U trenutku kada globalna tržišta energije pokazuju izrazitu volatilnost, pasivno posmatranje rasta cijena električne energije više nije održiva strategija ni za domaćinstva ni za privredu u Visokom. Centralizirani sistem i opskrbe, na koje smo decenijama oslonjeni, pokazuju sistemskeslabosti koje se direktno prelijevaju na budžete građana. Kroz godine rada na strukturiranju projekata i osiguravanju grantova iz fondova Evropske unije, uvidio sam da stvarna ekonomska otpornost jedne zajednice ne leži u čekanju državnih subvencija za potrošnju, već u direktnompreuzimanju kontrole nad samomproizvodnjom. Zbog toga se energetske zajednice profiliraju kao najozbiljniji alat koji nam omogućava da iz pozicije ranjivih i zavisnih potrošača pređemo u poziciju aktivnih suvlasnika energetske infrastrukture.
Razumijevanje koncepta energetske zajednice zahtijeva demistifikaciju njenog tehničkog i pravnog okvira. U praksi, to nije apstraktna ideja niti eksperiment, već konkretan pravni subjekt, najčešće organiziran kao zadruga ili udruženje građana. Unutar takve strukture komšije, lokalni poduzetnici i javne institucije udružuju svoj kapital kako bi zajednički investirali u postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Zamislite praktičnu situaciju u kojoj dvadeset domaćinstava u jednomnaselju u Visokom udruži sredstva, povuče dodatno sufinansiranje iz EU fondova, i izgradi solarnu elektranu na krovu lokalne zgrade ili na neiskorištenoj površini. Električna energija koja se tu proizvede ne prodaje se primarno u elektroenergetsku mrežu radi profita velikih korporacija, već se dijeli i troši među samim članovima te mikro-zajednice.
Ono što svakog pojedinca suštinski zanima jeste šta tačno dobija uključivanjem u ovakvu inicijativu. Ekonomska metrika je u ovom slučaju izuzetno precizna i mjerljiva. Dok konvencionalni sistemi opskrbe zadržavaju tek dvadeset do trideset posto prihoda unutar lokalne ekonomije, energetske zajednice taj omjer drastično mijenjaju, zadržavajući između sedamdeset i osamdeset posto stvorenog kapitala tamo gdje on i nastaje. Na vašem ličnom, mikroekonomskom nivou, to znači ostvarivanje direktnih ušteda na mjesečnim računima za električnu energiju u rasponu od deset do dvadeset pet posto (u dobro optimizovanim sistemima 60 do 80 posto uz korištenje baterija). Umjesto da plaćate punu maloprodajnu cijenu strujekoja je stalno podložna geopolitičkim šokovima i poskupljenjima, vi dugoročno fiksirate svoj trošak isključivo na nivo održavanja i amortizacije opreme čiji ste suvlasnik. To predstavlja najefikasniji oblik finansijskog hedžinga i direktnu zaštitu vašeg kućnog budžeta od inflacije.
Pored tih direktnih finansijskih benefita, ovakav model fundamentalno mijenja paradigmu lokalnog razvoja. Sva dobit koja se ostvari eventualnimviškovima proizvodnje i prodajom u mrežu ne izvlači se iz Visokog. Prema strogim statutarnim pravilima ovakvih organizacija, taj se novac mora reinvestirati u samu zajednicu, bilo kroz unapređenje lokalne infrastrukture, rješavanje problema energetskog siromaštva ugroženih komšija ili poboljšanje energetske efikasnosti javnih objekata poput vrtića i bolnica. Strogi demokratski princip upravljanja prema kojem svaki član ima tačno jedan glas osigurava da niko, pa ni najveći pojedinačni investitor u grupi, ne može monopolizirati donošenje odluka u svoju korist.
Ipak, prelazak sa odlične ideje na operativnu realizaciju u Bosni i Hercegovini nosi svoje specifične zakonodavne prepreke. Naš domaći regulatorni okvir još uvijek je u fazi razvoja itrenutno ne prepoznaje specifičan i izdvojen zakonodavni oblik koji se zove isključivo “zajednica obnovljive energije”. Administrativne procedure za ishodovanje brojnih dozvola i sam proces priključenja na distributivnu mrežu mogu biti izuzetno spori i destimulirajući za prosječnog građanina. Međutim, operativna rješenja već postoje i uveliko se testiraju. Inicijalne organizacione strukture u našoj zemlji trenutno se inkubiraju korištenjem postojećih pravnih formi zadruga ili neprofitnih udruženja, za čije je osnivanje potrebno minimalno tri člana. Upravo ta faza uspostavljanja predstavlja kritičan trenutak u kojem je stručna navigacija kroz birokratski aparat apsolutno neophodna za preživljavanje projekta.
Ovdje dolazimo do ključnog elementa finansiranja i strateškog korištenja međunarodnih sredstava. Inicijalna kapitalna ulaganja potrebna za izgradnju ovakvih solarnih sistema često premašuju trenutne finansijske mogućnosti grupe građana. Srećom, aktuelne strategije Evropske unije, praćene programima GIZ-a i UNDP-a, prioritetno usmjeravaju bespovratna sredstva upravo prema projektima koji dolaze direktno iz lokalnih zajednica i koji dokazano smanjuju emisije ugljen-dioksida. Pristup ovim grantovima, koji mogu pokriti značajan dio početnih troškova, zapravo je onaj presudni faktor koji razdvaja uspješno izgrađene elektrane od dobrih ideja koje zauvijek ostaju samo na papiru.
Naša uloga i misija u ovom tranzicijskom procesu su jasno definisane. Kroz sistemski rad, dubinsko analiziranje najboljih evropskih praksi i direktnu komunikaciju sa međunarodnim donatorima, cilj je pozicionirati Visoko kao igrača u energetskoj tranziciji vođenoj od strane samih građana. Da bismo taj cilj ostvarili, moramo zajednički prevazići barijeru nedostatka tehničkih i administrativnih kapaciteta za pisanje, prijavljivanje i vođenje ovakvih složenih projekata. Naša lokalna privreda i naši građani imaju pravo na potpunu energetsku sigurnost, a finansijski alati za njeno ostvarenje su nam trenutno na dohvat ruke ukoliko znamo kako da ih pravilno iskoristimo.
Kroz kontinuirane aktivnosti platformi base.ba i h2oie.org, naš primarni fokus je na transformaciji ovih krutih i složenih međunarodnih procedura u konkretne, razumljive i operativne korake dostupne svakom stanovniku Visokog i BiH. Naša funkcija je da budemo centralni katalizator koji spaja lokalnu inicijativu i želju za uštedom sa dostupnim evropskim kapitalom, te da strukturiramo neophodan pravni okvir kako bi cijeli proces od prve ideje pa do funkcionalne solarne elektrane na mreži prošao bez ikakvih zastoja. Preuzimanje odgovornosti za vlastitu energetsku budućnost odavno je prestalo biti pitanje isključivo ekološkog aktivizma, te je postalo stvar fundamentalne ekonomske pismenosti i opstanka, a naša zajednica ima sve potrebne predispozicije da ovaj model iskoristi u njegovom punom i najprofitabilnijem kapacitetu.
Autor teksta: Arnes Biogradlija je osnivač projekata BASE i EnergyNews, te inicijator formiranja energetskih zajednica na području Visokog. Kroz usmjeravanje investicija i izradu projektnih prijedloga, njegov rad se primarno fokusira na osiguravanje bespovratnih sredstava iz EU fondova. Cilj ovih inicijativa je direktno osnaživanje lokalne privrede i građana kroz energetsku nezavisnost i održivi razvoj. Za više informacija i uključivanje u procese, posjetite base.ba.
magazinplus.eu
