Vijeće ministara BiH, ali i Parlamentarna skupština BiH u prethodnom mandatu presporo realizirali obaveze iz Mape puta, među kojima su važne strategije i zakoni koje treba što prije usvojiti, kao što su strategija socijalne uključenosti BiH, jedinstveni zakon o sudovima BiH, zakon o besplatnoj pravnoj pomoći u BiH, zatim sveobuhvatna strategija ruralnog razvoja, državni zakon o unapređenju malih i srednjih preduzeća i poduzetništva, sveobuhvatna energetska strategija za BiH te drugi zakoni i strategije koji mogu značajnije doprinijeti stvaranju pozitivnog ambijenta za brže zapošljavanje i veće investicije te značajnijem ubrzanju puta BiH ka evropskim integracijama…

Šta sve nabrojano i nezamislivo mnoštvo drugih gluposti kojima nas opterećuju godinama doista ima veze sa stvarnošću, sa zapošljavanjem, socijalnom pravdom, plaćama i penzijama, obrazovanjem, kulturom, sportom, liječenjem teško oboljelih…

Znači im isto što i desetinama još živih ilegalnih rudara, radnicima stotina neprivatiziranih ili loše privatiziranih preduzeća, s neisplaćenim desetinama plaća, godinama neuvezanog radnog staža, nikakve mogućnosti da dobiju odgovarajuću zdravstvenu zaštitu i uslugu, socijalnu pomoć ili penziju; isto što im znače teorija Velikog praska, kvantna teorija ili teorija inflacije univerzuma, mezhepske, sektaške, ideološke, kakve god razlike zbog kojih se ljudi širom svijeta ubijaju… Ništa. Ako ne i manje od toga. Samo još jednu, dvije, tri ili beskonačno mnogo stvari na koje ni na koji način ne mogu utjecati.

Šta bi zaista Srbima značila Republika Srpska, Hrvatim treći entitet, Bošnjacima cijela Bosna i Hercegovina, Ostalima… šta god njima treba, ako u svemu tome, pojedinačno i zajedno nema života?

Foto: “Avaz” (S dženaze poginulim kopačima uglja: Nisu mogli utjecati na beskonačno mnogo stvari)

Doista, ko su, šta su i od čega su ti ljudi, političari? Postoji li za njih život osim (na) vlasti, izvan mandata, izvan predizbornog nadlagivanja, izbornog obećavanja i postizbornog zanemarivanja svega osim mandata; izvan onoga za što nas uvjeravaju da je sudbinski vrijedno i važno te samo tome treba posvetiti svu pažnju: raspodjele njihovih ministarstava i njihovih pozicija i njihovih stolica?

Ne postoji. Sistem u ovoj zemlji tako je postavljen da svi imaju opravdanje za sve, napose za nerad, jer uvijek imaju opravdanje da nešto zapinje i zateže, da se neko protivi i da je neko ugrožen. Sistem zamišljen da prevaziđe moguća i izvjesna zatezanja i ugrožavanja pretvorio se u svoju suprotnost: sistem koji služi samo uvjetovanju, zahtijevanju, traženju i onemogućavanju. Teško se oteti dojmu da su sistem osmislili mediokriteti za mediokritete te se u njega mogu uklopiti samo oni za koje je osmišljen i napravljen i, naravno, oni kojima čak i prosječnost vrijeđa njihovu ispotprosječnost.

Ni radili ni zaradili

Postoji još nekoliko dojmova koje ne mogu zanemariti – da je riječ o ljudima koji nisu imali ni djetinjstvo ni mladost te stoga nemaju osjećaj za djecu ni za mlade ljude; da je riječ o ljudima koji nikada nisu radili i zarađivali, iz čega ishodi njihova bešćutnost prema radnicima, pogotovo onima koji ne traže ništa više od prava na rad; da je riječ o ljudima koji su do svega u životu došli na lahak način i prvi i drugi, vrijeđajući inteligenciju onih koji će biti podanici i žrtve tog sistema.

Vijest o pogibiji četiri čovjeka koja su krala ugalj da bi preživjela bila je vijest, i to kratka, za samo jednu večer. Češće se spominjala i duže trajala vijest o sterilizaciji pasa. Ali zato vijesti o mukama političara da podijele vlast, ministarstva (jača i slabija), direktorate i fotelje, vijesti su za svaku večer, za svake vijesti, za sedmice, mjesece i godine ispiranja mozga i uvjeravanja da je najvažnija stvar na svijetu da oni podijele mandate, a potom će početi teći med i mlijeko. Kome?

Autor: Edin Urjan Kukavica – avaz.ba