I Poplašen je uračunat u cijenu koalicije

Političko djelovanje često počiva na suprotnosti od onoga što javno mnijenje očekuje od legitimnih predstavnika naroda, a nekad postupci političara najviše štete donesu njima samima.

(Oslobođenje)

Najbolji primjer za to je nedavno “dizanje ruke” delegata Bošnjaka u Domu naroda PSBiH, koji su glasali za Nikolu Poplašena, koji je postao član UO Agencije za visoko obrazovanje BiH. Građani, naročito boračka populacija, mnogo su zamjerili generalu Sifetu Podžiću (DF), a u USK-u ništa se lijepo nije dalo čuti ni o Seadu Kadiću, ujedno predsjedniku KO SDA.

Obični borci

Četiri boračke organizacije iz Bužima, RVI, UG Dobitnici najviših ratnih priznanja, Demobilisani borci 92 – 95 i 505. viteška – bužimska, oštro su osudile delegate, te im zatražili i ostavke. No, boračka udruženja u Bihaću se nisu oglašavala. Tražili smo izjave od predstavnika boračkih organizacija USK-a, ali smo naišli na šutnju. Kontaktirali smo i Kadića, koji i dalje stoji iza svojih riječi pokajanja. Hoće li njegovo izvinjenje biti prihvaćeno i gdje je granica političkih kompromisa, pitanja su na koja smo tražili sugovornike.

Komandanti odbrane bihaćkog okruga, koji se i sami danas aktivno bave politikom, Farko Hodžić iz DF-a i Mirsad Selmanović iz SDU jedini su bili spremni govoriti za Oslobođenje.

– Što se tiče šutnje zvaničnih udruženja proisteklih iz rata, treba imati u vidu da su za manje stvari, a koje idu naruku SDA, većina udruženja orkestrirano i glasno reagovala, kazao nam je Hodžić, po kojem je većina onih koji vode boračka udruženja ispolitizirana, dok obični borci od svega toga nemaju ništa.

Kao čovjek koji je branio državu, Hodžić smatra da su principi itekako važni.

– Mora postojati neka crvena linija ispod koje ne smije da se ide i to treba da važi za sve moguće politike. Ja mislim da su oni pogriješili, bar ja nikad ne bih digao ruku za Poplašena makar to bila cijena raspadanja koalicije, kazao nam je Hodžić.

Selmanović ima slično mišljenje, s tim što smatra da moraju postojati oni koji će te kompromise sprovesti.

– Moje političko mišljenje je – to je cijena koalicije. Neko je morao platiti tu cijenu. Šta oni tamo na svojim stranačkim i koalicionim sjednicama sve dogovaraju, to ne znam. Kako sam to sagledao, postoje određene asocijacije sa kojima se ne može ulaziti u igru. Čim se spomene riječ četnik, meni je pred očima kama i klanje.  Vjerujem da je tako i većini naših građana. Suština je da je to cijena koalicije, najmanje je tu bitan Sead Kadić, Halid Genjac i drugi i treći. Sav taj teret ne treba da se ruši na stranku, nego na pojedinca, jer za funkcionalnost koalicije koju je sklopila stranka neko u konačnici mora da digne ruku, budući je izglasavanje ovog ili onog  uzvratno, takav je politički dogovor, kazao nam je Selmanović, koji je slične dileme opisao i u svojoj autorskoj knjizi “Politika i profesionalnost”.

On tvrdi da je i sam, baveći se politikom, bivao prinuđen glasati za nešto što se koči sa njegovim principima. U tom smislu bi bio spreman da “proguta” i onih 10 posto argumenata koji se kose sa njegovim ubjeđenjima.

– Ja znam šta je politička muka, kada nastojite očuvati i ljudski karakter a često to niste u stanju, jer ima ta cijena koalicije koju morate platiti. Kasnije vezivanje zastava i slični kompromisi dođu na naplatu. Obratite pažnju i na Mostar, i tu će se morati činiti slični ustupci na našu štetu, kazao nam je Selmanović.

Vizuelno osjetljivi

Nikola Poplašen, s druge strane, nije osoba koja se može sumnjičiti za ratni zločin, ali prema Hodžiću, fama oko njega je jednako relevantna.

– Bitne su one poruke, ponos na titulu vojvode, njegove slike sa kalašnjikovim i kokardom, a kaže se da slika govori više od riječi. Moramo biti i vizuelno osjetljivi na takve skandale, narod je opravdano ljut. Svi Bošnjaci se na to otvoreno užasavaju, misli Hodžić.

Na pitanje hoće li izvinjenje Kadića biti prihvaćeno, Hodžić kaže da ništa od onoga što je rekao nije dovoljno.

– Mislim da je izvinjavajući se napravio još goru stvar. Možda on misli da je to dovoljno, može misliti da je i žrtva za neki viši cilj, da je dio politike i sistema, smatra Hodžić, te ističe da je takav sistem neprijatan građanima koji su osuđeni na njega.