Ima li izlaza za BiH iz ekonomskog pakla? Ulaganja kroz šumu propisa i reket

Najpoznatiji američki biznis-magazin Forbes je u posljednjem broju objavio članak sa podnaslovom: “Bosna i Hercegovina – Najslabija ex-Yu država i ekonomski pakao na zemlji” u kojem, analizirajući ekonomsko stanje zemalja bivše Jugoslavije, konstatuje da je BiH najgore prošla kada je u pitanju suočavanje sa brojnim ekonomskim, socijalnim i političkim promjenama, koje su uslijedile nakon raspada bivše države, ali i rata koji je ostavio nesagledive materijalne i ekonomske posljedice.

(Oslobođenja)

Godinama je trajalo uspostavljanje slobodnog, ekonomskog tržišta i vladavine prava u južnoslovenskim zemljama. Trebalo se dići iz pepela i ustabiliti tržište rada, pokrenuti ekonomiju i podići životni standard.

Reorganizacija sistema

Prema svim pokazateljima, BiH je ubjedljivo u najtežoj poziciji kada je u pitanju povratak na čvrsto tlo, odnosno rješavanje gorućih problema iz oblasti ekonomije.

Najveći stepen nezaposlenosti u regionu (43,3 posto), koji je, prema pisanju Forbesa – dramatično loš parametar čak i za afričke uslove, pokazuje da je situacija takva da se teško može vidjeti izlaz iz krize ili pakla, kako se navodi u tekstu uglednog svjetskog magazina. Iako nije sporno da nam, nažalost, cvjeta siva ekonomija, postavlja se pitanje: da li su nam i prognoze sive ili, pak, ima tračak svjetlosti. U anketi Oslobođenja, obuhvatili smo gledišta ekonomskih stručnjaka, profesora sa univerziteta, biznismena i analitičara koji su govorili o ovom problemu. Svi su saglasni u jednom: situacija jeste teška, možda nikada nije bila gora, ali rješenja postoje, samo je potrebno raditi na njima.

Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Erdal Trhulj kaže da iz svake situacije postoji izlaz, a da je, kada je u pitanju izlaz iz aktuelne ekonomske, potrebno, prije svega, uraditi kompletnu reorganizaciju sistema, što podrazumijeva i uređenje finansijskog sektora.

– Djelimični uspjeh bh. ekonomije zabilježen je od 2003. do 2008. godine, kada je rast BDP-a bio iznad pet posto godišnje. Međutim, zemlja je doživjela pad BDP-a od gotovo 3 posto u 2009, reflektirajući lokalne posljedice globalne ekonomske krize. Iako su svi parametri u 2011. godini pokazivali da se stanje može popraviti, u 2012. se desilo to da su politička previranja, koja su se nastavila i u 2013, pobrisala sav napredak i vratila nas nekoliko godina unazad, smatra Trhulj.
Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista RS-a, ističe da se u svijetu često plasiraju samo opšte informacije o BiH koje kvare ugled zemlje i samim tim odbijaju investitore.

– Zabrinjava činjenica da su obični ljudi u BiH na neki način oguglali na ovakve novinske napise i da ih više ne doživljavaju kao alarmantne. Bitno je raditi na promociji BiH kao zemlje za dobro investiranje. Istina, to jeste jedan skup, dugotrajan rad, a postojeći način promocije očigledno nije dovoljan, napominje Grabovac.

On navodi da je osnovni razlog što je stanje takvo kakvo jeste – neadekvatno informisanje medija o uslovima poslovanja.

Pljačkaška privatizacija

Žarko Papić, politički analitičar i direktor nevladine organizacije Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju, napominje da je teška ekonomska situacija posljedica pljačkaške privatizacije, gdje je ogroman dio nacionalnog bogatstva uništen. Drugi segment koji uništava ekonomiju, prema njegovom mišljenju, jesu mito i korupcija.

– BiH je čamac na uzburkanom moru bez ikakvog pogona, a kamoli kormilara. Da li će završiti u paklu ili ne, teško da mogu procijeniti. Kako god, situacija je haotična, dodaje Papić, te naglašava da su radikalni potezi nužni, ali u kontekstu reforme sa velikim R.

Ključni problem u BiH je nespremnost svih aktera koji su uključeni u ekonomsku problematiku da zajedno sjednu za jedan sto i pronađu puteve izlaska iz krize, smatra Azra Hadžiahmetović, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu
Predrag Duduković, finansijski direktor u jednom privatnom preduzeću, napominje kako nije upitna činjenica da je BiH zemlja u kojoj je teško poslovati.

– Ali, preoštro je reći da je BiH ekonomski pakao na zemlji. Kada kažete riječ pakao, to automatski znači da je situacija beznadežna. Ja tako ne mislim. Ipak, optimista sam i smatram da se sa nekim mjerama za vrlo kratko vrijeme mogu stvari postaviti na svoje mjesto. U rješavanju ovog problema trebaju da učestvuju i vlast i privreda, koji ne bi trebali optuživati jedni druge, već surađivati, ističe Duduković, koji naglašava da bi bilo poželjno za bh. ekonomiju kada bi kopirala pozitivna iskustva iz drugih zemalja.

Svetlana Cenić, ekonomistica, ocjenjuje da je BiH ekonomski pakao i to zbog: neujednačenih propisa, reketa za koji svi znaju, ali o tome niko javno ne govori, eksperimenata koji ubijaju i ono malo ekonomije, odsustva konzistentnosti,  politikantstva, čak i u stvarima od kojih se živi, te odsustva volje da se bilo šta riješi.

– Nestručnosti “kreatora” ekonomske politike, odnosno one poznate negativne selekcije, atarizacije ekonomskog prostora koju provode politički feudalci, korupcije u koju su uvezani i svetovni i duhovni poglavari, sve do pojedinca kojem je to postao način života, klijentelizma, države koja je ocenjena kao hibridni režim (postoje neke demokratske institucije na papiru, ali u praksi ni u ludilu), zaduživanja, kao odgovor na svaki problem, administracije koja postoji da bi otežala, a ne olakšala poslovanje itd, navodi Cenić, koja zaključuje da političkoj eliti očito nije u interesu riješiti probleme, te dodaje da ”niko nije lud da ulazi u državu u kojoj mora angažovati znatan broj ljudi da prvo odgonetnu šumu propisa, a onda da plati ‘ulaznicu’ (čitaj: reket) da bi nešto radio”.

Apsolutni nedostatak strategije i jasnih ciljeva su osnovni razlozi za teško stanje, a korjenite reforme su neophodne. Ovo ističe Nedžad Polić, doktor ekonomskih nauka, koji naglašava da BiH nema sistemsku podršku privredi, kao ni održive javne finansije.

– Mi u takvom stanju, ustvari, sami sebe dovodimo u sve težu poziciju. Sve više i više ovisimo o inostranoj finansijskoj pomoći, zaključuje Polić.

S druge strane, ekonomista Damir Miljević smatra da se loša ekonomska situacija ogleda ponajviše u stalnom insistiranju na etničkim podjelama, koje traju zadnjih dvadeset godina na ovim prostorima.

– Postoje dva krivca: naši političari i mi koji ih uporno biramo. Što se tiče izlaza iz ovog pakla, stvari su relativno jednostavne, s obzirom na to da smo mi mala zemlja koja još ima nešto resursa i da bismo uz ispravnu ekonomsku politiku u zemlji mogli za pet do sedam godina izaći iz ovakve, naoko, bezizlazne situacije. Preduslov je da promijenimo političare i nas, odnosno naš način razmišljanja, naglašava Miljević.

Goran Nedić, predsjednik UO Američko-bosanske fondacije, pojašnjava da vlasti u BiH provode ekonomsku politiku koja je primjerena za visokorazvijenu državu sa punom zaposlenošću. Kratkoročne mjere za izlazak iz krize, smatra on, sastojale bi se u promjeni politike agresivne štednje i značajnijim državnim izdacima za investicije kao i deficitima do šest posto BDP-a, usmjerenim na rasterećenje i finansiranje realnog sektora.

– Finansiranje deficita bi dijelom moglo biti ostvareno promjenom regulative u bankarskom sektoru, odnosno omogućivanjem bankama pristup jeftinim domaćim izvorima sredstava. Niz reformi treba dovesti do stvaranja novih financijskih institucija i instrumenata, koji će omogućiti jeftino, dugoročno finansiranje realnog sektora čija stabilnost i pozitivno poslovanje predstavljaju ključni preduslov za rješavanje problema ogromne nezaposlenosti i povećanje životnog standarda svih ljudi u BiH, dodaje Nedić.

Kurs KM

Rusmir Hrvić, član Uprave AS Groupa, ističe da je Forbes ugledni svjetski časopis čije teme itekako zavređuju pažnju. On naglašava da je u BiH gotovo nemoguće poslovati i da situacija svakako nije zadovoljavajuća, ali da, ipak, postoje pozitivni primjeri kakav je poslovni uspjeh AS Groupa, koji zapošljava 1.500 radnika u tri divizije.

– Međutim, nama ni u kojem slučaju nije drago što je poslovno okruženje loše. Jer, nemoguće je biti uspješan na tržištu na kojem se svaki dan zatvaraju kompanije. Izlaz je, po mom mišljenju, u makroekonomskim potezima. Trebali bismo kao država donijeti nekoliko mjera koje bi unaprijedile razvoj domaće proizvodnje i izvoz. Razmisliti, prije svega, o promjeni kursa konvertibilne marke. Karensi bord treba ostati, ali ovaj kurs KM koji je na snazi od završetka rata naovamo jednostavno je nerealan i neodrživ, naglašava Hrvić.